Gradimir Gojer: NAČERTANIJSKE SAPUNICE

Autor/ica 👤tačno.net 29.6.2014. u 13:11

Izdvajamo

Pokušaj jučerašnjih karmina za državu BiH niti je nov, niti naročito inovantan. Međutim, zanimljiv je trenutak u kojem se sve ovo dešava: u Republici Srbiji nisu neprimjetljivi raskolišni stavovi između Nikolića i Vučića, a u taj se politički salimatijas, ne bez tajkunsko-ekonomskih odnosa, koji pritišću ovaj sukob, ubacuje vijest koja bi mogla da redizajnira ovdašnju političku sliku, inače tamnu, do fašističkog crnila: najavljuje se povratak Vojislava Šešelja!?! Kako će eventualno pojavljivanje dugogodišnjeg haškog uznika djelovati na sve ove procese, u njegovoj (ipak!) rodnoj Bosni i Hercegovini, to samo ptice znaju?!

Povezani članci

Ne znam da li će to biti hegemonizam obnovljene Austro-Ugarske, da li će to biti velika Srbija ili će sve biti predmetom daljih manipulacija u bosansko-hercegovačkoj javnosti u kojoj će možda pravorijek za Dodikovu stranu dati novo-osnovana županijska Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti??!!

Piše: Gradimir Gojer

Jadna je i bijedna država u kojoj pet povjesničara događaje iz povjesti Bosne i Hercegovine „tumače“ na potpuno različit način. Još jadnija je država u kojoj na dva različita njena kraja isti povjesni događaj jedni slave, drugi tek oplakuju… Najjadnija je država u kojoj otvaranje Andrićgrada, dakle dijela države Bosne i Hercegovine, svojim zvucima uveličavaju gardijski orkestri susjednih država (možda ne tako dobar, ali mi imamo bosansko-hercegovački gardijski orkestar).

Interesantno je da se sve ovo događa koincidentno vidovdanskim svetkovinama. Koincidentno je takođe da trećina predsjednika Države Bosne i Hercegovine na taj dan da sramnu izjavu, apsolutno anti bosansko-hercegovačku, da Srbi na ovim prostorima prave svoju državu, ali da još to nisu uspjeli učiniti… Ova izjava Nebojše Radmanovića samo pokazuje da u Predsjedništvu države Bosne i Hercegovine sjedi čovjek koji nije samo i tek verbalni atentator na državu čiji je predsjednik, već da se radi o osobi koja svoj položaj koristi za nastavak politike načertanija za stavaranje velike Srbije, čijim bi jednim dijelom bila Republika Srpska, dakle dio Bosne i Hercegovine???!!!

Sve ovo ne bi bilo zabrinjavajuće kada paralelno dešavanju u Andrićgradu ne bi bile organizirane i druge srbo-četničke manifestacije (a siguran sam i dobro plaćene!!!), istina „uvijene“ u „europski“ štrih prosvjedovanja. Naime, maskenbal sa likom Gavrila Principa pred Gradskom vijećnicom u Sarajevu dio je velikosrpske promidžbe anti bosansko-hercegovačkih ideja.

Pošto se povjesničari u ovoj zemlji nesretne prošlosti i nesretne sadašnjosti ni u čem ne slažu, jer služe isključivo za zadovoljenje onoga kako povjest i sadašnjost gledaju njihovi naredbodavci iz redova političkih, nacionalističkih stranaka, može se osjetiti zadah kadaverične politikantske boleščine unesene u bh. gradove, a poradi širenja infekcije raspadanja, uzrokovanog virusom nacionalističkog ugnjetavanja ovog prostora…

„Svečanost“ otvaranja Andrićgrada, što je u stvari klerikalno nacionalistička karmina za nestanak države Bosne i Hercegovine, kao i maskembal pred sarajevskom vijećnicom označili su, tek, početak vrelog izbornog ljeta.

Sve ono što su voždovi Republike Srpske izrekli u Andrićgradu, kao i transparenti koje su nosili obožavatelji lika i djela Gavrila Principa (istina pod maskom!???) govori o jednoj krupnoj političkoj neuralgiji u Bosni i Hercegovini…

Premrežena sad već desetinama tajnih službi s raznih strana bijelog svijeta ovovremena Bosna i Hercegovina više ne liči na samu sebe. S jedne strane ona je otvorena pozornica za sukob onih koji žele samostalnu, međunarodno priznatu Državu Bosnu i Hervcegovinu i onih koji bi da je „popiju u čaši političke vode“. Sarajevo i Višegrad su postali toponimi novih raskola Daytonske Bosne i Hercegovine, a to praktično znači da su oni mjesta pukotina i to golemih „briselske faze“ ove unesrećene zemlje.

Od ranije je poznato da Dodik i Radmanović, a u tome im se jučer pridružio i nešto umjereniji političar SNSD-ovskog tipa (inače po izjašnjenju Crnogorac!?!) Igor Radojičić jurišnički idu, za sad (???) na verbalno razgrađivanje Bosne i Hercegovine, koje u nekim „fortisimo“ trenucima zrcali državnošću Republike Srpske kao takve…

Takođe nesumljiva je potpora, pa i logistička mjera stvari Srpsko-pravoslavne crkve u ostvarenju disolucionih procesa Republike Srpske.

Pokušaj jučerašnjih karmina za državu BiH niti je nov, niti naročito inovantan. Međutim, zanimljiv je trenutak u kojem se sve ovo dešava: u Republici Srbiji nisu neprimjetljivi raskolišni stavovi između Nikolića i Vučića, a u taj se politički salimatijas, ne bez tajkunsko-ekonomskih odnosa, koji pritišću ovaj sukob, ubacuje vijest koja bi mogla da redizajnira ovdašnju političku sliku, inače tamnu, do fašističkog crnila: najavljuje se povratak Vojislava Šešelja!?! Kako će eventualno pojavljivanje dugogodišnjeg haškog uznika djelovati na sve ove procese, u njegovoj (ipak!) rodnoj Bosni i Hercegovini, to samo ptice znaju?!

Ono što je sigurno parlament Države BiH, entitetski parlamenti, političke stranke, nevladin sektor, a posebno redom potkupljena inteligencija u BiH, na sve ovo uopće ne reagiraju. Prisjećam se jedne rečenice koju je mudri bosansko-hercegovački narod iznjedrio: „Sjetit ćete se vi ovoga kad mečka zaigra pred vašim vratima…“

Parlamenti su pred raspuštanjem, mnogi tajkunizirani bosansko-hercegovački političari već su svoje kabinete zamjenili za obale naših i susjednih mora, a dotle se u ekonomskoj močvari u kojoj se gušimo svi zajedno, mi koji nemamo mogućnost nigdje u državi BiH ukrasti, širi jedan sofisticirani smrad. Sofisticiran radi toga što u njemu ne participira samo smrad nacionalizma, već mnogo ozbiljniji smrad hegemonizma!!!