Zatvorenici Aluminija

Povezani članci

• Sandi Dizdarević: Nema istinske želje da se suočimo sa ratnim zločinima
• Kazališna uspješnica „Chick lit“ nakon duže stanke ponovno na daskama HNK Mostar
• Roko Markovina: MOJE FEBRUARSKE ČESTITKE
• MOSTARKE: Adila
• GENS UNA SUMUS /JEDAN SMO ROD /
• Političari povećali paušal, građani zapostavljeni

Piše: Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el / bivši radnik Aluminija /

DA LI JE OVO MOGUĆE , često bi u svojim sportskim prenosima utakmica govorio nama znani i rado podsjećani, pokojni Mladen Delić!

Punih 20 godina, od Dejtona do današnjih dana, borim se sa svojim člancima, govorima i istupima u javnosti, kako bih rasvjetlio ili raskrinkao pljačku i kriminal u mojoj bivšoj firmi Aluminij u Mostaru.

Nažalost ovu otrovnu i veliku jabuku, kao lažni „Hercegovački div„ do današnjih dana zvanične institucije u državi još nisu raspolutile ili razrezale po svim šavovima činjenoga kriminala i dovođenja firme u mutne vode najvećeg gubitaša na ovim prostorima. Zahvaljujući ideološkim nakanama i scenariju HDZ-a i njihovoga Poglavnika, firma Aluminij kao strateški interes Hrvatske, fiktivno i morbidno se treba totalno obezvrijediti, kako bi je njihovi tajkuni otkupili za male pare i nastavili normalnu proizvodnju za njihove interese, kako su već i uspjeli shodno zakonima famozne i agresorske Herceg Bosne da istu otuđe od države Bosne i Hercegovine kojoj je i pripadala.

Evo upravo dolazi vrijeme da i hrvatske novine na svojoj naslovnoj stranici objavi i  lansiraju za javnost i sljedeću informaciju:

Najveći njeni kriminalci, nacionalistički elementi i diskriminatori radnika nehrvata na nacionalnoj osnovi, poput Mije Brajkovića i Ive Bradvice, upravo su godinama i negirali i moje lično postojanje ili bilo kakav rad u ovoj firmi, vjerovatno iz razloga što me rodila majka srpkinja ili sam kao neposredni živi svjedok i stručnjak u ovoj oblasti za njih izvrstan poznavalac njihovih mutnih radnji i kriminala u firmi.

U periodu dok je Mijo u rudarskim čizmama negdje skakutao po vrletima hercegovačkih rudnika boksita, a njegov kompanjon Ivo ponešto piskarao kao školovani „socijalistički„ pravnik, dotle se moja malenkost tj. inžinjer elektrotehnike školovao i pripremao za novu tehnologiju i tehnička riješenja za buduću firmu, kod Pechiney-a u Francuskoj i kod Siemens-a u Njemačkoj, tako je i logično bilo da ovi kvazistručnjaci i budu upoznati sa mojim neposrednim angažovanje u firmi od njenoga kamena temeljca 70- tih godina. Lično im ne uzimam za zlo jer su se isti u postdejtonskom periodu pokazali u svome punom kriminogenom svijetlu i okruženju, ali su ipak još uvijek ostali crvenkasti po svome tijelu ispod košulja, od silnoga busanja po prsima da su oni pravi i istinski komunisti bili, a pripadali smo istoj organizacijoskoj partijskoj organizaciji u zajedničkoj firmi.

Često sam i neposredno mnogo pisao o Aluminiju, u dobra predratna vremena po sadržaju i u smislu tehno – ekonomske problematike i svjetskih saznanja, a poslije okupacije i diskriminacije nas radnika u postdejtonskom periodu sadržajno sam najviše ukazivao na ove metode tajkuna i kriminalaca u firmi.

Gornji naslov iz novina i svi trenutni i budući sporovi oko i u Aluminju neka i bude meni lično neka satisfakcija i prema javnosti da sam godinama pisao i govorio istinu i samo istinu.

Neka sada moji prijatelji i poznanici, kao i radne kolege iz firme Aluminij posebno inžinjeri i intelektualci koji su godinama ćutali, nađu bar za shodno da „lajkuju„ na ove moje članke, kako bi bar djelimično dali ka znaju da su upoznati sa ovim mojim istinitim informacijama. Zato se unaprijed i svima zahvaljujem.