ENG
Pola stoljeća da je Bugojanska teroristička skupina upala u Jugoslaviju pod nazivom ‘akcija Fenix’ i zauvijek završila u pepelu – dio I.
Autor/ica 👤Armando Černjul
Povezani članci
Foto: historija.info
TAJNA ORGANIZACIJA “HRVATSKO REVOLUCIONARNO BRATSTVO” 20. LIPNJA 1972. GODINE, SASTAVLJENA OD 19 DO ZUBIJU NAORUŽANA EMIGRANTA, PREŠLA JE AUSTRIJSKO-JUGOSLAVENSKU GRANICU KOD DRAVOGRADA I KRENULA U PRAVCU BUGOJNA U BIH DA PODIGNE USTANAK…
U Spomen-parku Brezovica, nedaleko grada Siska obilježen je 22. lipanj, Dan antifašističke borbe. Na tom mjestu je formiran prvi partizanski odred u Hrvatskoj. U grandioznom govoru Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, među ostalim, rekao je ključnu poruku: Antifašizam je živ i ne predaje se! U vrijeme postojanja Jugoslavije od 1945. do 1991. godine, država sa šest republika imala je u svijetu nemali broj neprijatelja da se ne mogu svima objaviti njihove nazive i imena. Najviše je bilo ustaša, zatim domobrana i četnika, ali znatno najviše je bilo hrvatskih neprijateljskih emigranata iz SR Hrvatske i SR Bosne i Hercegovine. Neću nabrajati sve atentate koji su izvršeni na jugoslavenskog predsjednika maršala Josipa Broza Tita i druge Jugoslavene, napade na pojedine dijelove SFR Jugoslavije i ono malo pokušaja upada tih ubojica. Činjenica je da antifašizam je živ i ne predaje se, kako reče drug Habulin, ali on svaki dan mora biti naša zadaća u medijima, knjigama, igranim i dokumentarnim filmovima. Jer, vrlo dobro znamo da je svake godine sve više ultradesničarskih, filohrvatskih i proustaških medija koji siju mržnju i oni se nemaju namjeru zaustaviti. Ovaj opširan članak je jedan od borbenih zadaća protiv te vrste neprijatelja!
Članovi “Hrvatskog revolucionarnog bratstva” odlaze u smrt
Ove je godine točno pola stoljeća da je jedna neprijateljska skupina upala u Jugoslaviju da podigne ustanak i oslobodi Hrvate. To je suluda skupina koja je bezglavno krenula u nešto što se zove – smrt! Riječ je o tajnoj organizaciji Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB) koja je osnovana u Australiji. I zamislite njihovi nasljednici i rodbina preko ultradesničarskih i proustaških medija obilježili su taj dan. Iako su oni gubitnici i ovi živi s njima završili su neslavno, oni teroriste drže herojima. Ta grupacija od devetnaest pripadnika neprijateljske organizacije, nazvaše se “borbena organizacija svjesnih hrvatskih rodoljuba, koji su postavili zadaću osloboditi hrvatski narod od tuđinskoga nasilja, te državu Hrvatsku ponovno uskrsnuti u njenim etničkim povijesnim granicama: Preduvjet za to bilo je, dakako, RUŠENJE JUGOSLAVIJE ORUŽANOM BORBOM!” (pod A.Č.).
To normalan čovjek ne može napisati, jer 19 mladih ljudi, političkih patetičara i tobožnjih rodoljuba čini se da nisu bili pri zdravoj pameti. Devetnaest osoba donose odluku o upadu u jednu od naoružanijih zemalja u Europi, korak u sigurnu smrt. Kao da nisu imali primjere da su slične akcije u Jugoslaviji naišle na propast, ali čini se da se ovi uzdaju u riječ Feniks. Ali nije samo ova godina jubilarna, već su i prijašnjih godina, pogotovo nakon osnutka neovisne i nezavisne Republike Hrvatske, mnogo puta obilježili gerilsku akcijsku skupinu Hrvata. Jedino je uvijek Bugojanska skupina imala svoje simpatizere, smatrajući ih herojima, a oni su bili lažni heroji! U prvom redu, teroristi koji su 20. lipnja 1972. godine prešli teritorij na austrijsko-jugoslavenskoj granici kod Dravograda, bijahu amaterčine od glave do pasa.
