Nedovršena pravda za ubijenu decu Kosova

Taulant Qenaj
Autor/ica 11.8.2021. u 07:09

Nedovršena pravda za ubijenu decu Kosova

Fadilj Mućoli (Fadil Muqolli) je svoje četvoro dece poslednji put video 17. aprila 1999. godine. Njih su, zajedno sa majkom i ostalim članovima porodice, ubile srpske snage u Starom Pokleku, opština Glogovac, na oko 30 kilometara od Prištine.

“Devojčica je imala 13 godina, najstariji sin 12, drugi sin 10 godina, a treći devet godina”, kaže Fadilj Mućoli za Radio Slobodna Evropa (RSE).

Pre 22 godine u porodičnoj kući Mućolija ubijene su 54 osobe, većinom žene i deca.

Fadilj Mućoli, koji danas ima 53 godine, navodi da je tog 17. aprila 1999. godine ubijena i najmlađa članica njihove porodice, njegova bratanica, Ljiria.

„Među tih 54 osoba, bilo je 24 dece. Četrnaest članova moje porodice je ubijeno. Otac, majka, četiri sestre, supruga sa četvoro dece (jedna ćerka i tri sina), bratova žena sa dve ćerke. Najmlađa ćerka mog brata je rođena tokom rata, zvala se Ljiria (Sloboda) i imala je šest meseci”, navodi dalje Mućoli.

Beležnice i knjige dece ubijene tokom rata predstavljene na izložbi "Bilo jednom davno nije bilo".
Beležnice i knjige dece ubijene tokom rata predstavljene na izložbi “Bilo jednom davno nije bilo”.

Predsednica Kosova Vjosa Osmani je ovaj masakar u Pokleku nazvala kosovskim holokaustom.

Sa druge strane, Fadilj Mućoli smatra da kosovske institucije nisu učinile ništa kako bi se počionioci ovog zločina kaznili.

“Znam da je 2015. godine u Beogradu podneta tužba. Nijedna od institucija, ni EULEX (Misija EU za vladavinu prava), ni UNMIK (UN misija na Kosovu) ni naša (kosovska) nisu ništa uradile”, kaže Mućoli.

Kuća u kojoj su ubijene 54 osobe, među njima 14 članova porodice Mućoli.
Kuća u kojoj su ubijene 54 osobe, među njima 14 članova porodice Mućoli.

Tokom ratnih godina na Kosovu 1998.-1999. godine i u prvih nekoliko meseci nakon završetka rata ubijeno je 1.024 dece, dok se 109 još uvek vodi kao nestalo.

Ukupan broj ubijene i nestale dece tokom rata na Kosovu je 1.133 a od te brojke 100 njih je iz drugih zajednica na Kosovu, srpske, bošnjačke, romske, aškalijske ili dr.

I Slavica Janićijević Popović već 22 godine čeka pravdu, da se pronađu i kazne oni koji su 23. jula 1999. godine ubili njenog brata Novicu koji je imao 17 godina. Osim maloletnog brata, Slavica Janićijević Popović je tog dana izgubila i oca, dva strica, kumove, komšije.

“To nije bilo ubistvo, to je bio masakr, moj brat je imao samo 17 godina, bio je dete”, priča za RSE Slavica Janićijević Popović.

Slavica Janićijević Popović zahteva da odgovorni za ubistvo njenog brata dobiju kaznu koju zaslužuju.
Slavica Janićijević Popović zahteva da odgovorni za ubistvo njenog brata dobiju kaznu koju zaslužuju.

Novica Janićijević je bio najmlađi od 14 taoca koji su ubijeni 23. jula 1999. godine u Starom Gracku, opština Lipljan, na oko 20 kilometara od Prištine.

Slavica Janićijević Popović dodaje da bol za njenim bratom nikada neće nestati ali se nada da će na neki način pronaći mir kada se otkrije ko je počinio taj zločin.

“Možda bi malo lakše bilo, ali da to bude stvarno pravda, da ne bude kratko (osuđeni) i da ih puste, nego da bude onako kako su zaslužili, šta su radili, da to bude kazna doživotna”, kaže ona.

Istragu u vezi slučaja ubistva Srba u Starom Gracku su na početku vodili tužioci u okviru međunarodnih misija na Kosovu, a potom slučaj preuzima i Specijalno tužilaštvo Kosova. Međutim, istraga je zatvorena 2017. godine jer “nije bilo dovoljno dokaza da se protiv osumnjičenih podigne optužnica”.

Slavica se nada da će joj Specijalizovana veća (Specijalni sud) doneti pravdu.

Specijalni sud Kosova sa sedištem u Hagu istražuje navodne ratne zločine i druga krivična dela počinjena na Kosovu u periodu od 1. januara 1998. do 31. decembra 2000. godine, a na osnovu izveštaja Saveta Evrope iz 2011. godine.

