Vježbamo diletantizam!

Igor Serdar
Autor/ica 7.6.2023. u 09:27

Izdvajamo

  • Dvije godine čovjek trenira biti Gradonačelnik i nikako mu ne ide, žale se na njega svi koji su očekivali barem nekakve rezultate, a on blista od zadovoljstva, zaziva svoj drugi mandat jer u ovom mandatu neće stići sve napraviti, a treći mandat – kaže – ne bi trebao imati nitko. Svaka mu čast. Pravi diletant.

Povezani članci

Vježbamo diletantizam!

Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević – Foto: Boris Scitar/Pixsell

Grad Zagreb ima – s jedne strane – veliku nesreću u činjenici da je njime 20 godina upravljao amater – gradonačelnik, ali – s druge strane – on nije bio samo gradonačelnik…, bio je i zanatlija, i građevinar i vizionar i pravnik i bagerista, i radnik čistoće…, htio je biti i ambiciozni intelektualac s Fakultetom političkih nauka, htio je znati i sve jezike i mislio je da zna raditi sve poslove – čak je zaigrao i s “kontroverznim poduzetnicima”, putovao po svijetu s mnoštvom odanih suradnica zaposlenih u gradskoj upravi, posjećivao je i „noćni bar za odrasle“ i to sa cijelom svitom suradnika…, uglavnom dešavalo se nešto između „pokondirene tikve“ i „gospođe ministarke“, nešto kao „Krleža na steroidima“ – a zapravo gradonačelnik Zagreba u nekoj vrsti  „Cro – verzije Čak Norisa“…

Naslijedio ga je mladi magistar političkih nauka. Magistar. Zeleni. Ljevičar. Potpuno suprotan tip od ovog prije – prodavao se kao takav, suprotan od ovog opisanog, dugovječnog i prerano umrlog i – dobio izbore.

Ovaj novi je ambiciozan do boli. Izdržati će sve medijske napade ma koliko bili argumentirani. Opravdavati će se na tisuću i jedan način da je za sve kriv ovaj amater koji je vladao 20 godina.

Za dobiti još jedne izbore prodavati će i potpisati će i obećati će…, ama baš sve – od vlasništva grada Zagreba do prihoda grada Zagreba preko poskupljenja u gradu Zagrebu, dizanja poreza građanima Zagreba, naplatiti će Zagrepčanima sve autobuse, stanice, nadstrešnice, sva odobrenja, obrazloženja, potpisivanja kakvih hoćeš ugovora „sve će dati samo da zaigra…“ – jer, što je bitno?

Ako Tomislav Tomašević nije gradonačelnik – što bi on to bitno mogao biti? Ponovno aktivist zelenih? Opet osnivač Instituta za političku ekologiju? To je već bio. Ulogu u tom filmu je odigrao. Uzeo je novce iz Dojčlanda za edukacije uokolo po lijepoj našoj, posjetio je razne gradove.., za to je već malo prestar.

Zato pogledajte kako će se boriti za novi mandat. Biti će nepobjediv u odgovorima na pitanja novinara, oponenata, suparnika…, sve će ih „otpuhat“…,trgovati će sa svime… s vlastitim integritetom, vlastitom vizijom, vlastitim obećanjima, vlastitim načinom rada i vlastitim egom.

A ego mu veći od njega.

Isti je kao i ovaj prije – vizionar. Nije amater kao ovaj prije. On je profesionalac. Osnivač Instituta za političku ekologiju. Intelektualac. Sad i gradonačelnik. Ali, ima nešto što se vidi da nije baš najbolje. Ne idu mu jednostavne ljudske stvari. Nema talenta komunicirati s ljudima. Nema talenta za biti poslovođa. Zašto to – ako je profesionalac? Zato jer je on daleko, daleko od profesionalca.

Nažalost, on je nešto još gore od amatera. Diletant. Svakim danom u svakom pogledu postaje sve jasnije sve većem broju Zagrepčana da su opravdanja za njegovo „postupanje“ sve više nepovoljna za građane grada Zagreba.

Zalutao i sapleo se o vlastitu politiku. Nikako da odigra nešto bez zazivanja „devastacije bivše vlasti“, nikako da neku nepovoljnu odluku ne objasni na način „da se nije moglo drugačije“.

Ako će biti potrebno da on bude s proračunom u plusu – on će povisiti cijenu bilo čega, povisiti će porez, uvesti će novi porez, prodati će od vlasništva Grada što god treba samo da ostane na vlasti. „Daj čovjeku vlast i vidjet ćeš kakav je…“ – kaže poslovica.

A što je on napravio u dvije godine?

Igrati ulogu gradonačelnika dvije godine tako da Grad – kao ustanova – stoji bolje nego prije, a građani kao pojedinci da im bude lošije nego prije – to je njegov uspjeh?

Da, odvoz smeća nije ok, trava po gradu nije pošišana, sortirnica odvojenog otpada nula bodova, ceste su u raspadu, tramvaji, autobusi…, a još se gradi i Bandićev „Menheten“ – jer su „ugovori potpisani još prije?“

Grade se vrtići koje je smislio Tomašević? Ne. Sve kamene temeljce za izgradnju – pripremila je bivša vlast, a i ne može se drugačije jer Bandić se za sve, baš sve u prvom mandatu našeg Tomice „zadužio još davno“? Jadan T.T.

A gdje je tu gradonačelnik koji nije amater nego je profesionalac?