Preslik naslovnice “Bugojanske skupine”
Mnogi mediji u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te drugim republikama su pisali o navedenoj temi. No, najdalje je otišao Večernji list koji je tiskao brošuru “Bugojanska skupina. Akcija Feniks-72: upad hrvatskih gerilaca u Jugoslaviju 1972” (“Večernji list”, Zagreb, 2021.). Ovo je naslov brošure – specijal Večernji list, zasigurno najopsežniji tiskani projekt, ali nešto nepodobno, zastrašujuće i nepoželjno. Tiskano je pod vodstvom Dražena Klarića, glavnog urednika Večernjeg lista. Urednik projekta je Žarko Ivković, dugogodišnji novinar i urednik Večernjeg lista, koji je objavio najviše tekstova. Ukupno je bilo petnaest autora, među kojima najviše novinara, zatim povjesničara i znanstvenih suradnika sa Sveučilišta te jedan publicist. Mogli su oni, zajedno se “četom” autora, nadrobiti svega i svašta, ali činjenica je da se radi o hrvatskim teroristima, nasljednicima hrvatskih krvnika – ustaša i domobrana – dakle fašista! Oni su postali članovi neprijateljskih političkih organizacija koje su osnovane na temeljima dr. Ante Pavelića, poglavnika Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Ta tvorevina se od 1941. do 1945. godine zajedno sa zločinačkom fašističkom Italijom i nacističkom Njemačkoj borila protiv partizana. Jedno su vrijeme zajedno s četnicima ubijali starce, žene i djecu u Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru, Lici i Dalmaciji, te dijelovima BIH.
Svi lažni autori ne znaju “Tko je tko u NDH”
Svi lažni autori u brošuri, među kojima i bivši članovi Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), na neki način su branitelji (“odvjetnici” iliti “advokati”) kojima je osnovna zadaća rehabilitacija terorističke skupine – ubojica! Treba pročitati leksikon “Tko je tko u NDH” (“Minerva”, Zagreb, 1997.). Osobito člankopisci Večernjakova specijala. Ako nisu dosad pročitali neće imati kompletnu sliku o NDH-u i drugim neprijateljskim organizacijama u inozemstvu. Fotogenični Dražen Klarić u uvodnom dijelu brošure nahvalio je Žarka Ivkovića, koji je već prije toga uredio specijal “Hrvatsko proljeće”, koji se pojavio na kioscima i izazvao nevjerojatan interes koji je za epilog imao rekordne prodajne brojke”. To nikoga ne iznenađuje jer odlično znamo kako diše Hrvatska i njena vlast.
