Mladost Splita streljana u kopačkama

Izdvajamo

• Trećeg dana u zoru splitska je mladost upala u zasjedu u selu Košuter nadomak Trilja. Bitka tih golorukih mladića protiv do zuba naoružanog neprijatelja trajala je cijeli dan. Odbijali su se predati, odbijali su odustati. Dole pod njima ležao je Split, njihov grad koji je utihnuo. Nad Splitom se nadvila tišina. Njegova mldost hrerojski se borila za svoj grad. Njihove majke, njihovi očevi, nisu ni znali da im se djeca tuku sa fašistima. U zoru trećeg dana, slabo naoružani, izdani od vodiča, promrzli, gladni i ranjeni, zarobljeni su i sprovedeni u Rudušu pored Sinja. Na tom mjestu danas je srušen spomenik toj mladosti obrastao u korov i draču.

Povezani članci

• Zlatan: Balkanski frajer s crnim pojasom
• Boris Pavelić: Pozivam kolege koji su dobili nagrade HND-a, a zgroženi su nagradom Ivani Petrović, da vratimo nagrade
• Strogi protokol RDIF-a garantira porijeklo ruskog cjepiva
• Kako je EU popuštala Dodiku i rušila državu BiH
• Mjesec revizionizma
• KOLABORACIJA

… \’Znam\’, rekla je žena, \’da smo svi stali na kiši, kisnuli smo, a nitko se nije micao. I znam da su zvona zvonila neprestano, isto kao da je Uskrs… Još nije bilo svanulo, a čula sam razgovore i dozivanja na ulici. – Ajdemo! – Utekli su Nijemci! – Nikoga nema u gradu!
Kad smo došli na Rivu, učinilo mi se da sanjam. Ajme, koji pusti narod! Otkad toliko svijeta nisam vidjela? Nije mi išlo u glavu da je Split tako velik. Samo je bilo malo mladosti. A onda s partizanima došla je i mladost. Oni su prolazili, marširali su, a mi smo plakali. Žene, matere, sestre, puno njih oko mene otkidale su se od špalira i padale oko vrata sinu, mužu, bratu…\’“

(iz reportaže Miljenka Smoje, objavljene u „Slobodnoj Dalmaciji“ 26. listopada 1959., na 15. godišnjicu oslobođenja Splita)

—————————————————————————————————————–

Ljeto te 1941. godine za većinu splitske mladosti završilo bi početkom škole, kao što bi završilo i početkom jesenske, nove nogometne lige, kao što svako ljeto u Splitu za mladost završava prvom kišom iza Gospe i ništa tu ne bi bilo niti novo, niti tragično da za tu splitsku mladost, tu generaciju, ljeto nije završilo pred streljačkim vodom, pred plotunima fašista koji su im okupirali grad i proglasili ga svojim. Fašisti su i tog jutra Splićane tjerali bajunetama da salutiraju njihovoj zastavi, pred lučkom ispostavom vijorila se zastava Dalmacije koja je pripala Kraljevini Italiji.

Okupacijske snage talijanske vojske brutalno su zauzele Split, a splitska mladost to je ljeto sa zebnjom očekivala novu školsku godinu, prvu pod okupacijom, prvu u sastavu velike Italije, prvu u kojoj će učiti kao i sva druga talijanska djeca. Već u lipnju 1941. Talijani zabranjuju rad svim hrvatskim kulturnim i sportskim društvima, te mijenjaju imena splitskih ulica iz hrvatskih u talijanska: Pjaca postaje Piazza Vittorio Emanuele III., a Marmontova postaje Ulica Benita Mussolinija. U srpnju zabranjuju djelovanje svim strankama i organizacijama osim Biskupskog ordinarija, a Židovima zabranjuju ulaz u splitske lokale i kupališta: fašizam pokazuje svoje lice.

No ono što im je pripremio upravo Split i Dalmacija ostat će zauvijek kao najljepša slika jednog grada ali i mentaliteta njegovih stanovnika. 7. svibnja 1941., na blagdan sv. Duje, u tupinolomu na južnoj padini Marjana okupio se 1. udarni odred od 63 člana, koji su tom prilikom položili antifašističku zakletvu.

Prve antifašističke novine u okupiranoj Europi osnovane su također u Splitu – već 23. lipnja 1941. izlazi prvi broj lista “Naš izvještaj“, ilegalnoga glasila Komunističke partije Hrvatske za Dalmaciju, koji će izlaziti sve do 1943. godine, kada će prerasti u našu “Slobodnu Dalmaciju“.

