Kontroverzni šef Laburista
Corbynova posljednja šansa

Povezani članci

• Snowden se ne plaši da će ga Putin izručiti SAD
• Australci podigli razinu uzbune zbog moguće terorističke prijetnje
• Predstavnici zemalja članica UN-a u dresovima reprezentacija prisustvovali sastanku
• Japan: Osmoro učenika izvučeno iz lavine bez znakova života
• Merkel: Krajnje vrijeme za reformu Vijeća sigurnosti
• Dok su siromašni još siromašniji: 62 osobe posjeduju pola svijeta

Corbynova posljednja šansa" />

Foto: Isabel Infantes/ AFP

Za Jeremy Corbyna na britanskim parlamentarnim izborima radi se o sve ili ništa. Ukoliko njegovoj laburističkoj partiji uspije iznenađenje on će zamijeniti Borisa Johnsona na mjestu premijera. Kod  drugačijeg ishoda vođi opozicije prijeti politički odlazak.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Proteklih tjedana u Velikoj Britaniji se opet češće mogao čuti glas koji je Jeremy Corbyna u proljeće 2017. skoro doveo do iznenađujućeg trijumfa. “Oh Jeremy Corbyn” skandiraju pristalice šefa laburista prilikom njegovih predizbornih nastupa – kao i tada na melodiju hita White Stripes “Seven Nation Army”.

Prije dvije godine bila je to pjesma jedne furiozne potjere. U toku šest tjedana laburisti su se popeli sa znatno manje od 30 posto u anketama na više od 40 posto na izborima – i tadašnja premijerka Theresa May se jedva mogla održati u Downing Streetu. Corbyn, stari ljevičar sa izgužvanim sakoom i neurednom frizurom, dugogodišnji poslanik bez funkcija iz londonskog dijela Islington, bio je slavljena zvijezda ljevičarskog masovnog pokreta.

Sada, u kasnu jesen 2019. Corbyn već tjednima grozničavo traži sličnu dinamiku. Zasada bez uspjeha. Doduše njegovo ime se čuje u halama i na trgovima. Međutim u anketama laburisti se ne mogu odlijepiti od dna. Najnovija istraživanja vide partiju između 28 i 34 posto – znatno iza vladajućih torijevaca koji teže apsolutnoj većini. Osim toga za leđima su im ojačani liberali kao i desničarsko populistička Brexit partija Labour.

Pritom bi predstojeći parlamentarni izbori 12. decembra mogli biti odlučujući i za Corbynovu personalnu karijeru. Ukoliko mu uspije senzacija i laburisti dobiju više od polovine budućih poslanika Corbyn bi zamijenio premijera Borisa Johnsona. On bi bio prvi radikalni lijevi političar koji nakon decenija ulazi u Downing Street.

Međutim šta ako ne uspije? Ako trijumfuju torijevci kako to trenutno izgleda? Jasno je da bi tada za Corbyna postalo tijesno.

Jer posebno u, pod Corbynom marginaliziranom, umjerenom krilu sve su glasnije diskusije. Prije svega u frakciji još uvijek ima veliki broj ekonomskih liberala i umjerenih koji još uvijek nisu probavili skretanje u lijevo proteklih godina u vrhu partije i partijskoj bazi. Osim toga ima puno nezadovoljstva zbog Corbynovih, u svakom slučaju mlakih, pokušaja da rješava antisemitske probleme kod laburista.

Umjereni se sjećaju starih vremena kad se laburistička partija definisala kao partija centra, kada je vladao Tony Blair. A bivši premijer već dugo ne taji šta on misli o Corbynu. Taj čovjek bi u Downing Streetu predstavljao „rizik“ za budućnost Velike Britanije, rekao je ovih dana Blair.

Raste pritisak u vlastitim redovima

Međutim i u redovima nekadašnjih Corbynovih saveznika opada potpora. Ministar finansija u sjeni John McDonnell nedavno je izjavio da „ne vidi“ kako bi on ili Corbyn mogli sačuvati svoje pozicije u slučaju poraza. Tada bi se trebalo držati tradicije i održati „izbor za novog vođu“, rekao je McDonnell za “GQ magazine”. Ministarka u sjeni za gospodarstvo Rebecca Long-Bailey suglasi sa njim. Ostavka je to što se nakon izbornog poraza “normalno dešava”.

Nemir u neposrednom okruženju šefa laburista izazvala je i izjava člana Gornjeg doma Lorda Kerslake. On je podsjetio na to da Corbynova budućnost kod tijesnog izbornog uspjeha ni u kom slučaju nije sigurna. Ukoliko bi laburisti postali najjača snaga ali ne bi imali apsolutnu većinu, partija bi bila prisiljena na saradnju – ili sa liberalnim demokratima ili sa SNP. Prije svega liberali su više puta jasno rekli da nisu spremni da uđu u vladu sa ljevičarskim tvrdolinijašem Corbynom. To znači: da bi manjinska vlada funkcionisala moraju laburisti na čelo staviti nekoga drugoga.

A Corbyn sam? Vođa opozicija izbjegava pitanja o svojoj vlastitoj karijeri. On objašnjava da se u predizbornoj kampanji ne radi o njemu. Međutim i tu je razlika u poređenju sa 2017. Tada je šef laburista još jasno rekao da će on hoće i dalje raditi – čak iako njegova partija izgubi izbore.

spiegel.de