Prema knjizi “Pavelić i ustaše” (“Globus”, Zagreb, 1978.), poznatog hrvatskog povjesničara Bogdana Krizmana, koji je objavio i knjigu “Ante Pavelić i ustaše” (“Globus”, Zagreb 1986.) i prikazane serije o NDH na HRT, Poglavnik je opisan strašljivcem, kukavicom i izdajnikom hrvatskog naroda. Prodao je dio Dalmacije i Istru. Dana, 6. svibnja 1945. odlučio se na bijeg koji je potpomagala Katolička crkva u Hrvatskoj i Vatikanu koji je ujedno sredio (Vatikan) dokumente za odlazak oko 80 000 hrvatskih krvnika (ustaša i domobrana) s obiteljima. Pavelić se definitivno odlučio napustiti Zagreb – najprije je uzeo velike svote novca i zlato – pošao u Zaprešić i onda u Rogašku Slatinu u kojoj je održana posljednja sjednica Glavnog stana Poglavnika. Otputovao je zatim u Korušku i potom u Austriju gdje je skinuo ustašku odoru i odjenuo civilno odijelo. O njemu, zločincu treba istaći da su 1956. u Argentini osnovali Hrvatski oslobodilački pokret (HOP), a osnivači su bili dr. Ante Pavelić, Džaferbeg Kulenović, Vjekoslav Vrančić, Josip Marković, te desnog krila HSS-a Stjepan Hefer, Ivo Šarinić, Stipe Matijević i Ivan Kordić. Donijeli su odluku da je HOP nasljednik Hrvatskog ustaško pokreta, Hrvatskih oružanih snaga i Hrvatske stranke prava. Žgadija do žgadije, a među njima ustaški musliman Džaferbeg Kulenović. Pred nama je izuzetno važna tema, iako o toj ustaškoj bandi treba govoriti i pisati, jer ionako o njima ima dosta štiva – smrada od kojeg narod se ne može osloboditi, U taj narod ne držim njihove sinove, unuke, praunuke…
Krušelj: Vrijeme kad je cijela nacija bila sumnjiva…
Što o Bugujanskoj skupini pišu brojni autori u Večernjakovu specijalu? Prvi autor u zloglasnoj brošuri je bivši novinar Večernjeg lista Željko Krušelj, koji je najavljen da je sa Sveučilište Sjever (u Hrvatskoj doista ima svakojakih sveučilišta) koji je pod naslovom “Vrijeme kad je cijela nacija bila sumnjiva”. Prvi tekst i lažan. Kako može iskusan novinar i publicist krivotvoriti noviju povijest Jugoslavije i u njoj Hrvatsku da napiše “cijela nacija bila sumnjiva”! To nikad nije bilo i taj je publicist, koji je prije radio za komunjare, očito da se preorijentirao u uplašena desničara teškog kalibra. Dospio je raditi za ultradesničarskog nakladnika i zajedno lažirati povijest. TKO JE IKADA REKAO DA JE CIJELA NACIJA – ZNAČI SVI HRVATI U HRVATSKOJ I JUGOSLAVIJI BILI SU U MASPOKRETU? Krušelj, ex član Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) i novinar koji se u istom listu nije usudio komentirati takve komentare, sada odjednom širi klaustrofobične dezinformacije koje može izvrgnuti loš ili potkupljivi novinar. Kako Krušelj nije u vrijeme 1971. i 1972. godine pisao na način kao što je pisao 2021. godine? Imao je 63 godine kad je objavio tekst o maspokretu i drugim događajima, ali čini se da mu je trebalo 75-80 godina. To je novinarski kukavičluk, a takvih je Krušelja bilo na tisuće u Zagrebu i drugim gradovima!
Ž.K. na jednom mjestu navodi: “Najlošiji su, dakako, prošli ideolozi, organizatori i agitatori Hrvatskog proljeća, osim onih iz partijskog vrha…). Ceh su za sve platili vodeći ljudi Matice Hrvatske i raznih strukovnih udruženja, članovi Hrvatskog tjednika i nekih drugih listova, brojni intelektualci različitih profila te pojedini članovi studentskog vodstva, čak i obični studenti (…)”. Pa kako to da je uspio preživjeti Željko Krušelj, koji se negdje u kutku Večernjaka ili drugog medija krio ili je išao raspraviti sa istomišljenicima u nekom zatajenom restoranu ili kafiću?! Uglavnom, prošao je odlično, a danas je “hrabar” s naslovom “Vrijeme kada je cijela nacija bila sumnjiva”. Uz taj grozomorni tekst objavljuje fotografiju jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita. Taj autor, prevrtljivac, uistinu nije vrijedan nikakve pažnje!
Trn u peti stanovitoga Wollfya Krašića!
