Firma “Vučić”

Povezani članci

• U BiH novinari zahtjeva hitnu istragu o napadima na novinarske ekipe TV SA i BN TV
• OTVOREN FOTO KONKURS PLAVO ZELENI SVET 2014
• Zapišavanje Crne Gore
• MEKI RITUALI – SHOWCASE INSTITUTA ZA UMETNIČKU IGRU
• Bilježnica Robija K.: Izvanredno stanje
• HDZ-ov crni fond u humanitarne svrhe

Screenshot: N1

Vučić u Banjaluku, Vučić iz Banjaluke. Dodik u Beograd, Dodik iz Beograda. I tako u nedogled dok slušamo blejanje ovaca.

Kada se rodite u nekom gradu onda vaše djetinjstvo obilježe neke nevidljive stvari sa specifičnim mirisima, poput mirisa lipa ili ćevapa i te uspomene nikad ne blijede. Miris banjalučke lipe u julu mjesecu je kao opijum. Pa tako i sad dok sam bio u kratkoj posjeti mom gradu prije nekoliko dana. Ponovo sam osjetio taj isti miris djetinjstva, sreće i nostalgije kada se u Banjaluci nekad sretno živjelo. Bojim se, međutim da i taj miris lipe jednog dana može iščeznuti poput njenih stanovnika koji su morali napustiti svoje domove 90-ih. I opet  iz istog razloga.

Danas je Banjaluka ušminkana u provincijalizam sa cirkuskim predstavama koje ne manjkaju. Vučić u Banjaluku, Vučić iz Banjaluke. Dodik u Beograd, Dodik iz Beograda. I tako u nedogled dok slušamo blejanje ovaca. Zastave trobojke dugačke po nekoliko desetina metara na gotovo svakom kružnom toku kao spomeniku najvećeg dostignuća gradskih vlasti, raskrsnicama i trgovima ukazuje da su na vlasti još uvijek balkanski primitivci čije nas upitne kompetencije o urbanizmu, zagađenju vazduha, otvaranju trotoara, kulturne politike, nostrifikacije diploma, kadroviranja televizijskih urednika vode ka dnu. Nakon rata i raspada Jugoslavije raspao se i gradski život te zavladala malograđanština i nerazumijevanje među ljudima. Nekadašnji pitomi i građanski mentalitet grada sudario se sa jednim drugačijim modalitetom ponašanja koji je ponekad na ivici izdržljivosti.

A tipični primjer malograđanštine, u kojoj vlada samoživost i licemjerje, bezobzirna sebičnost i dvoličnost su uzajamne posjete pojedinaca povezanih svojim lični interesima na relaciji Beograd-Banjaluka i vice versa. Vučić, spasioc, ponovo došao u posjetu Banjaluci. Dekor koji neodoljivo podsjeća na scene iz kultnog filma ”Ko to tamo peva”. Istina nije Vučić došao legendarnim autobusom firme ”Krstić ali su protagonisti ovog događaja sve učinili da liči kao u ovom filmu. Krstili su se čim je Vučić izašao iz aviona, maske su ”pale”, a pala su i rukovanja, grljenja i cmakanja. Valjda, da bi nas uvjerili kako im ni pandemija ništa ne može i kako su za srpsko jedinstvo spremni umrijeti bez jednog ispaljenog metka. Najdominantnije izgovorene su ”srpske” riječi poput ”srpske države”, ”srpski gradovi”, valjda kako bi blejanje stvorilo utisak da se živi u zemlji Nedođiji, gdje se svjesno bježi od realnosti. Šlag na tortu je dodao banjalučki vladika koji je Vučića dočekao autom od 250 hiljada KM. A bogme i najmlađi u ”kavezu”. I upravo ovaj kavez je tragični simbol budućnosti ove djece koja su zatvorena u prokletstvo blejanja ovaca.

Pa, zato i da završim ovaj tekst sa stihovima pjesme ”Zora sviće” iz genijalnog filma;

“Sviće zora u subotu
dan doleće iz daljine
siromasi ovog kraja
čekaju da sunce sine
čekaju da sunce sine
joj, joj, joj, joj.”