Isti problemi i godinu dana nakon zemljotresa

RSE
Autor/ica 12.1.2011. u 02:22

Isti problemi i godinu dana nakon zemljotresa

Dvanaestog januara se obilježava godišnjica zemljotresa na Haitiju u kojem je stradalo više od dvjesto hiljada ljudi. Više od milion i pol ljudi je ostalo bez krova nad glavom, a glavni grad Haitija, najsiromašnije države u toj hemisferi je potpuno uništen.

Međutim, otočani i međunarodne organizacije za pomoć se i dalje suočavaju sa velikim brojem problema.

Čime započeti?

Da li treba početi s odstranjivanjem ruševina, izgradnjom domova, s vodom, kanalizacijom, zaposlenjem ili vladom?

Potrebe Haitija su trenutno prevelike da bi se moglo birati.

Godinu dana nakon zemljotresa i nekoliko mjeseci nakon što su milijarde dolara uložene u obnovu i oporavak, Gregory Bateau kaže da je umoran od čekanja nekoga, neke agencije ili humanitarne organizacije koja bi obnovila njegovu školu u Port-au-Princu.

„Učenici se moraju vratiti u škole te smo započeli graditi strukture u kojem će djeca biti obučavana,“ kaže Bateau.

Ali ne radi se o normalnoj betonskoj trospratnici. Bateau i trojica njegovih prijatelja pokušavaju ujedinjenim snagama skuckati improviziranu učionicu od grubo isklesanih šipki.

Škola je imala četiri hiljade učenika i radila je u tri smjene. Kada je 12. januara u pet sati popodne zemljotres pogodio Haiti, škola je bila gotovo prazna, ne zato što je nastava završena već zato što većina učenika nije platila školarinu za iduću godinu. Nastavnici su poslali kući sve one koji kasne sa uplatom.

„Hvala bogu da smo ih poslali kući zbog novaca jer da nismo stradalo bi mnogo više od šestero djece,“ kaže Bateau. Kada je škola srušena, poginulo je i troje nastavnika.

Bateau kaže da je japanska organizacija za pomoć sravnila zgradu i pomogla da se uklone ruševine te da je nekoliko drugih organizacija obećalo izgraditi školu, ali da to do sad nisu učinili.

On se nada da će u 2011.godini iznaći sredstva za ponovnu izgradnju škole, ali kaže da za sada želi izgraditi mjesto na kojem će se učenici sastajati.

Brzina oporavka


„Mislim da Haiti još uvijek čeka na novu budućnost,“
kaže Stefano Zannini, direktor organizacije „Ljekari bez granica“ na Haitiju. On kaže da je spor tempo oporavka najveći problem za stanovnike Haitija.

„Nije problem živjeti u šatoru. Problem je u nemoći da se utječe na bilo kakve odluke i u neizvjesnosti o tome kakva će biti njihova budućnost narednih godina,“
kaže Zannini.

Zaninni: Nije problem živjeti u šatoru. Problem je u nemoći da se utječe na bilo kakve odluke i u neizvjesnosti o tome kakva će biti njihova budućnost narednih godina.

I prije katastrofe „Ljekari bez granica“ su imali vrlo važnu misiju na Haitiju da bi se nakon zemljotresa njihovo osoblje gotovo učetverostručilo i sada vodi deset bolnica uglavnom u Port-au-Princu.

Zdravstvo na Haitiju je bilo toliko loše i prije zemljotresa da je zdravstvena zaštita nakon katastrofe zapravo poboljšana. Ali Zanini kaže da u to vrijeme međunarodne organizacije nisu uspjele riješiti osnovne probleme.

„Ljekari bez granica“ su trenutno zaduženi za pročišćavanje odvodnih kanala i hlorisanje vode kako bi se zaustavila kolera u gradu Cite Soleil. S obzirom da se više od deset hiljada organizacija za pomoć trenutno nalazi na Haitiju, Zanini kaže da ga iznenađuje da je ovaj zadatak na kraju prepušten ljekarima.

„Dešavalo se da su se različiti akteri i nevladine organizacije borile da postave zastavu na isto mjesto ili područje. Ja mislim da je to nešto o čemu trebamo razmisliti,
“ kaže Zanini.

Potreba za razumijevanjem

Jean Gael, zamjenik gradonačelnika oblasti Delmas u Port-au-Princu je sumirao sve što jeste i nije učinjeno na Haitiju otkad ga je pogodio zemljotres.
 
Hodajući tržnicom u Delmasu  pokazuje vrlo važan most koji je ured gradonačelnika nedavno izgradio svojim vlastitim sredstvima.

Gael kaže da međunarodne organizacije ne znaju šta Haitiju zapravo treba. Osiromašenoj zemlji ne trebaju paketi hrane koji će biti dostavljani ljudima koji još uvijek žive u kampovima.

„Ono što trebamo su ljudski resursi i vještine. Trebamo kamione i traktore da izgradimo ceste kako bi ljudi mogli nastaviti živjeti. Mi imamo snažnu viziju kako sve treba da izgleda, ali nemamo nikakva sredstva. Nemamo sredstva da ostvarimo naše vizije. Amen.“

Kada pomisli na proteklu godinu, Gael kaže da je istovremeno ponosan i frustriran.

Pokazuje novo igralište koje je tek otvoreno, ali istovremeno pokazuje i urušeni zid pokraj rijeke koji očajnički treba obnoviti, mostove koje treba podići i hiljade urušenih kuća koje treba sravniti.

Annie Foster, savjetnica organizacije „Spasimo djecu“ se slaže da su Haitiju trenutno potrebni ljudski resursi i vještine.

„Došla sam ovdje 36 sati nakon zemljotresa i bila sam tu prva tri mjeseca. Nakon toga sam otišla da bih se sada ponovo vratila kako bih pomogla u liječenju kolere. Nije da sam se vratila iz nekog veselog razloga, ali opet sam tu,“ kaže Foster.

Foster dodaje da su se stvari prilično poboljšale otkad se desila katastrofa. Ljudi više ne spavaju na ulicama i mnoga djeca su se uspješno vratila u škole. Voda se također redovno dostavlja u sve kampove.

„Ali kao što vidite pred nama je dug put. Svaki dan na Haitiju je borba. Radila sam u mnogim ugroženim područjima, ali ovo je za mene doista najveći izazov,“
kaže Foster.

Nedostatak profesionalaca

Prije zemljotresa Haiti  je bila izrazito centralizirana zemlja.

Politička, socijalna i ekonomska moć je bila koncentrisana u glavnom gradu. Onda je zamljotres pogodio to srce nacije.

Foster, kao i Gael navodi spor tempo oporavka kao najveći problem Haitija. Ona kaže da je jako teško naći profesionalce s Haitija koji su u stanju da vode programe pomoći.

„Velika je potraga za profesionalcima na Haitiju. Ako su obrazovani i ako imaju priliku, oni uglavnom napuštaju Haiti. I to je za nas veliki problem,“ kaže Foster.

To je samo jedan od mnogih problema s kojima se suočava Haiti  kada ulazi u drugu godinu svog oporavka od posljedica zemljotresa.

Prevela: Ena Stevanović,

RSE

 

RSE
Autor/ica 12.1.2011. u 02:22