Prije 20 godina otišao je Mirza: I danas svi žele igrati kao legendarni Delibašić
Povezani članci
- I FOUND MY OWN MICRO-PIECE OF THE PARADISE
- Ešton sa Tadićem o Kosovu i Dodiku
- O “Deportaciji” tek će se pričati
- Od svetog Save do Republike Srpske
- Kako Mostarci troše pare od dijaspore i koliko ona finansira grad Mostar?
- Ambasador dr. Fitschen: Slobodno novinarstvo je najbolji lijek protiv kršenja ljudskih prava i zloupotrebe ovlasti
U Madridu će uskoro biti prikazan dokumentarac “Shooting for Mirza”, povodom 20. godišnjice odlaska čovjeka koji slovi za jednog od najvećih košarkaša na ovim prostorima. Film govori o Kinđetovoj ostavštini i podsjeća zašto ga nikad nećemo zaboraviti.
“Svog oca pamtim kao čovjeka za kojeg se vidjelo da u očima drugih ljudi budi neviđeno poštovanje”, prisjeća se Danko Delibašić svog oca na 20. godišnjicu njegove smrti: “Jedan poseban nivo divljenja, koji danas nekad vidim kod dječaka koji ruku pod ruku izlaze na nogometne terene prije početka utakmica Lige prvaka sa Ronaldom, Messijem, Ibrahimovićem… I ja sam mu se sam divio. Njegovoj inteligenciji naročito, jer ga uživo na košarkaškim parketima nisam imao priliku gledati”.
Danko Delibašić, koji je jedan period svog života aktivno igrao košarku, a danas se posvetio ulozi oca i televizijskog voditelja, sa sjetom i mnogo ljubavi govori o svom ocu, košarkaškom asu koji nas je napustio prerano.
U Španiji, gdje je Mirza osamdesetih igrao za Real Madrid, objavljeno je nekoliko knjiga o njemu, što je inspirisalo njegove prijatelje da započnu rad na dokumentarcu koji će govoriti o njemu i njegovoj ostavštini.
“Mirzina specifičnost kao košarkaša, upotpunjena njegovom posebnošću van parketa, bila je presudna da se krene u realizaciju filma. ‘Shooting for Mirza’ je prikazan na Sarajevo Film Festivalu ove godine, a nakon toga na Tuzla Film Festivalu te je nagrađen i na festivalima u Španiji”, govori Danko.
Dokumentarni film “Shooting for Mirza” donosi dublji uvid u drugu stranu Mirze, onu koju nismo gledali na košarkaškim parketima. U ovoj priči je on najprije suprug i otac, zatim prijatelj i trener, a onda legendarni košarkaš. Njegova porodica kroz film govori o velikim i malim stvarima koje je radio zbog ljudi i za ljude, pokazujući da njegove odluke nisu uvijek imale idealan ishod za sve, ali da je svaka donesena iz ljubavi. Nekad prema Sarajevu, nekad prema košarci, nekad prema porodici.
“Odluke svog oca mogu razumjeti i mogu se njima vrlo često ponositi. Međutim, kao otac moram reći da, mnoge od njegovih odluka, ne bih donosio. Jer, jednostavno nisu u interesu moje djece. Nemam želju zamjerati mu ili mijenjati percepciju svijeta prema njemu, kao uistinu moralnoj vertikali i sportskom asu, ali je istina da sam ga kao dječak imao vrlo kratko pored sebe. I to je, nažalost, nenadoknadivo i nepopravljivo”, govori Danko.
Dodaje kako “Shooting for Mirza” nije samo romantizacija Mirzinog načina življenja i odlučivanja, nego i realna opomena da se i greške skupo plaćaju: “Njegovi unuci, kojih ima četvero, bi ga rado zagrlili, a nisu ga ni upoznali”.
“Da bismo obuhvatili sve važne događaje i aspekte Mirzinog života, morali bismo raditi dokumentarac u nastavcima. U ovoj priči fokusirali smo se na njegovu zaostavštinu i njegov utjecaj, profesionalni i privatni. Kroz život nas – njegove porodice – ispričali smo priču koja objašnjava suštinu njega kao čovjeka”, govori Danko.
Film je trebao biti prikazan danas u Sarajevu, ali će zbog epidemioloških mjera morati pričekati neko bolje vrijeme. Isto važi i za spomenik Adisa Lukača, za koji se predviđa da će već na proljeće biti postavljen u centru grada. Podsjećamo da je polaganje cvijeća na Mirzinom grobu planirano za danas u 12 sati (Aleja velikana, groblje Bare).
I dvije decenije nakon njegovog odlaska, na sportskim terenima je pored imena drugih košarkaša moguće čuti i: “Tricu šuta Delibašić… iii pogađa!”. Mirza je ostao sinonim za ono najljepše što košarka u sebi nosi. Sjajne asistencije, ples s loptom na parketu, pogodak iz prve, savršeni zvuk mrežice. I pobjedu.