Razglednica iz Bremena

Povezani članci

• DVOSTRUKI ARŠINI MIROSLAVA LAZANSKOG
• Marinko Čulić:Desna ljevica
• PRIČUVA KOJE SE VALJA PRIČUVATI
• ZATVORENI KRUG
• DUTB – Model za pljačku slovenske države
• Korona, ranije gripe i – MI

Kad smo pošli na produženi vikend u Bremenu, gotovo ništa nisam znao o tom gradu. Sramota me je, zapravo, reći da se to „znanje“ svodilo na Werder, jedan od snažnijih klubova Bundeslige. Ti „zeleni“su u prošlosti dosta jada zadali nekim našim klubovima.

    Profesor arheologije s našeg univerziteta mi reče da je Bremen lijep, značajan grad. Osim poznatog muzeja Kunsthalle tu su, veli, dva spomenika pod zaštitom UNESCO-a: čuvena gradska vijećnica, Raadhuis, i veliki Rolandov kip s početka 15. vijeka. A kad mi je još, onako kao uzgred, kazao da je u tamošnjem gradskom podrumu/restoranu (Ratskeller) pohranjeno čak šest stotina i pedeset (650!) vrsta njemačkih vina, među kojima i najstarije  na svijetu(!), pohranjeno u originalnim buradima u Apostel komori, smjesta sam zaboravio na one werderove „dunđere“ što trčkaraju za napuhanom mješinom. Hajdemo dakle, vinu u pohode!

Kad put isplaniraš mjesecima ranije, nikad ne znaš hoćeš li imati sreće s vremenom. A već smo zakoračili u drugu polovinu oktobra, kada na sjeveru Evrope najčešće “stoluju” vjetar i kiša. Zato se veselimo kad nas, nakon nešto manje od tri sata vožnje, na samo 60 kilometara od Bremerhaven, druge po veličini njemačke luke na obalama Sjevernoga mora, u Bremenu dočekaju sunce i vedro, „čisto“ nebo.

   Prijava i smještaj u hotelu, srećom, idu brzo i glatko. Žuri nam se. Ovdje ćemo provesti samo dva i po dana, pa nam valja požuriti.

Zadovoljni smo smještajem. Velika, svijetla i prostrana soba, kupatilo s kadom, veliki ekran, internet, pa čak, što je prilična rijetkost, i prave lampe za čitanje, na uzglavlju, a ne na noćnom stočiću, sa abažurom.

   No, sve su to, u suštini, sporedne stvari. Pođimo u Grad.

   Auto ostavljamo na parkingu kod hotela. I to je zgodno uređeno. Jer, gradski bus staje odmah ispred hotela. Vozimo se širokim, svijetlim ulicama i alejama prema “srcu” grada. Lijepe, starinske, dobro održavane fasade, solidna stara gradnja. Ulice čiste čak i tu, u predgrađu. Nema gužve. Sve izgleda nekako uspavano, opušteno. Prolazimo pokraj željezničke stanice koja pomalo liči na amsterdamsku, samo sa mnogo manje putnika. Trg pred stanicom je prilično mali i nekako stiješnjen. Odzvanja vesela graja i muzika uličnih muzičara. Jedino što kvari idiličan pogled je rogobatna reklama velike banke na pročelju, desno iznad ulaza. Para vrti …  Uostalom, ovo je jedno od najvažnijih bankarskih središta Zemlje.

   Nema te ljepote koju insan svojim “masnim” prstima nije u stanju nagrditi.

   Na glavnom smo trgu, Marktplatzu. Zaista je lijep. Mada je u ratu porušeno dvije trećine Grada, kao da smo se vremeplovom vrnuli u “čistu” gotiku. I to, s blagim okusom renesanse! Sve nekako odiše starinom. Trgom dominiraju pomenuta Gradska vijećnica, gotička zgrada s renesansnim pročeljem, i veliki Rolandov kip s početka petnaestog stoljeća.

