Latino, neshvaćeno biće

Povezani članci

• Rusija zbog neplaćanja u rubljama od danas zavrće dio gasa Njemačkoj i Danskoj
• Makedonija pod bilo kojim drugim imenom
• Armenski premijer optužuje Tursku da vodi ofanzivu u Nagorno-Karabahu
• Japan ne odustaje od plana razmještanja vojske na Bliskom istoku
• Danska prva država u Evropi bez COVID restrikcija
• Italijanske vlasti: Najmanje 22 poginulih nakon rušenja mosta u Genovi

Foto: DPA

Šta, i Latinoamerikanci su birali Donalda Trumpa? Claro! Zašto je to tako i kakvu ulogu igra gospodarskopolitički populizam, objašnjava Patrick Iber.

Intervju vodili: Pablo Stefanoni i Mariano Schuster

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Poslije izbora se špekulisalo da bi se republikanci mogli razviti u konzervativnu partiju sa čvrstim biračkim tijelom koje je etnički puno šire postavljeno nego što se do sada smatralo. Analiza socijalnog porijekla birača u Floridi gdje je Trump uspio, izgleda da to potvrđuje.

Puno se diskutovalo o „Latino glasovima“, posebno u Floridi, gdje je Trumpu, sa podrškom velikog dijela Latinoamerikanaca, uspjelo da tu državu dobije za sebe. Latino glasovi podjeljeni su u SAD na sasvim različite grupe, pri čemu se birači kubanskog porijekla na Floridi znatno razlikuju od onih meksičkog porijekla u Arizoni. Utoliko je pobjeda Bidena u Arizoni bila apsolutno iznenađenje pošto je ova savezna država dugo godina važila kao više konzervativna. Za pobjedu Bidena u Nevadi bili su opet posebno važni glasovi sindikalno organizovanih Latinoamerikanaca iz ove savezne države. Predstava da se trumpizam razvio u jedan multietnički prostor radničke klase pripada više u područje mitologije. Međutim, sigurno je da je Trump dobio određeni stepen podrške (30 do 35 posto) među biračima latinoameričkog i azijskog porijekla. Glasovi Afroamerikanaca idu ipak i dalje većinom demokratima.

Prije svega u saveznoj državi Floridi izgleda da je Trumpov navedeni diskurs pokazao jako dejstvo, prema kojemu je Biden  ili sam socijalista ili je sa njima povezan, odnosno u njihovim je rukama. Netačne vijesti koje su širene preko Facebook i WhatsApp išle su u istom pravcu. Pokazalo se sasvim jasno da antisocijalistički diskurs igra važnu ulogu kod Trumpovih birača. Čak iako je rasizam posljednjih godina sa pravom utvrđen kao faktor za podršku Trumpu ne može se time ipak sve objasniti. Demokratska partija zadržava svoju prednost kod takozvanih „manjina“, koje u SAD postoje u etničkom i kulturelnom smislu. Međutim ona ima i dalje jaču podršku u radničkoj klasi.

Uprkos tome nastao je utisak da se posljednjih godina nešto promijenilo: Nivo obrazovanja izgleda da je sve važniji faktor uticaja. Kod dobro situirane osobe sa univerzitetskom diplomom mnogo je veća vjerovatnoća da će glasati za demokrate. U prošlosti to nije bio slučaj. Mi smo brzo skloni da pojednostavimo i tvrdimo da su demokrati partija elita a republikanci partija bjelačke radničke klase. Realnost je međutim daleko višeslojnija i takva kategorizacija ne može uvijek izdržati ispit jer ponekad je slučaj baš suprotan. Ove promjene moraju se ipak još jednom dublje istražiti.

Usto se isplati baciti pogled na različite teritorije.

Prije izbora mnogo se špekulisalo o tome da bi Trump mogao dobiti veći udio glasova među Afroamerikancima, posebno muškarcima. Isto se tvrdilo i u odnosu na latinoameričke birače. Predpostavljalo se da bi Trump sa svojim mačizmom mogao privući određene grupe osoba iz ovoga okruženja. Kod afroameričkih birača izgleda da Trump nije uspio dobiti mnogo glasova, dok je među različitim latino grupama u nekim saveznim državama i područjima apsolutno ostvario uspjehe. Tako su antisocijalističke poruke kod Kubanaca i Venecuelanaca na Floridi imale odjek i prihvaćene su kod dijela ovih grupa stanovništva. Međutim Portorikanci, kao i Haićani i Meksikanci podržali su svojim glasovima većinom Bidena. I u Njujorku je bila slična slika.

Van Floride dolina Rio Grande na granici između Teksasa i Meksika pokazala se kao iznenađenje. Tradicionalno ova oblast spada u najsiromašnije regione u zemlji i birači tendiraju podršci demokratima. Međutim ovdje je Biden izgubio mnogo glasova. U Zapata County je naprimjer Clintonova je imala prednost od 30 bodova dok je Biden ovdje izgubio izbore. Ovo je došlo iznenada i mnogi razmišljaju šta znači ovaj gubitak glasova u jednom mjestu koje pokazuje specifične karakteristike: Radi se o graničnoj oblasti u kojoj je veliki dio radnih mjesta povezan sa gospodarskim aktivnostima tipičnim za granično područje. Neprijateljske poruke doseljenicima nailaze na određeno odobravanje među tamošnjim stanovnicoma, također među Latinoamerikancima.

