Poštujmo i slavimo univerzalne vrijednosti

Povezani članci

• Skupština slobodne Srbije: Nova praksa Beogradskog univerziteta – sputavanje slobode govora
• Dragana Vučić Đekić: ISUS U LOGORU
• FRANCIS BOYLE: Da smo izgubili članstvo u UN-u cijela Bosna bi se pretvorila u Srebrenicu
• Rehab
• Nacionalistima vlak za društvo europskih naroda nije ni pod razno
• Na području Gline oko 80 porodica još nema krov nad glavom

Bosno i Hercegovino, prkosna i ponosna, naša jedina domovino, mi tvoji sinovi, čuvamo te i volimo.

Prisjećajući se ovih, za nas prazničnih dana, ZAVNOBIH-a od 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu i AVNOJ-a iz Jajca od 29. novembra 1943. godine, neizmjerno i još više te volimo.

Nezaboravno i trajno, uz veliku ljubav, pažnju i poštovanje, odajemo sve  počasti i riječi zahvalnosti, našem najvećem sinu, naših naroda, voljenom drugu Titu.

Vodio nas je, sa svojim partizanima, u sve bitke protiv fašizma. Znao je i umio, stati mu nogom za vrat, poput ljutoj zmiji otrovnici, kako bi i sačuvao svoj narod, te uredio zemlju, na federalnim i demokratskim načelima, uz ravnopravnost i sva jednaka prava, njenih naroda i građana.

Međutim, njegovim fizičkim odlaskom iz naše realnosti i zbilje, zajedničkog i dostojanstvenog suživota, pojavljuje se i druga neman ovoga svijeta, mnogo otrovnija i ubojitija, od uništenog fašizma, zvana NACIONALIZAM.

Za svoga života, osjećao je drug Tito, veoma dobro znao i šta znače klice, ove opake društvene bolesti, što je i razotkrio životnom i poželjnom porukom, svojim narodima i građanima „Da čuvamo bratstvo i jedinstvo, kao zjenicu oka svoga„.

Koliko smo bili umni i razumni, dobronamjerni i sposobni, da se upoznamo i nosimo sa ovom nadolazećom opakom bolesti, njenim nosiocima i krticama, koje su već pomalo stvarale svoje klice i rovarile i u Titovo doba, u raznim strukturama vlasti i institucijama, u vojsci, u akademijama, u Savezu komunista i gdje ne svuda, što se i Titovom smrću i njegovim nestankom, u rukovođenju državom, veoma brzo obistinilo i pojavilo na svjetlosti dana.

Pojavom, nacionalističkih krtica, na svjetlo dana, očituje se njihovo agresorsko djelovanje, raspada se Titova i naša lijepa domovina, priznata i poznata u svijetu država, te poput sapunica, iščezavaju i naši snovi o dostojanstvenom suživotu, svih naših naroda i građana, u jedinstvenoj zemlji.

Izlaze iz sjene „veliki komunisti„ koji su se u Titovo vrijeme busali u prsa i crvenili od crvenog i „patriotskog komunizma„ a u svojim skrivenim i tajnovitim, suludim maštama, nosili su već tada zarazne i pogubne klice sopstvenih nacionalističkih ideja, poriva i nakana. Nisu mogli, niti su smjeli to iskazivati u Titovo vrijeme, jer je on znao i umio, da ta mnoga rana nacionalistička „proljeća„ osvijetli  na pravi način i da izvrši deratizaciju, njihovih idejnih  tvoraca i kliconoša, te ubitačne nacionalističke pojave.

Oni i njihove akademske institucije, SANU i HAZU, izrađuju i pripremaju konačni agresorski scenarij, čiju realizaciju, u agresijama i na našu Bosnu i Hercegovinu, sa istoka i sa zapada, sprovode njihovi „đenerali„ i njhovi bojovnici, sa ološima najgore vrste iz perioda ustaštva i četništva, sa kriminalcima i razbojnicima iz mnogih kazamata.

Sa svojom „balvan revolucijom„ i zamišljenom „lijepom njihovom„ u rezidenciji Karađorđeva, u više navrata, usaglasili su svoje agresorske, osvajačke i ubitačne nacionalističke želje i ciljeva, da osvoje i porobe i našu ponosnu i prkosnu Bosnu i Hercegovinu, ne znajući i ne osjećajući da je ista tvrd orah, na kojoj su polomili svoje zube.

Na scenu stupaju, đenerali, ustaški povratnici iz Australije, Argentine i svijeta, sa svojim psihijatrima i drugim nacionalističkim ološom.

Sve je to tako bilo zamišljeno i pokušavalo se realizirati, agresorskim nasrtajima, 90- tih godina, uz genocidne tvorevine, Republike srpske / u Dejtonu / i još uvijek, fantazirajuće Herceg Bosne, u ustaškim analima.

Nažalost, u ovim mirnodopskim, postdejtonskim vremenima, na sceni su ostali recidivi, mnogih zamišljenih ciljeva iz navedenih scenarija, prema nacionalističkim pobudama.

Njihovi nasljednici ili ovozemaljski i nebeski, srpsko hrvatski „velikomučenici„ kao mentori svojih umišljenih svetaca i „dobročinitelja„ svoga zaluđenog, čistokrvnog „srpsko hrvatskoga„ roda, ne odustaju od nacionalističke retorike i nedjela nacionalističkih zamisli, njihovih tvoraca.

Uveliko doprinose, ostvarivanju mržnje među narodima, te sve svoje nakane u vlasti iz fotelja, baziraju isključivo, na svakodnevnoj brojnoj nacionalističkoj retorici i porukama mržnje.

Nemaju ni zrna svijetloga obraza, da priznaju svoje genocidne grijehe i nedjela, da porade na istini, koja jeste bolna, da iznesu svoja pokajanja, da potraže praštanja od mnogih svojih žrtava i da rade na pomirenju i normalnom ljudskom, humanom i dostojanstvenom suživotu iz Titovih vremena.

Dosta nam je lažnih ljubavnih poruka i kurtoaznih susreta i razgovora, sa kontinuiranim nasrtajima  na suverenitet i integritet, na našu jedinu domovinu, Bosnu i Hercegovinu, od strane ovih nebeskih „velikomučenika„, Kolinde i Aleksandra, kao mentora, te nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a i njihovih, vojvoda i doglavnika, ovozemaljskih i nebeskih svetaca, Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Kao i od njihovih poslušnika, ulizica, podanika i „muzičara“, guslara iz Laktaša, Miće- ronhila i Dragana, orguljaša iz mostarskih Bara.

Tako vam Boga, jedinoga ukoliko istinski i postoji, ako mu i vjerujete, kao bivše lažne „komunjare„ u ime Sv. Oca Pape i patrijarha Irineja, u ime Crkve i Vatikana, te njihovih  istinskih vjernika, ostavite  nas na miru, da gradimo i živimo zajednički, u jedinoj nam domovini, Bosni i Hercegovini.

Dozvolite nam i da slavimo, da se sa pijetetom i poštovanjem i podsjećamo na naše velike i slavne datume, dana naše državnosti, kao i lika i djela, našeg najvećeg sina, druga Tita.

Bez simboličnih i lažnih, licemjernih odlikovanja i priznanja, odlazaka u St. Petersburg, Moskvu, Washington, Berlin, Brisel, Beograd, Zagreb i gdje sve ne, okrenimo se sebi, svojim korijenima, svome narodu i sopstvenoj domovini, ponosnoj i prkosnoj, od Kulina Bana do današnjih dana, Bosni i Hercegovini.