KOZMOPOLITIZAM KAO PRIVID, Azemina Krehić

Povezani članci

• Nakon 92.
• Nedžad Bašić: ODA TITU NA DAN MLADOSTI
• Snopovi svjetla u paklu Grbavice
• SDU: “Politika nacionalne segregacije koju je nakon Mate Bobana i njegovog propalog projekta HRHB, u obliku trećeg entiteta i etničkih izbornih jedinica nastavio HDZ BiH mora biti napuštena”
• Irma Baralija: Univerzitet Džemal Bijedić – propadanje u režiji SDA
• „Sedam uzdaha“ na novoj sceni ‘Potkrovlje’ Mostarskog teatra mladih

Foto: FB

Slika jučerašnja

(Ljubuški 1992.)

Sjediš u mojoj avliji,
na mome kamenu.
Potom,
bereš moje smokve.
I dok ti svježe mlijeko klizi niz prste,
kazuješ mi da Bog nije postavio granice među ljudima,
već ljudi sami.

Slika današnja

(Ljubuški 1992.)

Provaljuješ u moju avliju,
razbijaš moj kamen,
podrezuješ moje stablo smokve,
i dok ti znoj i gnijev izbijaju iz tijela,
ti urlaš, progoniš me,
kuću mi pališ,
i dom moj ništiš.

Slika sutrašnja

(Ljubuški 1993.-___)

Sjedim na tuđem kamenu,
bez igdje ičega,
pitajući se;
kakve si to granice u svojoj glavi postavio?
Šta si mi to uradio?
Otkud ti samo pravo?

Azemina Krehić

ljubusaci.com