Naši „golaći„
Povezani članci
- Goran Pandža: Osoba kojoj vjerujem – Ivo Miro Čović
- U četvrtak protesti nakon rušenja Partizanskog groblja: Recimo neofašizmu NE
- Edin Husković: LOVCI NA TRENUTKE
- Godišnjica početka protesta: Hoće li se ponoviti dane ponosa?
- Brodvejski hit mjuzikl u subotu u Narodnom pozorištu Mostar
- Zijah A. Sokolović u Narodnom pozorištu Mostar: neobičan teatarski program po prvi put u Mostaru
Različita vremena i događaji, slika su i prilika, poimanja ljudskih vrijednosti i kulta ličnosti.
U periodu, poslije Drugog svjetskoga rata, imali smo državnika kojeg dolikuje zemlja, Jugoslavija, koju je stvarao i brinuo se o njenom cjelovitom razvoju, izgradnji i napretku, u svrhu boljitka svih njenih građana i naroda. Naš Tito, bio je internacionalac i najveći antifašista, koji je gajio i primjenjivao osnovni postulat socijal-demokratije, ravnopravnosti i nacionalnog jedinstva, sa zajedničkim interesima.
Nije dozvolio, u ona vremena, velikom Staljinu i ruskim prohtjevima i interesima, da ovlada i ovim našim prostorima, uticajima i željama, sopstvenih nakana komunističke moći.
Pojavljivale su se i domaće, unutrašnje krtice, razarači i drznici, u namjerama rušenja i svoje države, teško stvorene i oslobođene od fašističke najezde, te želja za podjarmiranju i konačnom stavljanju pod kontrolu i vladavinu toga komunističkog režima i „staljinizma„.
Te svoje „golaće„ u takvim nakanama, na vrijeme je prepoznao i stavio na odgovarajuće mjesto, drug Tito i njegovo rukovodstvo.
„Goli otok, je bio politički logor na istoimenim otoku za jugoslavenske političke zatvorenike osnovan 1949. godine po nalogu rukovodstva Komunističke partije i države, u sklopu velike “čistke” u redovima Komunističke partije Jugoslavije nakon Rezolucije Informbiroa.
U logor su slani uglavnom komunisti osumnjičeni za sklonost da surađuju sa Sovjetskim Savezom nakon sukoba Staljina i Tita 1948. godine, to jest, kako se tada govorilo, “za suradnju s Informbiroom“. Civili su na “preodgoj” u pravilu slani bez suđenja, administrativnom odlukom, dok se vojnim osobama sudilo na insceniranim procesima na kojima su osuđivani na najmanje tri, pa sve do dvadeset godina strogog zatvora.“ / citat Wikpedia / !
Međutim, ovi naši, ovdašnji „golaći„ uspjeli su ogoliti i državu i građane, rušeći i podrivajući njen sistem, a u materijalnoj pljački njenih dobara i građanskih prava, sticali su velika sopstvena bogatstva.
Da li su pioniri i omladinci, sa crvenim maramama, Milorad i Dragan, iz onih Titovih vremena, ponešto i naučili, teško je reći, ali su znali obogatiti lične interese u svojim vilama, na Dedinju i Mostaru.
Prostrane spavaće sobe, velika kuhinja, WC i dnevni boravak, to je sve što ima Milorad Dodik u njoj. Vila je inače napravljena 2005. godine, a danas je njena vrijednost oko 2.250.00 eura.
Vila Dragana Čovića u Mostaru, vrijedna je preko 5 miliona eura. Moćnik je izmjestio i vodotok rijeke Radobolje, da bi napravio svoju hacijendu. Ne spava mirno, te ga mora čuvati i koridor njegovih „bojovnika„.
Ovaj, udruženi „koalicioni blajburški tandem„, ustaško-četnički, kao predstavnici nacionalističke elite, sopstvenih velikosrpskih i velikohrvatskih interesa, sa rušenjem, jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, te osamostaljenjem i jačanjem genocidnih tvorevina, Republike Srpske i Herceg Bosne.
Orkestrirani, sa svojim guslarsko-orguljaškim svakodnevnim zvucima i tiradama, budalaština koje izgovaraju, Milorad i Dragan, poodavno su zaslužili i sličan smještaj, na nekom od „golih otoka„.
Ali, ove lukave hijene, očekujući pravdu, za cjelovito podrivanje državnog sistema, za kriminalne radnje i pljačku, za sanaciju mnogih prikrivenih tužbi i njihovog pravičnog ishoda, u ova vremena, pozivaju u pomoć i „tovarišča„ Petra Ivancova i njegovu Rusku Federaciju.
Krenuli bi od ministra Lavrova i njegovog „kamena temeljca„ zamišljenog srpsko-ruskog hrama u Banja Luci, a kada dođe vrijeme njegovog otvorenja i osvješćenja, našao bi se tu i predsjednik Putin, sa patrijahrom Irinejom.
Kako je to sve tako mudro i lukavo zamišljeno, poput svih prethodnih scenarija za Bosnu i Hercegovinu, od SANU, Vožda Slobodana i Poglavnika Franje, preko psihijatra Radovana i Bobana, pa sve do guslara Milorada i orguljaša Dragana.
Nazdravimo, bratstvu i jedinstvu, ruskom, srpskom i hrvatskom, snalažljivom jedinstvu, uz hercegovačku lozovaču i svinjskom pršutu.
Da li će im se i NATO pridružiti, ostaje nam svima da vidimo.