Mali broj slučajeva dobilo epilog

U poslednje 22 godine ukupno je 70 osoba osuđeno za ratne zločine.

Bekim (Blakaj) Bljakaj iz Fonda za humanitarno pravo Kosova navodi da su u Srbiji održana dva suđenja u vezi masakra u Podujevu koji se dogodio 28. marta 1999. godine, kada su ubijena deca, žene i starci iz porodice Bulići (Bulliqi). Za ovaj masakr osuđeno je ukupno pet osoba.

Fotografije dece ubijene tokom rata predstavljene na izložbi "Bilo jednom davno nije bilo".
Fotografije dece ubijene tokom rata predstavljene na izložbi “Bilo jednom davno nije bilo”.

Bljakaj dalje kaže i da je održano suđenje u vezi zločina u Suvoj Reci kod Prizrena, gde je 26. marta 1999. godine ubijen veliki broj dece iz porodice Beriša (Berisha).

Bekim Bljakaj u izjavi za RSE ocenjuje i da kosovske institucije nisu puno učinile u rasvetljavanju ratnih zločina a još manje u procesuiranju onih koji su počinili zločine nad decom.

„Ne znam da je na Kosovu bilo sudskih sporova u okviru kojih su počinioci zločina nad decom osuđeni. U Srbiji su se vodila tri procesa protiv počinioca ratnih zločina u kojima su žrtve bili odrasli i deca”, kaže Bljakaj.

U potrazi za pravdom za ubijenog sina

On smatra da aktuelne kosovske vlasti treba na rade, pre svega, na dokumentovanju ratnih zločina i prikupljanju dokaza za suđenja, ali i na pripremi krivičnih prijava u cilju podizanja optužnica protiv ratnih zločinaca.

Ministarstvo pravde povećava broj tužilaca za ratne zločine

Nedostatak tužilaca se navodio kao jedan od glavnih razloga što se na Kosovu nije dovoljno radilo na istraživanju ratnih zločina. Doskoro su na predmetima, koji su vezani za ratne zločine, radila dva tužioca.

Genc Nimoni, viši savetnik ministrke pravde Aljbuljene Hadžiu (Albulena Haxhiu), poručuje da je pitanje rasvetljavanja ratnih zločina postalo prioritetno, pa kao primer navodi da su angažovana još četiri tužioca, šest stručnih saradnika i dva prevodioca, koji će se baviti isključivo ratnim zločinima.

“U tom kontekstu, najpre smo počeli sa neophodnim zakonskim izmenama a kako bismo završili i omogućili suđenje za ratne zločine u odsustvu, tu je i povećanje kapaciteta tužilačkog sistema, u ovom slučaju Specijalnog tužilaštva Kosova, počeli smo da uspostavljamo mehanizam za ratne zločine na Kosovu“, kaže Nimoni za RSE.

Takođe, svi građani Kosova koji imaju materijalne dokaze da je počinjen ratni zločin imaju mogućnost da ih proslede Ministarstvu pravde.

Advokat Arianit Koci, koji se uglavnom bavi ratnim zločinima na Kosovu, za RSE kaže da je neophodno obaviti posebnu istragu o zločinima nad decom tokom ratne 1998-1999 godine.

On smatra da Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, Euleks (Misija EU za vladavinu prava), UNMIK (Misija privremene uprave Ujedinjenih nacija na Kosovu), a ni Specijalno tužilaštvo Kosova, nisu dovoljno istražili ove zločine.

“Mislim da bi ove zločine (nad decom) trebalo posebno istražiti i posebno voditi sudske postupke. Da bismo to uradili, prvo moramo da povećamo broj tužilaca u Specijalnom tužilaštvu Kosova, a zatim u okviru tužilaštva treba angažovati stručnjake i vojne analitičare, kako bi se objasnila nesrazmerna upotreba sile od strane srpskog agresora“, kaže Koci.

Bivša stalna pravna savetnica američkog Ministarstva pravde Lana Morton-Owens je u ranijoj izjavi za RSE rekla da je Kosovo od UNMIK-a i EULEX-a nasledilo oko 1.000 predmeta u vezi ratnih zločina, starih oko 15 godina. Ona je tada istakla da su se ti slučajevi sporo razrešavali zbog nedostatka osoblja.

Inače, na Kosovu je 2015. osnovano i posebno odeljenje za ratne zločine u okviru Specijalnog tužilaštva Kosova.

RSE je poslao upit Tužilaštvu u vezi broja podignutih optužnica protiv izvršioca ratnih zločina nad decom. Međutim, do objavljivanja ovog teksta odgovor nije stigao.

Na Kosovu je tokom rata ubijeno oko 13.500 ljudi, većinom Albanaca, dok se oko 1.600 još uvek vodi kao nestalo.

*Saradnja na tekstu Sandra Cvetković

RSE

Taulant Qenaj
Autor/ica 11.8.2021. u 07:09