Doduše, ponekad je to teško shvatiti ali to se apsolutno odnosi i na Latinoamerikance koji plediraju za ograničavanje useljavanja i pozivaju se na to da su oni došli na zakonit i legalan način i da i drugi treba tako da urade. U vezi sa tim može se ustanoviti da se puno govori o rasizmu bjelaca jer ta forma rasizma ima najjače političko dejstvo. Nasuprot tome manje se govori o rasizmu među nekim Latinoamerikancima i Azijatima prema Afroamerikancima i rasizmu nekih Afroamerikanaca prema Latinoamerikancima. Ovakvo raspoloženje – iako nije preovlađujuće – apsolutno postoji.

Kakvu ulogu pritom ustvari igra religija? Često se religiji pripisuje samo površinska funkcija.

U diskursu progresivnih snaga u SAD, koje ja podržavam (ne smeta mi ako me neki označavaju kao demokratskog socijalistu) stalno se ukazuje na to da se osnovni problem kod Trumpa sastoji u rasizmu i mržnji prema ženama. Na tome nije ništa pogrešno. Ali ima puno građana koji se ne smatraju rasistima (i često to nisu bjelci) ali uprkos tome podržavaju Trumpa. Ovo se dovodi u vezu na podršku evangelikalne zajednice. Mnogi nisu saglasni sa ličnošću i nastupima Trumpa ali podržavaju njegov otpor pobačaju. Pravo na pobačaj u SAD je rezultat odluke Vrhovnog suda iz 1973.

Kod konzervativne većine mogao bi se navesti sada argument da je ta odluka pogrešna i nije trebala biti donesena u saveznom zakonodavstvu nego prepuštena pojedinim saveznim državama. Dijelovi ovih zajednica za koje ova tačka ne stoji na dispoziciji bi takav razvoj vrijednovala kao uspjeh. Isto važi za imenovanje konzervativnih sudija, ne samo na vrhovnom sudu. Ovakve pozicije zastupaju ljudi koji nisu bezuslovno rasisti ili pristalice bjelačkog nadmoćnog razmišljanja. Slična slika javlja se kod mišljenja o pravima LBTI grupacije koje je kod progresivnih snaga jako istaknuto. Takvi aspekti moraju se uzeti u obzir posebno jer je veliki dio Latinoamerikanaca u SAD uvezan u čvrsti religiozni pravac.

Interesantno je da je Trump dosuše pobijedio ali su birači istovremeno na referendumu velikom većinom glasali za minimalnu platu od 15 dolara po satu. Donedavno je takav zahtjev dolazio samo od ljevičarskih snaga. Kako se to da objasniti?

Nije to bilo davno kada je Fox News, jedan od najvećih desničarskih TV kanala, proveo anketu među gledaocima, kod koje je rezultat ispao baš iznenađujući. Većina se izjasnila za državni intervenciju u sistemu zdravstva i za uvođenje minimalne plate. Obje ove teme bile su sistemtske tačke napada desničara i ustvari su sastavni dio ljevičarske političke agende. Zbog toga se moramo zapitati kako dolazi do toga da upkos podršci takvim političkim mjerama toliko mnogo građana se odlučuje da ne daju svoj glas demokratima, koji su pokrenuli ove mjere. Na ovo nemam jednoznačan odgovor ali moguće je da se radi o reakciji na druge, od demokrata zagovarane teme i posebno na određene progresivne argumente u drugim područjima. Može se pretpostaviti da među određenim grupama u zemlji vlada „strah od socijalizma“. Međutim ima i stvarno puno ljudi kod kojih možemo pretpostaviti da oni generalno zastupaju „antiprogresivne stavove“.

Takvi stavovi imaju u politici težinu koju treba ozbiljno uzeti i vode tome da naprimjer otpor protiv politike potsticanja raznolikosti može imati veću vagu nego saglasnost za ulogu države kod drugih pitanja. To može birače usmjeriti da glasaju za Trumpa. Ja vjerujem, da je Trump bio nešto pametniji odlučio bi se u gospodarskom području za više populistički program. Ustvari republikaci u gospodarskom pogledu nisu baš populistički nego više neoliberalno postavljeni. Ipak Trump je mogao ovdje pravac makar djelomično izmjeniti.

U tom slučaju mogao se u kulturelnom pogledu usmjeriti protiv progresivnih snaga (uz zadržavanje svoga otpora protiv onoga šta on označava kao „liberalna“ kultura), ali istovremeno moći nastupiti populistički u smislu realne odbrane radničke klase. On to međutim nije učinio i uprkos tome uspio je svoju političku bazu proširiti. Demokratska partija će imati šansu da dokaže da njihova vlada može služiti dobrobiti većine stanovništva. Trumpizam će ipak sa ili bez Trumpa i dalje postojati. To je jedan od najrazočaravajućih zaključaka ovih izbora. Mi smo predsjedniku sa autoritarnim tendencijama oduzeli moć. To nije mali uspjeh. Međutim autoritarne tendencije u vladajućem sistemu i u stanovništvu i dalje predstavljaju opasnost.

Patrick Iber je profesor asistent za istoriju na univerzitetu Viskonsin – Medison. On je autor knjige Neither Peace nor Freedom: The Cultural Cold War in Latin America, koja je objavljena 2015. kod Harvard University Press i nagrađena 2017. sa Luciano Tomassini Latin American International Relations Award.

ipg-journal.de – 20.11.2020