Vrijeme krize

Povezani članci

• Stambena utopija
• Uhapšen još jedan osumnjičeni u okviru istrage u Londonu
• Egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi odobrio antiteroristički zakon i uspostavu posebnih sudova
• SAD obilježava 16 godina od napada na New York i Pentagon
• Godišnji izvještaj: Amnesty kritikuje evropsku azilantsku politiku
• Latino, neshvaćeno biće

Foto: DPA – Panika na Wallstreetu: Bankrot jedne banke izazvao je 1857. prvu svjetsku gospodarsku krizu

Pandemija Corone će trajno izmijeniti naš svijet. Međutim krize su konstanta svakoga vremena.

Piše:  Joris Steg
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Corona kriza ostavlja svijet bez daha. Svijet se aktualno mijenja izuzetnom brzinom. Stare izvjesnosti su odbačene, uobičajena i samorazumljiva pravila ne važe a za poslijeratnu generaciju neshvatljive su restrikcije zaljučene od državnih vlasti. Pritom krize u modernim kapitalističkim društvima ustvari nisu ništa neuobičajeno. Nasuprot tomu: Krize su upravo stalne i sveprisutne. Jedva da postoji neki drugi pojam koji u skorijoj prošlosti na usporediv način utiče na na politički, naučni, medijalni i javni diskurs. Dijagnoze kriza imaju na određeni način permanentnu konjunkturu. Na osnovu stalne prisutnosti pojma krize istoričar Reinhart Koselleck je jednom ustvrdio da se kriza razvila u „strukturni potpis novog vremena“.

Već jedan površan pregled važnih kriznih fenomena posljednjih 20 godina objašnjava univerzalnost pojma krize: Izbjeglička kriza, bankarska, finansijska i gospodarska kriza, kriza državnih dugova i evra, kriza demokratije i (narodnih) partija, kriza socijalne države, kriza medija, kriza obrazovanja, demografska kriza ili do nedavno u medijima vladajuća kriza oko klime. Usto dolaze humanitarne krize  a ratovi se shvataju kao krize. Isto tako postoje krize odnosa, bračne ili porodične krize, i krize na individualnom nivou kao što je depresija, burnout ili kriza srednjih godina. Neprestano se događaju krize u pojedinim gospodarskim branšama ili preduzećima. I sportisti i sportski klubovi se u lijepoj pravilnosti nalaze u krizi forme ili rezultata. Sve ovo pokazuje: pojam krize primjenjuje se za klasificiranje najrazličitijih fenomena. Međitim šta stvarno znači kriza i šta predodređuje pojam krize za tako različite fenomene? I šta tačno pravi aktualnu Corona krizu tako jedinstvenom, posebnom i specijalnom?

Pojam krize ima dugu tradiciju koja seže nazad do grčke antike. Etimološki pojam krize veže se za grčku imenicu krisis što prevedeno znači spor, osuda, razlikovanje, odlučivanje ili zaokret. U antici se pojam krize upotrebljavao uglavnom u medicinskom kontekstu i označavao je onu odlučujuću fazu procesa bolesti u kojoj pada odluka o smrti i preživljavanju. Kao kategorija društvene samospoznaje i samoopisivanja pojam krize je ipak pojam modernijih društava. Posebno od 19. stoljeća pojam krize se sukcesivno razvio u vodeći motiv moderne time što se razumijevanje krize u početku odnosilo na politički a kasnije i na socijalni i ekonomski razvoj.

Etiketa kriza posjeduje kao metaforički instrument potencijal da poentirano, zaoštreno i dramatički ukaže na društvenu problematičnu poziciju. Pojam krize raspolaže sa jedinstvenom semantičkom višeznačnosti, višestranosti, višeslojnosti i sposobnosti povezivanja. Ove osobine prave pojam krize tako atraktivnim i objašnjavaju njegov status kao naučnog centralnog pojma koji se upotrebljava u svakodnevnom govoru.

Krize potresaju i ometaju rutine, naučena pravila, uobičajene forme djelovanja, načine razmišljanja, strukture i poretke.

