ENG
Stepinčeki protiv Bum Tomice
Autor/ica 👤Predrag Lucić
Povezani članci
Ima li išta prirodnije od toga da lomaču za jednu šaljivu knjigu o klincima u pubertetu i predpubertetu potpaljuju katolički udrugari koji su za moto uzeli Stepinčevu teološku viziju netrpeljivog Boga?
– Ma jesi li ti, trafikant, vidio tog vražjeg Tomicu?
– A šta je sad nesretnik napravio?
– Izvalio da bi trebalo skinut voditeljicu.
– Pa zar je nisu skinuli?
– Tko?
– Tomica i njegovi.
– Ti, trafikant, izgleda nisi pročitao štivo s razumijevanjem. Lijepo ti piše kako Tomica kaže: »Trebalo bi je skinuti. Mislim s televizije.«
– Ali zar ona nije bila radijska voditeljica?
– Nije, tupsone! Je l’ ti treba nacrtat da ju je Tomica gledao na televiziji?! Pa nije toliki kreten da će za radijsku voditeljicu napisat kako je na ekranu »sjedila u žutom naslonjaču prekriživši nogu preko noge« i kako joj je zavirivao pod suknju.
– Zavirivao joj pod suknju? Tomica?
– Tomica, nego tko?! Šta je tu čudno?
– Pa ništa… Jebote, ja se cijelo vrijeme pitam što je on onako kiseo i mislim se: nije valjda zbog toga, a kad ono – evo, tek sad shvaćam – ipak jest…
– Šta Tomica »nije valjda« i šta to »ipak jest«?
– Pičkopaćenik, šta drugo?! Vidiš da njega, jadnoga, proganja to što ona ima ispod suknje.
– Nije baš tako, trafikant. Nije ona njemu toliko napeta.
– Ne, nego je meni… Pa nisam joj ja virio ni pod suknju, a ni iz… da ne kažem čega, jer ipak je ona – bez obzira što se okružila takvim uvlakačima poput Tomice – ipak je ona jedna ajmo reć dama.
– Griješiš, trafikant, što se Tomice tiče. Evo slušaj šta on sam kaže: »Mislim da sam se bolje potrudio, vidio bih joj gaćice, ali nije bila moj tip. Uostalom, bila je starija kojih pedesetak godina. Ili tako nekako.«
– Nije valjda išao toliko nisko? Razumijem da se nekoga hoćeš otrest, ali na takav način…
– Nije to još ništa. Slušaj ovo: »Ne mogu je ni zamisliti golu. Zamišljam, zamišljam…Trudim se… Ne, ne mogu!!! Neću!«
– Ma nemoj me zajebavat da je toliko frustriran! Je li ga takva frka hvata od svih žena ili samo od nje?
– Pa ne znam… Ima bit da mu nije lako ni sa sestrom.
– Sa sestrom? Ne viri valjda i njoj pod suknju?
– Ma neeee… Prije će bit da mu njena neskrivena seksualiziranost ide na živce.
– A šta bi Tomica htio: da mu je i sestra operirana od spolnosti?
– Ne znam šta bi htio, ali vidim da šizi zbog sestrinog ponašanja. Slušaj, molim te, ovu žalopojku: »Stalno si gleda cice. Okupirala je ogledalo. Gazi po trosjedu u martama da vidi te svoje cice. Cicatija je nego što je visokija.«
– Tako o rođenoj sestri? I to pred braćom demokršćanima? Pa onda je Jadranka još dobro i prošla.
– Koja Jadranka? Nema tu nikakve Jadranke.
– Kako nema? Šta su je već izbrisali iz memorije?
– Ali ne spominje se nikakva Jadranka.
– Pa o kome je Tomica govorio prije nego što je prešao na sestru?
– O voditeljici.
– O voditeljici koju se ne usudi zamislit golu, pa ju je zbog toga izvrijeđao i šupirao iz stranke.
– Iz koje stranke?
– Iz Srpske napredne, jebote! Šta se praviš blesav?! Nisi mi valjda čitao pizdarije Tomice Nikolića nego protupizdarije našega Tomice. Ej, zamisli da Karamarko živi u Srbiji, pa da su ga k’o Dačića posjeli pred onu voditeljicu bez gaćica, kako bi nam se tek onda izneredio…
– Ti si, trafikant, skroz prolupao! Znaš li ti kakvu bi kolčinu dobio iz lektire?
– Iz kakve lektire?
– Iz ove za četvrti osnovne, zbog koje su zapjenile katoličke udruge, pa traže hitno izbacivanje knjige iz škola, jer su utripali da se radi o pornografiji.
– Pa kad je prije Karamarkov obračun s Kosoricom dospio u lektiru?! I zašto bi Tomičino hrabro odupiranje ženskoj golotinji koja ga izaziva i opsjeda bilo pornografija?
– Ma ne radi se o Karamarku nego o izmišljenom liku, o nekom devetogodišnjem Tomici. Radi se o književnosti, a ne o stvarnosti, razumiješ!?
– A zašto ti misliš da književnost mora bit cijepljena protiv stvarnosti?
– Ma to je napisano još prije…
– Kad prije? Pa nije ta priča od jučer!
– Daj da se dogovorimo: na koju sad priču misliš?
– Pa na ovu po kojoj je ta knjiga mogla bit, a možda i jest, napisana. Ne govori se od jučer da će Tomica izbacit Jadranku zato što je ne može vidit ni u štampi ni na televiziji, a ni uživo. Jedino što nismo znali da je ne može smislit ni golu ni zakaputanu.
– Ma na vrh glave si mi se popeo s tom pričom! Ja ti već pola sata govorim o knjizi »Bum Tomica 1«, koju je Silvija Šesto napisala prije puno godina i koja je već sedam godina na popisu neobavezne lektire za četvrti osnovne, a ti me uporno blanjaš s Karamarkom…
– Bolje bi bilo da je knjiga o stvarnom Tomici. Onda se katoličke udruge ne bi bunile, nego bi preporučivale da se i na vjeronauku čita dirljiva priča o neiskvarenom Tomici Karamarku koji junački odolijeva seksualnoj napasti i odvažno od sebe goni bludne misli koje mu nameće iskvareno hiperseksualizirano društvo putem medija što su ih okupirali komunisti…
– Alo, trafikant, gdje se gasiš!?
– A i ona njegova opaska o pedeset godina starijoj voditeljici tada ne bi bila tumačena kao neotesanost jednoga balavca, već kao poziv katoličkoj mladeži da se odupre ocvalim avetima iz kumrovečke škole.
– Dok se ti, trafikant, zajebavaš, turbokatolici prijete »temeljitom istragom literature koja se stavlja pred našu djecu«.
– Koji turbokatolici?
– Ma ovi iz Udruge za promicanje obiteljskih vrijednosti Blaženi Alojzije Stepinac. Ovi što su kao svoj moto uzeli znaš koju Stepinčevu misao?
– Koju?
– Onu da »Bog ne trpi one koji miruju, a predodređeni su za borbu«. Pazi ti na šta se oni pale: na Boga koji ne trpi ljude što ih je stvorio na svoju sliku i priliku!
– Pa nije vrag da te čudi što blaženikovi sljedbenici propovijedaju Stepinčevu teologiju netrpeljivosti?
Autor/ica 👤Predrag Lucić
