Može li Netanyahu preživjeti Hamasov napad na Izrael?

Povezani članci

• U Švedskoj izbili novi sukobi nakon još jednog spaljivanja Kur’ana
• YANIS VAROUFAKIS: Budućnost bankarstva
• Njemačka uvodi porezne olakšice za izgradnju domova za izbjeglice
• Dosad nepogrešivi „Ključevi“ predvidjeli pobjedu Trupma. Međutim ne sasvim izvjesno
• SAD: Protestuju radnici McDonald’sa
• Eksplodirala bomba ispred zgrade policije u Briselu

foto: AFP

Izraelci su sve više svjesni grešaka vlade koje su omogućile napad Hamasa, ali to možda neće biti dovoljno za pad premijera.

Piše: Neve Gordon

Hamasov napad na jug Izraela 7. oktobra je bez sumnje historijskih proporcija i pamtit će ga generacije koje dolaze. Broj poginulih na strani Izraela dostigao je 1.200 ljudi, a broj osoba otetih i koji se drže u Gazi procjenjuje se na iznad 100. Izraelci shvataju shvataju kako je uspjeh Hamasa nerazrješivo povezan s kolosalnim greškama vlade. I to je, naravno, izazvalo ključno pitanje da li Benjamin Netanyahu i njegova mesijanska vlada mogu preživjeti posljedice brutalnog napada.

Sve je više optužbi, iako će trebati mjeseci, ako ne i godine, prije nego u potpunosti shvatimo šta se desilo. Netanyahuova strategija je uvijek bila dozvoliti Hamasu prostora za manevriranje kako bi oslabio Palestinsku samoupravu u Ramallahu i općenito palestinsko društvo. “Oni koji žele spriječiti uspostavljanje palestinske države trebaju podržavati jačanje Hamasa i prenos novca Hamasu”, kazao je na skupu stranke Likud u martu 2019. godine. “To je dio naše strategije, da napravimo podjelu između Palestinaca u Gazi i Palestinaca u Judeji i Samariji.”

Najbolji termin za neuspjeh kolonijalna oholost

Nakon napada Hamasa, njegov strateški okvir je sve više pod intenzivnom paljbom. Tu je i mnogo priče o “neuspjehu obavještajaca”, gdje je Hamas nadmudrio poznatu izraelsku Jedinicu 8200, opće tajne službe – također poznate kao Shabak – te nekoliko drugih agencija odgovornih za prismostru. Ove obavještajne jedinice kao da su djelovale pod pogrešnom kolonijalnom paradigmom, onom koja prikazuje Hamas kao slab i kome fali strateškog vodstva, zbog čega su ignorirali očite znakove upozorenja, poput vojnih manevara koje je Hamas izvodio na obali Gaze posljednjih mjeseci. Možda je najbolji termin za ovaj neuspjeh kolonijalna oholost.

Potom, tu je i “greška u spremnosti”. Ovo se, također, desilo zbog kolonijalne oholosti. Sada se ispostavilo da je vojska premještala bataljone sa granice sa Gazom kako bi osigurala jevrejske naseljenike na Zapadnoj obali. Sve do septembra 22 bataljona su bila razmještena širom regije, dok su samo dva ostala blizu Gaze. U Hebronu, naprimjer, 600 do 800 vojnika štiti 800 naseljenika, dok su tri bataljona pratila jevrejsku “molitvu” na Josipovoj Grobnici u Nablusu i Rahelinom grobu u Betlehemu.

Proteklog vikenda je cijeli bataljon, koji je trebao osiguravati granicu s Gazom, poslat da štiti jevrejske naseljenike koji su otišli da se mole u Huwari, palestinskom gradu gdje su naseljenici počinili pogrom. Kako je jedan komentator rekao, isti bataljon ne može istovremeno čuvati južnu regiju i pogrom na Zapadnoj obali. Manjak spremnosti krvario je satima i danima nakon napada Hamasa, vojnim jedinicama su trebali sati prije nego su došle do opkoljenih civila. Porodice otetih se osjećaju u potpunosti napuštenima od vlade, dok je osoba koja živi nedaleko od Gaze izrazila osjećaj koji Izraelci sve više dijele: “U ovom ratu je nešto puklo. Ugovor između države i nas je bio jasan: mi čuvamo granicu, a država čuva nas. Mi smo hrabro odradili svoj posao… država Izrael nije ispunila svoj dio dogovora.”

