“Jeruzalemljanin” Nedžad Maksumić

Povezani članci

• Mostarske kiše granata
• Stojić u Leipzigu
• Protesti na Partizanskom groblju, stigli i antifašisti Hrvatske: “Pucanj u BiH”
• Čemu laži i oblande sa aluminijskim folijama!
• Slika u (krivom) ogledalu
• Zatvorenici Aluminija

Jeruzalemljanin

Tri hiljade godina je
Kako živim
I sve ih proživjeh
U Jeruzalemu

I ona dva puta
Kad svi ga napustiše
Ja ostadoh
Među pepelom i razbacanim kamenjem

Znam da je svako vrijeme
I spokoj
I prijetnja
Da uvijek u zoru vrijedi pogledati
Da li se promijenila zastava
Na brdu iznad grada

Preživjeh dvadeset opsada
Jedino je što naučih
Da će opsjedani opsjedati
Oni čije kuće gore
Paliti kuće onih što ih pale
Da će umoreni biti oni što more
Jer sve je prolazno
I sve vječno

Dovoljno je živjeti
Tri hiljade godina
Da bi se znalo
Da se mijena promijeniti ne može

Osamnaest puta obnavljah Jeruzalem
Nikad u dobra vremena
Tek što se vraćah
Umoran od dugih ratova
Teški kamen zaticah na leđima
I uzidavah u zidine sve deblje
Moga Jeruzalema

Na grobovima kopah grobove
Na hramovima gradih hramove
Iz ratova u ratove žurih
Stjecah rane na ranama
Proroke pitah do kada
I svaki mi reče
Ne huli
Sretan budi
Što dijeliš sudbinu Jeruzalema

Jedanaest puta Jeruzalem promijeni vjeru
Jedino ja nijednom ne promijenih Jeruzalem

Biće da sam trebao ovom gradu
Tri hiljade godina je mnogo vremena
Odlazili su bolji od mene
Teško mi je ostaviti Jeruzalem
U kojem ne postoji vrijeme

Biće da sam mu trebao više od sveštenika
Od kraljeva i kurtizana
Od proroka i pjesnika
Dugo vrijeme trpljenja
I dugo vrijeme nade
Više ličim ja Jeruzalemu
Nego ove zidine među kojima stojim

Nedžad Maksumić

5. oktobar 1995. – 6. januar 1996. Genova