Neugodno me iznenadio neki Wollfy Krašić sa Fakulteta hrvatskih studija u Zagrebu, koji je objavio čak tri opširna članka. Prvi je “Trn u peti koji SFRJ nije mogla iščupati” na čak šest stranica i to gluposti do gluposti. To nije povjesničar, bar se takav nije pokazao, već mudrijaš koji ne zna o čemu piše. Njemu je ušao trn u petu i ne zna što bi sa sobom, a SFRJ ga je itekako iščupala od velikog broja hrvatskih terorista! O kojoj to Hrvatskoj političkoj emigraciji u 20 stoljeću zbori…? Kad je riječ o hrvatskoj terorističkoj organizaciji 20. stoljeća koja je upala u Jugoslaviju da bi oslobodila hrvatski narod! Čuo sam za te Hrvatske studije u Zagrebu, ali Krašić nije jedini lažopisac o hrvatskim temama… Sve je jasno u podnaslovu “Većina hrvatskih političkih emigranata računala je na izbijanje Trećeg svjetskog rata između kapitalističkog zapada i komunističkog istoka u kojem bi Hrvati, sudjelovanjem na strani zapada, dobili mogućnost stvaranja države”. Zapad će ići s gubitnicima (ustašama i domobranima). Malo morgen! Stanoviti Krašić objavio je drugi članak “Samo revolucija može slomiti hrvatsku sudbinu” na četiri stranice u kome opisuje osnivanje HRB. Ističe u podnaslovu “da su četvorica mladića rođeni 1930-ih u Hrvatskoj i BIH: Jure Marić, Geza Pasty, Ilija Tolić i Josip Oblak. Skupina Tolić i Oblak ušla je 7. srpnja 1972. godine na teritorij Hrvatske i naravno uhićeni su. Autor i urednik zasebno su ispunili prostor u članku brošuri i čitateljima biti će jasno o kome se radi: “U PRIRUČNIKU HRB-a ‘KONSPIRATIVNO I DIVERZANTSKO-GERILSKO DJELOVANJE’. ZAPISANO JE: ‘SAMO HRVATSKA REVOLUCIJA MOŽE SLOMITI EUROPSKU SUDBINU. PRVENSTVENO, TO REVOLUCIJA DUHA, A NE ORUŽJA.” U PODIZANJU REVOLUCIJE NIJE SE RAČUNALO NA STARIJU GENERACIJU, BILA ONA USTAŠKA ILI PARTIZANSKA, NEGO NA MLADE”. Zaključak je: taj članak je patološki izliv nekog Krašića i čije je mjesto u hrpi za smeće kojega su najvjerojatnije doveli nakon osnutka neovisne i nezavisne Republike Hrvatske. U jednom od podnaslova neki čudni povjesničar je objavio: “Zagovaratelji samostalne Hrvatske nisu mogli pronaći snažnu podršku od saveznika u inozemstvu jer su i Zapad i Istok podržavali opstanak jugoslavenskog državnog okvira. Kako nijedan blok nije mogao ostvariti potpuni utjecaj u Jugoslaviji bez ozbiljnog narušavanja geopolitičkih odnosa, održavanje statusa quo bila im je najneprihvatljivija opcija”.
Ekskluzivac tvrdi da nije bio cilj rušenja Titova režima
Wollfy Krašić čini se da je ekskluzivac Večernjaka, jer na red je došao treći opširan članak. Pod naslovom “Jesu li gerilske borbe mogle prerasti u ustanak?” Ma koje gerilske borbe? Što je moglo prerasti u ustanak? Nema odgovore na pitanja koje sam postavlja, a sve završava ispod tepiha, kao da nije ništa objavio. On, Wollfy, opet je u središtu pažnje i objavio je članak “Doušnici su poticali emigrante da planiraju akcije, a onda ih ‘cinkali’ zapadnim službama“. Nevjerojatno da u bezveznu proceduru miješa hrvatsku političku emigraciju, opasne vojne i obavještajne službe. Na samom vrhu stranice (iznad slike Krunoslava Draganovića, hrvatskog povjesničara, svećenika i političkog emigranta – op. A.