Krivit će sve i svakoga za svoj neupsjeh

Desničarska vlada i njene pristalice već su napravile odbranu. “Sada nije vrijeme za upiranje prstom; sada se moramo ujediniti da porazimo zajedničkog neprijatelja”, poručili su. Najliberalniji cionisti su spremno usvojili ovaj stav, bjesomučno kritizirajući bilo koga ko se usudi napustiti redove. Šira vlada nacionalnog jedinstva pojavljuje se na horizontu, bivši šef osoblja i lider opozicione političke alijanse Plavo i Bijelo Benny Ganz pristupio je vladi Netanyahua sve dok borbe traju. Yair Lapid, lider druge opozicione stranke Yesh Atid (Tamo Je Budućnost), objavio je stroge uvjete po kojima bi bio spreman ući u takvu vladu. Neki govore kako se sada Lapid koleba. Netanyahu odlično zna kako će širenje vlade pomoći pri stabilizaciji njegove uprave.

Istovremeno, neko ne sumnja kako je u toku stvaranje odbrambenog scenarija “dan poslije”. Netanyahu i njegovi ministri će kriviti razne obavještajne agencije, pilote i elitne vojne jedinice koje se povezuju s onima koji protestiraju protiv njegove sudske reforme. Oni će kriviti Hamas, Hezbollah, Iran i Palestince. Oni će kriviti sudije Vrhovnog suda, medije, šefa vojnog generalštaba i vlastitog ministra odbrane. Oni će kriviti palestinske stanovnike Izraela, anticionističke ljevičare te akademsko osoblje izraelskih univerziteta. Oni će kriviti i liberalne cioniste koji predvode pokret demonstracija.

Netanyahu i njegova pratnja pudlica će prskati svoj otrov i izvrtati narativ, raditi bilo šta i sve moguće kako bi osigurali svoja mjesta na vlasti. No, prerano je znati da li će uspjeti. Kako se dokazi o raširenoj smrti i razaranju budu otkrivali, ljutnja izraelske javnosti će samo rasti. Trideset i šest sati od početka napada Hamasa, ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir se konačno pojavio na političkoj sceni, pozivajući na potpuno uništavanje Hamasa, dok je pokušavao skrenuti pažnju sa očitih neuspjeha Vlade. “Država Izrael doživljava jedan od najtežih događaja u historiji. Ovo nije vrijeme za pitanja, testove i istrage”, rekao je.

Odmazda – ljepilo koje drži izraelsko društvo

Izvještaj o njegovoj izjavi na portalu Walla sakupio je više od 1.400 ljutitih komentara, a mnogi od njih su izražavali bijes i želju da se Ben-Gvir pošalje u zatvor ili da ga se razmijeni za zarobljenike koje je Hamas uzeo. No, ne smije se pogriješiti: uprkos širokom ponoru koji je između ekstremno desničarskih provladinih i liberalnih cionističkih kampova, postoje područja šireg konsenzusa. I liberalni cionisti i njihovi mesijanski protivnici vjeruju kako je Netanyahu bio previše plah kada je Hamas u pitanju.

Uprkos rastućim kritikama, negodovanju i bijesu, čini se kako postoji dogovor da nakon masivnog zračnog napada izraelska pješadija treba ući u Gazu, kako bi “ponovo uspostavila mjere odvraćanja” i riješila se Hamasa jednom za svagda. Mnogi se, također, slažu s izraelskim ministrom odbrane Yoavom Gallantom, koji je nedavno objavio kako je naredio “potpunu opsadu Pojasa Gaze. Tamo neće biti električne energije, hrane, goriva, sve je zatvoreno. Mi se borimo protiv ljudskih životinja i djelovat ćemo u skladu sa time.”

Želja za nasilnom odmazdom je ljepilo koje trenutno drži na okupu izraelsko društvu, koliko god uvjetno. No, ovo bi mogao biti i jedan ključni sastojak koji Netanyahuu treba da ostane na vlasti u godinama koje dolaze.

balkans.aljazeera.net