Da li je konačno vrijeme za preispitivanje?

Autor/ica 👤Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija 23.12.2018. u 09:31

Povezani članci

Kako to veli gospodin Dragan Čović, u svome Božićnom obraćanju: “Božić je prigoda da preispitamo sebe, odnos jednih prema drugima„.

Božić je vrijeme duhovnog pročišćenja i obnove na temelju univerzalnih ljudskih vrijednosti koje su paradigma naprednih civilizacijskih odnosa, i kao takav pripada svima – kazao je predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH i Hrvatskog narodnog sabora Dragan Čović na Božićnom prijem predstavnika hrvatskog naroda u institucijama BiH upriličenom večeras u Sarajevu.

Istaknuo je da je svaki Božić, pa i ovaj, i „nova prigoda za sve nas koji dijelimo isti životni prostor: da preispitamo sebe, svoje nakane, postupke, odnos jednih prema drugima i našem okruženju“.

To je, dodao je on, osobito važno za “našu domovinu BiH, zemlju nagrađenu raznolikošću i svim specifičnostima koje prate tu raznolikost, a koje još uvijek mnogi među nama nisu spremni do kraja prihvatiti”.

– Takvo neprihvaćanje onda vodi nerazumijevanju, otuđenju od domovine i svih nas jednih od drugih. Ono se manifestira u težnjama za uniformizacijom društva, dokidanju njezina društvenog i političkog pluraliteta, žrtvovanju različitosti i raznolikosti zarad fikcije jedinstva, pri čemu se zanemaruje činjenica da je jedinstvo nedostižno bez istinskog pluraliteta – kazao je Čović./ portal, Vijesti.ba /

foto klix.ba

Dakle, ovaj govor, duhovno- političkog karaktera, pobudio je u meni iz dubokog sna, razmišljanja i procjene, lika i djela, Dragana Čovića. Rekao bih, ovakvog produhovljenog, vjerujem humanog ili dobroćudnog, našeg bosanskoga čovjeka, odavno smo iščekivali, kada ne bi spoznali o kome se radi. Suze radosnice, da mi poteknu, da mi zastane dah u mojim plućima, saznanjem i željom, da nam je ovom prigodom, zaista, dragi Bog ili njegov uzvišeni izaslanik na zemlji, Papa Franjo, uputio i poželio ovakve riječi.

Međutim, u mojoj svijesti i razumu, trenutačno se iskazala silueta, prepoznatljivog čovjeka, već prepunih 28 godina, koji je sve radio za rasturanjem, naše nam jedine domovine Bosne i Hercegovine u kojoj, upravo, večeras u uzvišenoj njenoj instituciji proslavlja i veliki vjerski praznik, Božić.

Radi se o čovjeku, koji je bio i aktivni akter agresorske politike i Hrvatske i mnogih njenih struktura i čimbenika, prema Bosni i Hercegovini, radi se o stranačkom čelniku zloglasne, nacionalističke stranke HDZ-u, koja od svoga osnivanja do današnjih dana, rabi sve ideje propale NDH, sa fašističkim nakanama i postupcima. Radi se o čovjeku koji je odvodio na prisilni rad logoraša koje je ustrojila, njegova politika, udruženog zločinačkog poduhvata. Radi se o čovjeku, koji je privatizirao i mnoga materijalna dobra od države ili drugih stradalnika, u doba njihovog režima vladanja.

Slušajući i čitajući, u više navrata, njegovo obraćanje ili ovakvu licemjernu besjedu, izgovorene iz njegovih usta, u prvi mah sam i pomislio, da je on to sve i prepisao iz brojnih izgovorenih obraćanja, poštovanog i uvaženog, iskrenog Božijeg izaslanika Pape Franje, jer sadržaj i ovakve riječi samo njemu mogu dolikovati.

Poznavajući i mišljenja i stavove drugih hrvatskih vjerodostojnika, od kardinala Puljića i biskupa Perića, dosljednjih obožavalaca i potpore HDZ-u i Draganu Čoviću, uvjerenja sam da niti oni ne bi mogli uputiti ovakve prigodne i poželjne riječi razuma.

Sa poštovanjem i uvažavanjem biskupa Franju Komaricu i mnoge bosanske franjevce, mogao bih od njih uvijek često i rado slušati nešto slično i prijatno obraćanje prigodom i brojnih vjerskih praznika ili učesnika raznih tribina.

Mi Mostarci ponajviše znamo i osjećamo svu bahatost u nastojanjima i utiranju od strane ove nakaradne veliko hrvatske nacionalističke politike prema našim pravima i slobodama, odnosno, prema većini građana, posebno Bošnjaka, a o Srbima, kojima je ovdje gdje vlada HDZ i Dragan Čović nisu niti konstitutivni.

Možda postoji i vjerovatnoća da bi i njegov jaran i pajdaš, kao članovi istoga orguljaško- guslarskog orkestra, a koji mu često i čuva leđa kako se i vidi na gornjoj slici, njegov Milorad Dodik, mogao i svojim „dodikovcima„ u ovoj hercegovačkoj regiji isposlovati i neki povoljniji status, njihovih Srba, „dodikovaca „.