Č.), inače velikog negativca, objavio je: “ZAPADNE OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE SURAĐIVALE SU S HRVATSKOM POLITIČKOM EMIGRACIJOM, NO NJIHOVIM VLADAMA CILJ NIJE BIO RUŠENJA TITOVA REŽIMA, NEGO ORGANIZIRANJE OBAVJEŠTAJNOG I KONTRAOBAVJEŠTAJNOG RADA NA PODRUČJE JUGOSLAVIJE” (op. A.Č.). I tako nam Krašić ponovno palamudi, a objektivni znanstvenik upitat će je li on doista znanstvenik, ili policijski doušnik ili dvostruki špijun ili floscio. On čak optužuje emigraciju, napisavši: “RASKOLU HRVATSKOG NARODNOG VIJEĆA, ORGANIZACIJE KOJA JE OKUPILA NAJVEĆI BROJ POLITIČKIH EMIGRANATA, PRIDONIJELE SU I OPTUŽBE DA STARIJI I UMJERENIJI EMIGRANTI RADE ZA INTERESE ZAPADNIH ZEMALJA, A MLADI I RADIKALNIJI ČLANOVI ZA SOVJETSKE ILI ČAK JUGOSLAVENSKE SLUŽBE” (op. A.Č.). Za napisati takve rečenice treba imati dosta hrabrosti… Zato, bravo Krašiću, gotovo sve što postoji optužio je i nema mu ravna. Kao da je tekst napisao jedan od njegovih studenata i to loših, a na Fakultetu hrvatskih studija u Zagrebu moraju dobro razmisliti…
Kako su uopće mogli pomislili da će neka država stati iza emigrantskih hrvatskih terorističkih organizacija kad je Jugoslavija bila u dobrosusjedskim odnosima sa državama gotovo cijeloga svijeta. Osim toga, Josip Broz Tito je smatran najvećim vojskovođom Drugog svjetskog rata i neimarom pokreta nesvrstanih. Hrvatski banditi su pokušali i izvršili gotovo pedesetak atentata na Tita, što je osudio cijeli svijet. Među atentatorima bio je najveći broj emigranata hrvatske nacionalnosti. Čak je hrvatska banda pokušala izvršiti teroristički čin u Zagrebu kad je Tito trebao uručiti odličje narodnog heroja gradu Zagrebu. Da nije utvrđen nalaz eksploziva u dijelu Paromlinske, što su iz Sovjetskog saveza javili našim tajnama službama, došlo bi do eksplozije i velike tragedije jer se na tom mjestu našlo tisuća ljudi, najviše najmlađeg uzrasta. Među osuđenicima je grupa novinara SOUR “Vjesnika” u Zagrebu. Nažalost, postankom Republike Hrvatske, atentatori, tj. oni koji su pokušali izvršiti atentat, na kraju su oslobođeni i dobili odštete za provedeno vrijeme u zatvoru. Postali su lažni politički osuđenici i zatvorenici te primali ili primaju mjesečni dodatak. Većina se ponovno zaposlila u listovima, a jedan je bio urednik vanjske politike i postali članovi Hrvatskog novinarskog društva (HND), što je nedopustiva i velika sramota.
Jesu li gerilske borbe mogle pokrenuti ustanak?
I nanovo Krašić s nenormalnim i podlim tekstom “Jesu li gerilske borbe mogle prerasti u ustanak?” Nije mi znano gdje je taj Krašić završio studije i koje, ali piše sa srcem i ustašoidnom ideologijom – s malo mozga u glavi. Očito mu je potrebna fotka maršala Tita, jer njegova vojska i milicija je zatrla put terorističke grupe Feniks. Stoga se taj člankopisac igra gerilske borbe, a riječ je o teroristima!