   Oprezno se slikam pod Rolandovim nogama. Stari je to silnik. Mogao bi se prenuti iz vijekovnog sna, i kao slovena, germanskoga roba, klepiti me onim preteškim mačem, Durendartom. A još nisam kušao ni jedno od tolikih vina iz gradskog podruma. Da mi ih je barem stotinu isprobati, pa onda ti, stara junačino, maši tom rđinom koliko ti volja!

   Hodamo, gledamo, škljocamo. Polako krećemo ka “Bremenskim muzičarima”, bronzanoj skulpturi magarca, psa, mačke i pijetla koju je daleke 1953. izradio umjetnik Gerhard Marcus. To su likovi iz basne braće Grim. Djeca ovu divnu priču odavno poznaju, ali evo, za odrasle: u davna vremena, ovom  čudnom kvartetu bješe žarka želja da zasviraju na ulicama Bremena. Zato su napustili loše gospodare i zaputili se u Grad. Ali, na žalost, zbog spleta okolnosti nikad se nisu dokopali bremenskih sokaka. I ostadoše oni tako, kao u svim basnama, dugo i sretno živjeti u  šumi nadomak željenoga grada.

   I eto, od ove su basne dovitljivi i radišni sjeverni Nijemci napravili veliki posao. Brend. Suvenirčići, razglednice, kolačići… Nema gdje, na bremenskim ulicama I pasažima, nećete vidjeti ovaj smiješni, čudesni kvartet! 

   Slikamo se pred njihovim kipom, ali odlučno odbijam da obuhvatim magarčeve prednje noge. Iako to, kažu, donosi sreću. Kako, molim vas, može donijeti sreću kad je mago donji?! A zna se: ko je donji…

  Magine potkoljenice su doista dobrano izlizane. Očito su se naslušale mnogih i mnogih (pustih) želja. Nisam valjda baš toliki magarac da vjerujem u šuplje priče?!

   Odmah do tog kipa je ulaz u Ratskeller. Pažljivo “studiramo” bogati meni na ulazu. Iznenađuju nas povoljne cijene za restoran s takvom reputacijom. Pa klopa je ovdje jeftinija nego u malo boljem holandskom restoračiću! To samo pokazuje koliko su zapravo cijene u Zemlji Lala i Kanala “napuhane”.

   Ipak produžujemo dalje. Tek smo stigli. Osim toga, Dariji se jedu kobasice s kupusom – jesmo li u Njemačkoj, ili nismo? – a njih, začudo, nema na dugačkom popisu Ratskellerovih jela.

   Gledamo, zurimo, uživamo. Stare fasade kao da su juče “umivene” i iznova ofarbane. Njih su obnovili prve, odmah iza rata, svjesni njihove ogromne povijesne vrijednosti.

Kad čovjek zna taj podatak o skoro totalno uništenom gradu u ne tako davnoj prošlosti, ne može da se ne divi preduzimljivosti i upornosti njegovih stanovnika, pa i cijele Njemačke. Nisu li sudbinu Bremena u to vrijeme podijelili Drezden, Berlin, i mnogi drugi ovdašnji gradovi?

A to strašno bombardovanje prije sedamdesetak godina je zacijelo jedna od najbolnijih epizoda u burnoj istoriji Bremena, koja seže čak tamo do osmoga vijeka. Tada se, naime 782. godine, prvi put spominje njegovo ime. Pet godina kasnije Karlo Veliki tu osniva biskupiju, pa Grad uskoro postaje jedno od zapadnoevropskih središta za pokrštavanje. Dva vijeka docnije čuveni Fridrik Barbarossa Bremenu dodjeljuje gradske povlastice. Sredinom 13. vijeka Bremen postaje član Hanze, moćnog saveza trgovačkih gildi koji je između 12. i 17. vijeka štitio interese njemačkih trgovačkih centara, prvenstveno onih na obalama Baltičkoga mora.

   Od sredine 17. do početka 19. vijeka Bremen uživa status grada-države, da bi se 1815. slobodnom voljom priključio Njemačkom savezu.

   Početkom dvadesetog vijeka, 1919. godine, vjerovali ili ne, pod uticajem “crvenog oktobra“ Bremen nakratko biva proglašen “sovjetskom republikom”!

nastavak slijedi…