Da nije sve ostalo na zakletvama i novinama pokazalo se već u noći između 18. i 19. srpnja 1941. srušen je prvi talijanski vlak u Dalmaciji, na pruzi kod Labina, a u listopadu je zapaljen prvi talijanski transportni brod, usidren u splitskoj luci, pun streljiva i opreme za fašističku vojsku. Već do kraja prve okupatorske godine fašisti su znali da ih Split nikad neće prihvatiti.

Da ih mladost Splita nikada neće prihvatiti.

Među tim mladim ljudima na Bačvicama bilo je, kako to oduvijek u Splitu biva i aktivnih sportaša, umjetnika, izvanrednih učenika. Kompletna momčad RNK Split kupala se na Bačvicama čekajući jesen i promatrajući vojničke balove na terasi hotela Park. Tih dana u kolovozu njemačka napada Sovjetski savez, a komunisti Europe pozivaju mladost iz svih okupiranih zemalja na ustanak. U Splitu, u Varošu, Getu, priprema se oružani otpor okupatoru, organiziraju se udarne grupe koje opstruiraju fašističku vlast, njihovu propagandu, KP Hrvatske donosi odluku da se u Dalmaciji organizira ozbiljan otpor. Letak koji gradom šire aktivisti tih dana kruži među splitskom omladinom na Bačvicama.

Sudbina te mladosti, splitske mladosti koja je goloruka, bez opreme, oružja, nekolicina njih u kopačkama kao nogometaši RNK Splita, uistinu je svu svoju tragediju koja je potresla Split i Dalmaciju dobila u našem vremenu. Pijetet koji se pretvorio u tradiciju, strašna tragedija u mit, a spomen na njih u vječnost, mom gradu u mom vremenu prestao je da znači, postao je dio sramne prošlosti, stida i u mnogim slučajevima označen je kao dio jedne sramne epizode splitske povijesti. Tu mladost, mladost našeg grada nije zanimala politika, kao i svaku mladost, a mladost je bunt sam po sebi, pokretala ih je ljubav prema svom gradu i nepravda, nepravda koju su svi jasno osjećali, a ona je bila mnogo više od same nepravde, ona je bila oduzimanje grada od njegovih građana i nasilna krađa identiteta, porobljavanje i otvorena agresija.

Mladost Splita odgovorila je kako bi odgovorila bilo koja generacija Splićana u bilo kojem vremenu da se na rivi vijori bilo koja druga zastava osim zastave njihove domovine. Taj hrabri i domoljubni čin te mladosti danas se namjerno i sustavno ignorira, danas ga se stavlja u konteks i dovodi u pitanje, njihovi životi koje su dali za svoj grad nastoje se zaboraviti, a tragedija koja je potresla tadašnji Split i Dalmaciju minorizirati. I tu dolazimo do možda najveće tragedije naših dana, tragedije vremena u kojem živimo i tragedije ljudi, naših sugrađana koji ulažu napore, a vodeći ljudi grada im daju punu potporu u tome, da se tragedija te splitske „dice“ pretvori u ideološku matricu, da se njihova žrtva prikaže kao žrtva ideologije, a njihovo junaštvo zaboravi, jer je bilo u danas neprihvatljivom kontekstu.

Fašizam po Umbertu Eccu, ali i po mnogim intelektualcima našeg vremena nikada nije uništen u potpunosti, fašizam buja u našem vremenu u drugačijem kontekstu, fašizam je nametanje, fašizam je ignoriranje povijesti i pisanje nekakve svoje, fašizam je zatiranje grada i njegova ponosa, besramna transvestija nad njegovom poviješću i nad njegovim tragedijama, fašizam je prikazivanje „svojih“ žrtava ignoranstvom nad „tuđim“ žrtvama, žrtvama sa druge strane.