Krize se u osnovi odnose uvijek na odstupanje od normalnosti, one se odnose na neželjena i neplanirana odstupanja od normalnog razvoja bez problema i smetnji. Krize su izuzetna stanja, to su događaji i procesi, koji se ne mogu savladati prvobitnim, uobičajenim i naviknutim modusima razvoja. Krize potresaju i ometaju rutine, naučena pravila, uobičajene forme djelovanja, načine razmišljanja, strukture i poretke. Karakteristično za krize je da se one u određenom obimu uvijek odvajaju od upravljanja. Krize nije moguće nikada u potpunosti ovladati, one sliče, kako je to precizno formulisao Jürgen Habermas, „objektivnoj sili koja jednom subjektu oduzima dio suverenosti“.

Pošto kod izbijanja kriza ni u kom slučaju nije jasno koje konkretne posljedice i konzekvence će imati ta kriza i kako tačno u krizama treba djelovati, krize sistematski proizvode gušeći osjećaj nejasnoće, nesigurnosti i neodređenosti. U jednoj uopštenoj definiciji mogu se krize definisati kao zaoštravajuće faze odlučivanja sa principijelno otvorenim ishodom. Kod kriza se radi o specifičnim prelaznim fazama koje ukazuju na otvorenu budućnost sa sasvim različitim mogućnostima razvoja.

Krize bez sumnje mogu voditi do katastrofa ili slomova, ali one ne moraju neizbježno završiti negativno. One mogu također markirati tačku zaokreta i voditi ka poboljšanju i prevazilaženju kritičnog položaja. Kineski slovni glas koji se sa jedne strane sastoji od znakova za izraz „opasnost“ odnosno „rizik“ a sa druge strane od znakova za izraz „prilika“ odnosno „šansa“ najbolje ukazuje na ovu ambivalentnost.

Iz toga proizlazi da ni u kom slučaju nije sigurno i jasno kako treba reagovati na krize i koje mjere su pogodne, odmjerene i odgovarajuće da bi se one prevazišle. Samo toliko se može uopšteno utvrditi: Svaka kriza zahtjeva na osnovu svoje specifične konfiguracije, trenutne potrebe odlučivanja i različitih pritisaka djelovanja sasvim posebne mjere za odbranu ili savladavanja krize, pri čemu se vrlo često radi o tome da li su mjere donesene već anticipativno radi izbjegavanja krize ili preventivno radi spriječavanja akutne krize ili – kao sada u Corona krizi – tek repulsivno radi savladavanja akutne krize koja je već nastupila.

Svejedno da li na Covid – 19 obolio ili nije, da li je siromašan ili bogat, da li je star ili mlad, da li je muškarac, žena ili drugo: Nemoguće je kompletno izbjeći Corona krizu i protukrizne mjere.

Kao specifične prelazne ili faze preloma krize su po definiciji konačne i vremenski ograničene. Iako određena kriza može veoma dugo trajati krizni status ne može nikada biti trajno ili normalno stanje. Ukoliko bi kriza bila trajno stanje tada ne bi bio potreban pojam krize pošto bi kriza bila identična sa normalnošću. Krize su doduše utoliko normalni i svakodnevni fenomeni jer su sastavni dio društvenog razvoja. Ipak su krize vremenski ograničene ne – normalne, ne – željenje, ne –planirane i ne –željene vanredne situacije. Krize se utoliko mogu interpretirati kao normalne anomalije.

Iako su krize stalne i sveprisutne aktualna Corona kriza je istorijski neuporediva i u višestrukom pogledu jedinstvena:

Prvo, jer je Covid – 19 bolest nove vrste za koju još ne postoje sredstva za djelotvornu terapiju ili za preventivno vakcinisanje. Niko ne zna koliko dugo će bolest harati i kako se može pobijediti. Takođe zbog kratkog vremenskog perioda od izbijanja virusa SARS-CoV-2 nedostaju osigurana naučna saznanja o toku i smrtnosti bolesti kao i o pitanju da li se nakon zaraze postaje imun na bolest. Sve to uzrokuje izuzetno visoku nesigurnost.