To može samo diletant. Možemo! Možete? Dajte napravite! Žao nam je, sve je već zadato i ugovori su potpisani – ne možemo! Zakon je takav. Mi samo poštujemo zakon. To zakon ne dopušta, birajte Možemo! –  iako ne možemo…

On je gradonačelnik koji je zajedno s dvoje kolega vjerojatno najnespretniji od svih dosadašnjih gradonačelnika, a njegovi zamjenici kao i svi ostali iz te „platforme“ vjerojatno su najnesretniji ljudi koji su hodali gradskim hodnicima u ovom stoljeću. Možda mnogi od Tomaševićeve sljedbe još nisu toga svjesni opako opijeni vlašću, ali svi će oni reterirati.

Sljedeće izbore s ovakvom izvedbom – teško će dobiti.

Drugi mandat se mora zaslužiti. To je 100% . Tko će opet kupiti našeg Tomicu?

Ako je Bandić pretjerao kad je inženjeru objašnjavao struku, onda je Tomašević totalni utopist kad je zamislio cijeli novi sustav upravljanja koji ne funkcionira već dvije godine.

Uvjeravaju nas Tomica i još njih dvoje, troje da će uskoro, eto, samo što nije, pa strpite se još malo.., a nema niti sortirnice niti vrtića, cijevi pucaju, trava nepokošena, a što radi naš Tomica?

On ide utvrditi tko je kriv. Još je i zadovoljan. I on i svi njegovi!

Izabrat ga ponovo! Proglasit najvećim reformatorom! Dignite mu spomenik!

Plan našeg Tomice bio je dobar, jednostavan, plemenit, pravo nadahnuće…

Sve troje vlastodržaca Gradske uprave došli su do zaključka da će podijeliti gradske dužnosti na tri skoro jednaka dijela i da će tako upravljati gradom…

Ono što ih čini potpunim egzekutivnim promašajem je diletantizam njihove romantične teze o formiranju odgovornih skupina zaposlenika za određene segmente upravljanja – koji će onda slijediti njihove (političke i stranačke) želje, ali i njihovu zamišljenu dinamiku provedbe takve genijalne nove, nove politike.

I sad je nekakvo čudo zašto ih tako uporno i decidirano zovem diletanti?

Ljudi moji, ja radim u Gradu Zagrebu od 1999. godine kao savjetnik za medije!

Našem Tomici ne treba to radno mjesto. Komunicira profesionalno. Vidite?

Amateri znaju da to što rade – vole raditi, ali, uvijek priznaju da ipak takve stvari profesionalci rade bolje od njih.

Diletanti uvijek misle da rade najbolje. Nikad niti ne pomisle da nisu u pravu.

Tomislav Gradonačelnik  – bruje svi mogući mediji –  je toliko jako zagazio u Bandićeve cipele da je samo u ove dvije godine potpisao više nepovoljnih ugovora nego amater Bandić u 20 godina. Navodno će tako i u buduće…

A sjećate se svih onih obećanja o „nikakvim“ ugovorima s Petrom Pripuzom?

To je samo jedan primjer diletantizma, a ima još „puno potpisanih ugovora“ koji su čak i javno objavljeni u medijima…, kao zagrebački „Manhatan“, pa „gdje je nestao Srebrnjak“, „vrtićki“ problemi, pa roditelji odgojitelji, uglavnom, ako pogledamo općenitu sposobnost gradskih (troje) upravljača… – zaključak je da im nije „glavna kvaliteta“ sposobnost upravljanja procesima.

Kad netko nema sposobnost upravljati procesima koje je obećao odraditi kad dobije izbore onda to Možemo! legitimno i argumentirano zvati diletantizmom.

Kao što su u prošlom stoljeću određeni filozofi postali na kratko izuzetno popularni ali zbog nemogućnosti realizacije vlastitih – svijetu vrlo privlačnih – ideja dobili oznaku – utopisti tako se ovih troje naših gurua mogu nazvati preciznijim opisom. Diletanti. Ako se ne slažete s ovom analizom konkretnih navoda volio bih argumente kojima će netko poreći izrečeno u ovom tekstu. Volio bih da mi netko dokaže da Tomašević ne djeluje kao Bandić, da govori samo istinu, da radi samo najbolje za Zagrepčane, da je simpatičan, da imponira, da zna znanje, da igra najbolje od svih do sada, da ulijeva povjerenje i nadu u budućnost, da će nam svima biti bolje ako baš on vodi ovaj grad.

Dvije godine čovjek trenira biti Gradonačelnik i nikako mu ne ide, žale se na njega svi koji su očekivali barem nekakve rezultate, a on blista od zadovoljstva, zaziva svoj drugi mandat jer u ovom mandatu neće stići sve napraviti, a treći mandat – kaže – ne bi trebao imati nitko. Svaka mu čast. Pravi diletant.

Da, velika je razlika između diletanta i prevaranta. Bitno je da ne skužite da se može biti gradonačelnik prevarant, a možemo reći i da se može biti i manje prevarant, a više diletant – jedino ne znam zašto bi netko toliko trenirao na svima nama. Ne vidim zašto bi Tomislav Tomašević trebao biti Gradonačelnik uopće, a još i da „dobije“ drugi mandat? Tko je „dobio“ drugi mandat?

Samo onaj tko ga zaslužuje. Ovih dvije godine možemo zaboraviti – tko li će izdržati još dvije godine pa onda još četiri godine…, to si može sanjati samo diletant.

Igor Serdar
Autor/ica 7.6.2023. u 09:27