Kao građanin ovoga Mostara, kao najveće njihove „crne rupe„ u cijeloj Bosni i Hercegovini, kao živi svjedok mnogih narazumnih i neshvatljivih događanja na ovim prostorima, od strane HDZ-a i njenih rukovodnih elita, nikako nisam, niti zbunjen ili nerazuman, posebno u toku iskazane rasprave u Saboru Hrvatske o Hrvatima u Bosni i Hercegovini sa jasnim ishodom da oni isključivo teže i žele, oživotvoriti svoju fantomsku Herceg Bosnu, kao agresorsku tvorevinu u Bosni i Hercegovini i njene građane. Ovim bi se kako to oni osjećaju i riješili svi problemi i frustracije koje dolaze od „ugroženih„ Hrvata.

Foto: hdzbih.org

Našoj široj javnosti i čitaločkoj publici treba biti znano da porodica predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića ima luksuznu kuću od skoro pet miliona maraka u naselju Bare, poznatom kao “Beverly Hills” Mostara. Na parceli površine dvije hiljade metara kvadratnih iznikao je grandiozni objekat, sastavljen iz dva dijela – porodična rezidencija predsjednika HDZ-a BiH. Rijeci Radobolji, koja protiče pored parcele, promijenjen je tok kako bi proticala uz imanje. Ovo velelepno zdanje simboliše cjelovitu „ siromašnu poziciju „ i stanje veoma kompromitovanog čelnika zloglasne stranačke HDZ-ove strukture u Mostaru i Hercegovini.

Pored brojnih optužbi, iz godina 2006., 2009. i 2013., na njegov nesavjesan rad, mahinacije i kriminalne radnje, nije mu smetalo da se dva puta kandiduje i bude izabran u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

Pokušava ponovo 2018. godine ali ga protukandidat Željko Komšić pobjeđuje, čime uzrokuje nove nastale usijane i nepodnošljive neprimjerenu paljbu i kanonadu iz sve mogućeg ubojitog arsenala o nelegalnosti i nelegitimnosti izbora „nečistokrvnog Hrvata „ Komšića, od strane Bošnjaka.

Pored podrške i uplitanja struktura HDZ-a iz Zagreba u izbornom procesu u BiH ostalo je još da se sagleda da li će oni zaista, podržati blokade i opstrukcije u funkcioniranju vlasti u BiH koje je najavio Dragan Čović nezadovoljan rezultatima izbora za Predsjedništvo BiH. Da li im je konstruktivna politika zasnovana na uvažavanju svih relevantnih političkih igrača u BiH i usmjerena prema jačanju dobrosusjedskih odnosa Hrvatske i BiH, bio bi im i znatno bolji pristup od dosadašnjeg, u podržavanju isključivo Dragana Čovića i njegovu stranačku elitu.

Svakako im je i prethodna Dekleracija o položaju Hrvata u BiH, bila suvišna i nepotrebna te sadržaji rsprave u Saboru Hrvatske, u mnogoim sadržajima sabornika ocrtavao je promašenu i prljavu „ tuđmanovsku „ politiku prema Bosni i Hercegovini i njenim građanima.

Nadaleko poznate, mostarske liske, izmislili su i sljedeći vic:

„Zaštitari koji čuvaju Čovićevu kuću u mostarskom naselju Bare primijetili su da jedna starija žena najmanje dvaput dnevno prolazi pored kuće. Kako im je to postalo sumnjivo, zaustavili su je i pitali zašto tako često prolazi pored Čovićeve kuće. Žena je odgovorila da su razlozi za to zdravstveni. Kakvi zdravstveni razlozi, u čudu su pitali zaštitari. Pa, vidite, odgovorila je žena, imam izrazito nizak krvni tlak. Da ne bih koristila previše lijekova, naprosto izađem i kad vidim Čovićevu kuću, odmah mi skoči tlak.“

„Taj vic ocrtava raspoloženje javnosti prema Čoviću kao osobi i kao političaru. Činjenica da je zbog gradnje te kuće promijenjen tok rijeke Radobolje sigurno je pridonijela takvom raspoloženju. Ne samo navedena raskošna vila koju uspoređuju s kućama holivudskih zvijezda i čija vrijednost potiče pitanja o prihodima svog vlasnika, nego i mnoge afere i sudski procesi koji su pokretani protiv Čovića utjecali su na smišljanje navedenog vica. No, sve to nije nimalo utjecalo na Čovićevu karijeru. Upravo suprotno, moglo bi se reći da se njegova pozicija unutar HDZ-a BiH učvršćivala i da je njegova politička moć rasla usporedno s brojem afera koje su se za njim vukle. U tom pogledu njegova politička karijera kao da je idealni tip i uzor političkih karijera brojnih hadezeovaca u Hrvatskoj.“ /završen citat, hrvatskog analitičara Bože Kovačevića/

Ostaje nam poštovani građani kojima je i jedina domovina, da se svi zajednički pomolimo dragom Bogu , uz ove praznike, sa zamolnicom da se u svim ovakvim prigodama i trajno pozovu u odgovarajuće odaje, kakve im priliče, ovi vaši „ovozemaljski sveci“ kako bi mi normalni građani mogli od miline da prodišemo, poput „Jazavca„ kod Petra Kočića.