Žarko Ivković s člančićem “Računalo se i na komuniste koji su za Hrvatsku” gotovo duhovito, ali ipak ima velikih mana kao Hercegovac, koji je kao mnogi drugi zemljaci ostao u Zagrebu, a hrvatstvo u BIH otići ćemo im mi čuvati. Što je on imao s hrvatskim komunistima? Pobogu, ništa! Da ni on ne zna što piše dokazuje da on, koji vjeruje u veliku glupost koja se zove Međugorje, točnije ukazivanje gospe, a piše o hrvatskim komunistima na strani terorista, ravno je ludilu. Komunisti će, po njemu, poći rušiti priznatu državu na Maloj Peći za emigrantske propalice. To su odista Žarkovićeve nebuloze! No, Žarković je u brošuri koju je uredio, objavio najviše članaka, što znači specijalizirao se za skupinu terorista, jer valjda naoružani nisu pošli na izlet u predio Bugojna. Ali to nije sve od Žarka Ivkovića… Pa on je strašan – specijalizirao se za teme “Međugorje”, “Hrvatsko proljeće” i “Bogujanska skupina” te “namlatio” se novca, sve na račun “hrvatskih terorista!!! Oni, nažalost, mu neće mnogo pomoći jer ideju je prodao vragu…! Tako je zagrebački Hercegovac objavio deset nevjerojatnih stranica pod naslovom “Devetnaest gerilaca u nemogućoj emisiji”. Poimenično opisuje sve likove s nazivima – za njega pozitivci – za mene i mnogobrojno čitateljstvo negativci – teroristi od glave do pete! Ipak, smogao je snage da objavi “Devetnaest gerilaca u nemogućoj misiji”, što je priznao da je akcija bila uzaludna. Po Ž. I. 19. pripadnika HRB-a iskrcala se u podnožje planine Raduše nedaleko Bugojna u Bosni i Hercegovini. Meni nikad nije bilo jasno kako je naoružana hrvatska teroristička skupina prešla austrijsko-jugoslavensku granicu kada su graničarske jedince JNA vrlo dobro, ako ne odlično čuvale granicu. Riječ je o naoružanoj skupini od 19 navodno dobro obučenih emigrantskih terorista. Dan danas, pretpostavljam, da su neke graničare potkupili kako bi se uputili u Bosnu i Hercegovinu, točnije u podnožje Bugojna. Njihov biograf Ž. I., jedan od brojnih, pozabavio se njihovim imenima i prezimenima, a ja ću od svakoga preuzeti dio njihova životopisa. Ali objaviti teksturinu od šesnaest stranica doista valja imati morala, strpljenja i simpatija za “Bugojansku skupinu”. Pod naslovom “Trideset osam dana okršaja, zasjeda, blokada, skrivanja, likvidacija”, Ž. I., između ostalog, napisao je “Hrabri Hrvati”. Oni koji se skrivaju nisu nikakvi rodoljubi ili domoljubi! No, Ž.I. se ne zaustavlja u svojoj skribomaniji i objavljuje tekst “Teroristička grupa izmaknula našoj kontroli i upala u zemlju” s podnaslovom “Strogo povjerljivo: kako su Služba državne sigurnosti i Glavni štab JNA analizirali vojno-policijsku akciju Raduša”. Normalno je da su jugoslavenski stručnjaci izradili analizu o uništenju terorističke grupe, koja je bila osuđena na smrt, jer je bila nesposobna za akciju, iako su ubili pripadnike JNA, TO i milicije. Cijeli neuspjeh akcije stoji u jednoj rečenici o kome piše Ž.I. U njoj stoji: “SDS-u JE NAJVEĆI TO ŠTO NIJE USPIO ONEMOGUĆITI PLANOVE HRB-a. ‘ANDRIĆEVA JE GRUPA PREŠLA DRŽAVNU GRANICU, BORAVILA DVA DANA U GRANIČNOM PODRUČJU, TREĆEG DANA OTELA KAMION I PREBACILA SE OKO 500 KM U UNUTRAŠNJOST DRŽAVNOG TERITORIJA, A SDS ZA TO NIJE ZNAO’.” (pod. A.Č.).
Hrvatski teroristi hoće osloboditi slobodnu Hrvatsku!
