Ekstremni oblici licemjerstva katoličkoga klera u Hrvatskoj

Izdvajamo

• Pogledamo li u kriminalnu povijest Katoličke crkve onda se može bez daljnjega ustvrditi da pape, biskupe i svećenstvo taj Isusov duhovni poziv nikada nije interesirao, jer inače se u njihovoj instituciji ne bi nakupilo toliko zločina protiv čovječanstva kao što su crkveni ratovi, ubojstava, seksualna zločinačka zloraba i otimačina blaga čitavim narodima. To su već toliko vjerodostojne povijesne činjenice da o tome već godinama pišu slobodni svjetski mediji, u kojima izvještavaju o crkvenim otimačinama, ucjenjivanju, prisvajanju državne i narodne imovine, o pranju novca, luksuznom životu papa, biskupa, svećenstva i o crkvenoj pedofiliji.

Povezani članci

• Lisnica na ramenu
• PREZAPALJIVO: O ritualima umiranja mira na Balkanu
• Oči Sabine Mujkić
• Naša Stranka: Sporazum Tihić-Čović je veliki (ne)sporazum
• Praljak popio otrov: ‘Kamo sreće da je to uradio ’93’
• Predstavljanje knjige Božidara Simića “Srbi u Imotskoj krajini”

Photo: Anadolu Agency/Stipe Majic

Javno istupanje hrvatskih biskupa jedva da se razlikuje od inkvizitorskih povika i stoga je dokaz da svećenstvo kroz čitavu povijest nije ni za dlaku promijenilo svoje metode u uništavanju njoj, nepodobnih, odnosno, opasnih državnih sustava ili ljudi pojedinaca

Veliki njemački pisac i mislilac Johann Wolfgang von Goethe u svoje je vrijeme rekao; da licemjernost katoličke crkve poprima ekstremne oblike. Kada bi on danas bio živ i kojim slučajem slijedio propovijedi hrvatskih biskupa, koji su posljednjih godina zabrinuti djelovanjem “bezbožnih ideologija” u Hrvatskoj i navodnom pranju mozga naroda, posebno od strane nekih političkih stranaka i medija, onda bi najvjerojatnije napisao isto, ali ovaj puta puno većim slovima i važnim dodatkom u kojem bi priznao da je doduše kasno, ali da je ipak prepoznao da se diktatura licemjerstva Katoličke crkve temelji na poganskim svećeničkim religijama, a nipošto, kako to oni za sebe tvrde, na učenju Isusa Krista.

Sigurno bi također naveo i razlog kako njihova «sveta odjeća», „sveta mjesta“ i rituali ne služe za promicanja Božje istine, etike i morala, već jedino i ciljano „mamonskoj – infiltraciji poganskog boga Baala“ s kojom, ako je suditi prema njihovim javnim istupima, riječima i djelima, prisiljavaju državu da im pod svaku cijenu zauvijek osigura već ugrožene povlastice i poseban položaj u Hrvatskoj, po potrebi i izvan svih zakona i ustavnosti suverene Republike Hrvatske!?

Očito je da biskupi u svojem vjerskom fanatizmu ne mare za javnim i sve glasnijim razmišljanjem naroda, koji im sve jasnije dovikuje; da nijedno svećenstvo, posebno katoličko, ne služi istini, božjim zapovijedima i Evanđelju Isusa Krista, nego služi djelima, ritualima i življenju poznatim drevnim poganskim bogovima, posebno bogu – Baalu i mamonu.

Njihova današnja strategija s ciljem uništavanja svega što nije katoličko u Hrvatskoj, primjećuje se u sve glasnijim inkvizicijskim huškanjima i mržnjom protiv drugačije mislećih i vjerujućih. To se može bez većih dokazivanja ocijeniti i kao akt izrugivanja etike, morala, života – u daljnjem – i kao izdaja Otkupiteljskog djela Isusa Krista koji je rekao; „Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta.“ Ili; „Ako želiš biti prvi onda služi najmanjemu od mojih“.