Drugo, zato što su u otvorenim, liberalnodemokratskim državama uvedene besprimjerne i nemogućim smatrane mjere za ograničenje javnog života, da bi se usporilo širenje virusa. Za dobrobit demokratije kao državne i životne forme treba se nadati da će se ove mjere uskoro moći ukinuti prije nego što nastanu nepopravljive štete.

Treće, jer se stvarno radi o globalnoj i svedruštvenoj krizi. Iako na različite načine ova kriza pogađa i tiče se svakoga. Svejedno da li na Covid – 19 obolio ili nije, da li je siromašan ili bogat, da li je star ili mlad, da li je muškarac, žena ili drugo: Nemoguće je kompletno izbjeći Corona krizu i protukrizne mjere.

Četvrto, jer će ona pored zdravstvenih posljedica imati dramatične ekonomske, socijalne i političke posljedice koje se aktualno ne mogu još ni sagledati. Ova kriza je prelom. Do sada je sigurno samo: Što duže budu održavane trenutne mjere utoliko dublji i zamašniji biće gospodarski i socijalni potresi.

Ne treba biti prorok da bi se prognoziralo da će Corona kriza upravo u Njemačkoj imati daleko teže posljedice nego globalna finansijska i gospodarska kriza 2008./09. godine.

Ne treba biti prorok da bi se prognoziralo da će Corona kriza upravo u Njemačkoj imati daleko teže posljedice nego globalna finansijska i gospodarska kriza 2008./09. godine. Ova kriza će i politički izazvati fundamentalne izmjene. Stepen globalizacije, odnos između gospodarstva i politike i uloga države, podržavljenje, izgradnja federalizma, privatizacija javnih službi i ekonomiziranje zdravstva: Mnogo toga će kroz krizu biti na ispitu i biće nanovo prilagođeno. Svijet nakon Corone biće drugačiji.

Mnogo toga ovisiće od toga da li će zdravstveni sistem u Njemačkoj biti dorastao zahtjevima iz epidemiološkog i eksponencijalnog toka Corona oboljenja. Briga odgovornih u politici i kriznim štabovima od kolapsa medicinskog snabdijevanja i od potresnih slika kao iz klinika u Lombardiji je razumljiva. Nakon velikog pokreta izbjeglica 2015. godine često je bilo govora od neučinkovitosti države i gubitku kontrole. Jedan ponovni događaj pri kojem bi se građani osjećali ostavljeni na cjedilu od strane države imao bi vjerovatno za konzekvencu opsežan gubitak legitimnosti političara, partija i državnih institucija.

Obećanje o zaštiti u njemačkoj demokratiji, institucionalizirano u osnovnim članovima ustava, ne može se porediti sa aspiracijama na vlast i garancijama naprimjer Komunističke partije u Kini. Režim u Pekingu je u Corona krizi odlučivao kao zastupnik za i mimo građana, zaveo prinudne mjere i obećao čisto državno rješenje problema. Ovaj model u našim zapadnjačko deliberalnim demokratijama tako ne može naći primjenu. Aktualno radi se o svakoj pojedinoj osobi i njenom ponašanju. Ustavri jedna pra–demokratska konstelacija. Građani mogu svojim svjesnim djelovanjem sami uticati na tok krize i istoriju.

Aktualna kriza može stvarno doprinijeti jačanju demokratije kroz ovlaštenja građana i prebacivanje borbe protiv krize sa države na civilno društvo. Međutim ukoliko dođe do haotičnog stanja na njemačkim klinikama, nestašica u snabdijevanju robama za svakodnevnu upotrebu i do prekida u području javnih službi ili ukoliko politika ne bude mogla Nijemcima staviti u izgled skori postepeni povratak u formu društvene normalnosti sa obnavljanjem javnog života i gospodarskih aktivnosti i ponovnim otvaranjem škola i univerziteta tada nije isključena promjena javnog raspoloženja i delegitimacija države i demokratije sa teškim posljedicama.

ipg-journal.de