Nadobudni Ž.I. nije mogao izdržati da ne intervjuira Branka Salaja, kojega je nazvao “istaknuti politički emigrant u Švedskoj i bivši ministar informiranja”. Taj ministar informiranja kojega je postavio hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, kojemu to nije jedina i najveća greška koju je učinio u svojoj političkoj karijeri. U Hrvatskoj nismo imali sposobnih ljudi, već je trebalo dovesti na tu važnu dužnost emigranta, ali to je bila nova politika dr. Tuđmana. Tu kadrovsku križaljku izradili su neki poznati mediji uspostavom Republike Hrvatske, a nije zaobiđen ni Večernji list u kojemu sam honorarno pisao i bio u radnom odnosu oko 40 godina, a zaposleni dopisnici iz inozemstva, uglavnom lošiji novinari, ali podobni, bili više cijenjeni od nas ostalih zaposlenika. To se, naravno, ne odnosi na Žarka Ivkovića, Milana Ivkošića, Željka Krušelja, Tomislava Držića, Marinka Jurisića, Josipa Frkovića i brojne druge koji su bili Hrvatine, a neke kolege i mene smatrali su “komunjarama” i nižom rasom Hrvata. Da se vratim Ž.I. kojim je u naslovu članka rekao cjelovitu istinu. Ona glasi: Devetnaest rodoljuba otišlo je u smrt u amaterskoj improvizaciji bez realnih izgleda za uspjeh. Jedini veliki minus je izgovorio “Dvadeset rodoljuba (…)”. Umjesto te dvije rečenice trebao je reći novinaru i uredniku: DVADESETAK TERORISTA (pod. A.Č.)
Ambrož Andrić, rođen 1. prosinca 1939, u Kreki kod Tuzle, bio je vođa naoružane akcije, zatim Pavao Vegar (Skorzeni), ređen 10. studenog 1939. u Vašarovićima kraj Ljubuškog, brat Adolf Andrić, rođen 3. ožujka 1942. u Kreki kod Tuzle, bio je zadužen za politički rad, Vejsil Keškić (Krajišnik), rođen 6. lipnja 1939. u Maloj Peći kod Bihaća, za obavještajni rad i Ilija Glavaš (Alija), rođen 18. prosinca 1939. u Lužanima kod Gornjeg Vakufa, za opskrbu i zdravstvo, a Viktor Kancijanić – neki su ga zvali Kocijančić – rođen 18. ožujka 1945. u Tinjanu kraj Pazina. Sjemenište je pohađao u Pazinu, studirao je teologiju i potom filozofiju u Salzburgu. Postao je član Hrvatskog revolucionarnog bratstva 1971. pod nadimkom Veli Jože. Kako se usudio uzeti taj nadimak, povijesni i simbolični lik istarskog heroja. On, Kancijanić, bijaše kukavica, mekušac i završio kamo mu je bilo mjesto. Za Istrijane je bilo strano da postanu članovi neke emigrantske ubilačke organizacije, ali u svakom žitu ima kukolja. Istrijani su bili najveći antifašisti u svijetu i već 1921. sudjelovao Proštinskoj buni seljaka 1921., a te godina stvorena je Labinska republika koja je organizirala veliki štrajk rudara na Labinšćini. Velika većina stanovništva krenuli su u partizanske jedinice, uglavnom u Gorski kotar, Hrvatsko primorje, Liku i druge hrvatske gradove, a oni koji su pobjegli iz fašističke Italije u Hrvatsku, Srbiju i Makedoniju bili su sudionici NOP-a i poginuli već 1941. godine. Zanimljivo da su članovi HRB-u imali i vodnike: Viktor Kancijanić i Vlado Miletić (Kopitović), rođen 1946. u Velikom Ograđeniku kod Čitluka te rojnici Vidak Buntić (Roćko), rođen 28. siječnja 1942. u Velikom Ograđeniku kod Čitluka. Mirko Vlasnović (Vlas), rođen 15. rujna 1952. u Zemuniku Gornjem kod Zadra, Filip Bešlić (Zmaj), rođen 1936. u Rastovači kraj Posušja i Ludvig Pavlović (Lutko, Dido), rođen 9. travnja 1951. u Vitini kraj Ljubuškog”. Od ostalih terorističkih jurišnika je Nikola Antonac (Tesla), rođen 23. kolovoza 1950. kod Karlovca. Studirao je teologiju, ali u austrijskom gradu Salzburgu pristupio je jedinici HRB-u, zatim Petar Bakula (Zrinjski), rođen 3. veljače 1947 u Rastovači kraj Posušja. U ožujku napušta Jugoslaviju, a iste godine postaje član HRB-u i odlučio sudjelovati u akciji Feniks, zatim Vilim Eršeg (Bili Kid), rođen 20. listopada 1939. u Žigrovcu kod Varaždina, Đuro Horvat (Jasenko), rođen 12. travnja 1942. u Palinovcu kod Čakovca, Vinko Knez (Bufalo), rođen 26. siječnja 1953. u Viškovcima kod Slavonske Požege. Povjerio se prijateljima u rodnom mjestu da se pridružio HRB-u i da će s njima sudjelovati u podizanju ustanka u Jugoslaviji.