Pogledamo li u kriminalnu povijest Katoličke crkve onda se može bez daljnjega ustvrditi da pape, biskupe i svećenstvo taj Isusov duhovni poziv nikada nije interesirao, jer inače se u njihovoj instituciji ne bi nakupilo toliko zločina protiv čovječanstva kao što su crkveni ratovi, ubojstava, seksualna zločinačka zloraba i otimačina blaga čitavim narodima. To su već toliko vjerodostojne povijesne činjenice da o tome već godinama pišu slobodni svjetski mediji, u kojima izvještavaju o crkvenim otimačinama, ucjenjivanju, prisvajanju državne i narodne imovine, o pranju novca, luksuznom životu papa, biskupa, svećenstva i o crkvenoj pedofiliji.

Ne može se reći da hrvatski biskupi čine nešto što drugi biskupi po svijetu ne bi radili, ali hrvatski biskupi čine to ipak puno „drskije“, u neku ruku originalnije od ostalih. Oni uzvikuju u javnosti sve glasnije bojne povike slične one farizejima na suđenju Isusa kada su vikali; “razapni ga”, ili slične povicima inkvizitora na suđenju hereticima; «Oni nisu s nama i stoga su zločinci i zahtijevamo u ime naroda da se zločinačka ideologija pogubi, pardon, uništi». Javno istupanje hrvatskih biskupa jedva da se razlikuje od inkvizitorskih povika i stoga je dokaz da svećenstvo kroz čitavu povijest nije ni za dlaku promijenilo svoje metode u uništavanju njoj, nepodobnih, odnosno, opasnih državnih sustava ili ljudi pojedinaca.

Čime opravdati ili objasniti drskost biskupa koji optužuju onu istu legitimno izabranu vlast koja im gradi velebne palače, osigurava luksuzni život, plaća kuharicu i čistačicu dok većina naroda skapava od siromaštva. Ukoliko joj država ne da ono što ona zahtjeva onda ju optužuju; da podliježe zločinačkim ideologijama, ateistima, titoistima i komunistima i da podliježe pranju mozga bezbožaca – iako znaju da država mora postupati u smislu ustavnosti, a ne u smislu katoličkih propisa koje joj je kler sa svojim podložnim političkim lakajima na diktat pape nedemokratski natovario u smislu održavanja moći i provođenju papinske i crkvene diktature nad narodom.

Biskupi već osjećaju i znaju da je ugrožena crkvena doktrina koja glasi; Vjera neukog puka raste samo kada se «autoritet Katoličke crkve održava uvjeravanjem da je Bog stvorio veličanstvene crkvene građevine i da je svatko dužan pod prijetnjom vječnog prokletstva vjerovati dogmama da su pape, biskupi i svećenici Bog na Zemlji i da od njih ovisi spas duše svakog čovjeka. Ako si u crkvi za Boga si, ako si izvan nje, protiv njega si.

Biskupi znaju da je sve manje onih koji im to vjeruju i da se približava kraj njihove crkvene diktature i stoga šute, ne odgovaraju na postavljena pitanja, ali zato reagiraju podmuklo i iz sjene ako netko počne narodu govoriti da je svaki čovjek slobodan i da može misliti i govoriti slobodno bez obzira što svećenstvo propovijedalo – tek tada se osjećaju dužnima braniti javno svoje carstvo – mamona – i Baala.

Hrvatske biskupe ne interesira što je rekao Isus, niti ih interesira što im govori i u javnosti celebrira njihov vrhovni glavar „sv-otac“ papa Franjo. Oni žive i rade po nekim pseudo virtualnim ali opasnim zakonima hrvatskog talibanskog katolicizma, koji je, ako je suditi po praksi njihove crkve „de fakto“ u službi boga „Baala“ a ni po čemu Krista! To znači – Katolička crkva u Hrvata mora se protiv takvog mišljenja ili ideologije, tog su uvjerenja hrvatski biskupi, boriti, pa ako zatreba i dezinformacijom, odnosno, lažima?

Pitanje za kraj, ima li izlaza iz te inkvizicijske crkvene močvare za „katoličku“ Republiku Hrvatsku? Rješenje i savjet za svakog Hrvata katolika dao je već apostol Ivan u Otkrivenju – koje se može pročitati i u Bibliji; »Iziđi iz nje, moj narode da ne budeš dionikom njezinih zločina.“