Fašizam je homofobija, fašizam je bolesni konzervatizam, fašizam je kada više od stotinu i pedeset ulica u jednom gradu preimenujete, fašizam je kada rušite spomenike, ma kakvi oni i komu dignuti bili, fašizam je kada revidirate povijest, unosite nekakvu svoju u udžbenike, a nove generacije učite svojoj inačici povijesti. Proizlazi li iz toga da mi danas živimo u suvremenom, fašističkom društvu? Naravno da proizlazi, kapitalizam je društveno uređenje slično fašizmu, kapitalizam je besramno društvo koje znalački, sustavno i pomno zatire upravo onu koja ga je jedina u povijesti svrgnula sa scene, a ta splitska mladost sudjelovala je u tome. Sudjelovala je u mijenjanu svijeta, pokušala je romantično, kako to već kod mladosti biva, svijet napraviti boljim mjestom. Sramota svih nas, sramota vremena u kojem živimo je nasilni zaborav i ignoranstvo naspram njihove žrtve.

Prvi splitslki partizanski odred herojski je čin i ponos generacija mojih sugrađana, Prvi splitski partizanski odred, iako će HDZ i njegova vlast u gradu odbiti da se jedna ulica u Splitu nazove po njemu, bio je partizanski odred, sastavljen od cvijeta splitske mladosti koja se tog vrućeg kolovoškog kasnog ljeta kupala na Bačvicama. Prvi splitski partizanski odred ponos je grada, ali i ove zemlje, no on u isto vrijeme predstavlja samu suštinu antifašističke borbe koju današnje vlasti ne mogu provariti, pa je izvrću, ignoriraju i minoriziraju, jer je ta suština da je mladost grada ustala protiv okupatora, kako bi mladost grada ustala protiv sličnih i dan danas, a to je temelj antifašizma. Ustanak protiv stranih porobljivača i u jednom normalnom društvu ništa opo toga ne bi bilo sporno, no u bolesnom kakvo je naše, mnogo toga jest sporno, a činjenica jest da je u Ruduši kod Sinja ispisana najkrvavija ali i najljepša priča koju je Split ikada ispričao, ikada dao, ikada pokazao svijetu, da je nepokoreni grad, ponosan grad i toga bi se ja i moja djeca danas – trebali sramiti!

Trećeg dana u zoru splitska je mladost upala u zasjedu u selu Košuter nadomak Trilja. Bitka tih golorukih mladića protiv do zuba naoružanog neprijatelja trajala je cijeli dan. Odbijali su se predati, odbijali su odustati. Dole pod njima ležao je Split, njihov grad koji je utihnuo. Nad Splitom se nadvila tišina. Njegova mldost hrerojski se borila za svoj grad. Njihove majke, njihovi očevi, nisu ni znali da im se djeca tuku sa fašistima. U zoru trećeg dana, slabo naoružani, izdani od vodiča, promrzli, gladni i ranjeni, zarobljeni su i sprovedeni u Rudušu pored Sinja. Na tom mjestu danas je srušen spomenik toj mladosti obrastao u korov i draču.

U njihovom gradu odličnici, načelnici, gradonačelnici, intelektualci i profesori natječu se tko će gromoglasnije šutjeti o njima, o njihovoj žrtvi, a mnogi moji sugrađani vole njihov spomenik, jedini u gradu kod benzinske pumpe na Plokitama razbiti, išarati kukastim križevima, a njihovoj se žrtvi narugati dajući joj kontekst kojekakvog totalitarizma i zadojenosti ideologijom. Jedina ideologija te mladosti bila je sloboda, jedini poriv pravda, a jedina ljubav grad koji je ležao pod njima.

Velika većina među njima streljana je u kopačkama.

————————————————————————————————————————-

Dana 26.08.2017. godine (subota), s početkom u 10:00 sati, održati će se ceremonija obilježavanja 76. Obljetnice strijeljanja Boraca Prvog Splitskog partizanskog Odreda kod spomenika strijeljanim borcima Odreda u Ruduši, u Sinju

Pozivamo Vas da svojim prisustvom uveličate ovaj događaj.

P R O G R A M  OBILJEŽAVANJA 76. OBLJETNICE FORMIRANJA I STRIJELJANJA BORACA PRVOG SPLITSKOG PARTIZANSKOG ODREDA 26. KOLOVOZA 2017.

26. KOLOVOZA (Subota)

– u 8,00 sati polaganje vijenaca na Spomen ploču Prvog splitskog partizanskog odreda, Vinkovačka ulica (kod benzinske pumpe na Sućidru),

– u 8,20 sati polazak autobusa za Rudušu kod Sinja,
– 10,00 sati komemoracija i polaganje vijenaca na Spomeniku Prvom splitskom i solinskom patrizanskom odredu u Ruduši.