Urednik Hercegovac imao je šest zemljaka u teroristima
Ž.I. kao novinar i publicist, može biti na neki način sretan hercegovački Hrvat, jer je čak šest njegovih zemljaka sudjelovalo u ustanku protiv Jugoslavije i “oslobođenju” Hrvatske. Osim toga, znatan je broj bosanskih Hrvata… To su bili politički amateri, skupina došljaka i neprijatelja, koju je, ne znam tko, predvodio u sigurnu smrt! Zar im nitko od emigrantskih političkih vođa i terorista nije mogao utuviti u glavu što uopće tražiti u Jugoslaviji koja će ih slomiti i progutati kao “zmijoždere”. Kad su stigli u predio Bugojna 26. lipnja 1972. oko 9.30 sati četa Vojne policije na planini Raduši kod mjesta Raduški kamen otkrila je teroriste i došlo je do prvog sukoba u kome su poginuli kapetan JNA Miloš Popović i vojnik Janko Blečić, dok su ranjeni vodnik Nedeljko Stevanovski i vojnik Rade Sanduković. Na neprijateljskoj strani poginuo je Adolf Andrić, jedan od čelnika neprijateljske skupine Feniks i to bijaše veliki gubitak za “ustanike”! Dan kasnije je zarobljen Ivan Prilić kod Vilića Gumna, a Vinko Knez i Nikola Antonac uhićeni su oko 16.20 sati pokraj mjesta Ploča kod Uskoplja. Prema izvješću Udbe obojica su ubijeni. Isti dan oko 16 sati gerilce (teroriste) opkoljava 10. četa TO i milicije u šumi Bukovac iznad sela Rumboci. U tom sukobu poginulo je 8, a ranjeno 6 teritorijalaca, dok je zarobljen član Feniksa Vili Eršeg. Vojska i milicija su obostrano uspješno surađivali, iako je bilo dosta poginulih i ranjenih među vojnicima i milicajcima. Međutim, stigla je još jedna dobra vijest 29. lipnja 1972. uhićen je Vejsil Keškić koji je zarobljen u Romborcima, a 1. srpnja Ilija Lovrić kod sela Omolja u Duvanjskom polju. Naknadno je navodno likvidiran bez suđenja…. Dana, 2. srpnja Đuro Horvat je ranjen i zarobljen kod Jablaničkog jezera, a istoga dana ubijen Viktor Kancijanić pokraj Ramskog jezera, nedaleko crkve u Šćitu. Ali terorističkoj grupaciji Feniks nije još došao kraj… Teroristička grupa Ilije Glavaša, koju su činili Vili Bešlić, Petar Bakula, Stipe Ljubas, Vlado Miletić i Ludvig Pavlović, bila je krajnja uzdanica za “ustanak”, već se pomirila sa sudbinom da će nestati u tren oka. Iako su ubijali nevine oficire JNA, vojnike i milicajce, već su vidjeli križ. Možda kao bogomoljci očekivali su da će im Bog pomoći, ali ako je vjerovati u njega, onda on ne daje spas ubojicama i teroristima kakvi su bili pripadnici Hrvatskog revolucionarnog bratstva!
Od prvog dana kad su se odlučili na teroristički čin u Jugoslaviji unaprijed su bili osuđeni na smrt!!!!!!
Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske
Autor/ica 👤Armando Černjul
