ENG
ATV I FACE TV: TITO, VEHABIJE, DOBROVOLJAČKA I EKONOMIJA
Autor/ica 👤Uglješa Vuković
Povezani članci
Uporedni pregled sadržaja ATV-a i Face TV-a prošle sedmice pokazuje posvećenost potpuno različitim temama. U fokusu pažnje ATV-a još je zvornički napad, dok je sarajevska televizija radije obrađivala teme od ekonomskog ili životnog značaja
Piše: Uglješa Vuković, analiziraj.ba
ATV: ZAŠTO NOVINARI IZBJEGAVAJU PRAVA PITANJA?
30. april – 6. maj 2015.
INTERVJU ZAHTIJEVA PRIPREMLJENOST: Nakon dosta umjerenog i opreznog izvještavanja u prvim danima poslije zvorničke tragedije, kao i ispravnog pozivanja na odgovornost članova obavještajne zajednice, ATV propušta produbiti postavljeno pitanje odgovornosti u intervjuu s ministrom bezbjednosti Draganom Mektićem (subota, drugi maj). Istina, Mektiću su postavljena i suvisla pitanja, a njegova izjava o bezbjednosnim prijetnjama citirana je u mnogim regionalnim medijima. Ali novinar ne smije sebi dopustiti da ne odreaguje na uopštavajuće pridike odgovornog zvaničnika, prepuštajući mu da on diktira razgovor. Na izjave ministra o bezbjednosnoj situaciji koje su počinjale sa “bilo bi dobro da…”, “trebalo bi…”, “bilo bi jako poučno…”, zainteresovani gledalac može samo da postavi pitanje: “A zašto nije?”
BEZ KONKRETNIH PITANJA: Nažalost, Nenad Knežević nije shvatio da je njegova uloga postaviti konkretna propitivačka pitanja, počev s jednostavnim “a zašto nije”, čime bi se njegov gost na kraju suočio sa svojim dužnostim i ovlašćenjima. Gotovo redovno se čini da ATV-ovi novinari izbjegavaju konfrontaciju sa sagovornicima povodom gorućih i složenih tema. To ne mora nužno biti izraz političke poslušnosti, već je moguće da se radi o neupućenosti, nepripremljenosti, jednom riječju, neznanju, zbog čega se potom propušta postaviti direktno pitanje koje bi moglo rasplamsati raspravu. U konkretnom slučaju, vjerovatno se upravo radilo o neznanju, jer Knežević je dopustio da ministar bezbjednosti, kao predstavnik izvršne vlasti, kada govori o stvarima koje treba preduzeti, zalazi u nadležnosti Tužilaštva BiH, petljajući se u pitanja pravosudnih institucija. Dok je pak pustio, naprimjer, da pitanje famozne koordinacije obavještajnih službi, koje se najneposrednije odnosi na ministra Mektića, bude objašnjeno sa “bilo bi dobro da…”
NETENDENCIOZNO O VEHABIJSKOM UTICAJU: Isti dan, Rada Kokošar uradila je veoma dobar istraživački prilog, slijedeći nit koja navodno provejava kroz mnoge terorističke napade u BiH: povezanost s vehabijskim pokretom. Bez etiketiranja, ostavljajući mogućnosti i drugačijim tumačenjima, Kokošar je prezentovala činjenice i podsjetila nas na najveće terorističke napade od završetka rata do danas, te kako se sve vrijeme spominjala mogućnost vjerske indoktrinacije. Dajući i pravo na drugo i drugačije mišljenje, citirala je i miroljubive izjave pojedinih članova vehabijskog pokreta, koji se ne slažu sa izvršenim napadima i koji su prikazali i moguće drugo lice te vjerske zajednice. Bitno je da novinarka nije podlegla neodgovornom i senzacionalističkom zastrašivanju šire javnosti kontroverznom, ali omanjom vjerskom skupinom čiji presudni uticaj i povezanost s terorizmom još nisu dokazani.
ATMOSFERSKI PRIKAZ SAUČEŠĆA: U nedjelju je javnost informisana o obilježavanju zločina u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. Zločin oko čijeg se karaktera, ali i svih činjeničnih okolnosti, još spore tzv. zainteresovane strane. To ipak, bez obzira na njeno lično mišljenje i stav, ne daje za pravo Sanji Danojlić Jovanovićda i sama podiže tenzije kroz svoje izvještavanje. Danojlić Jovanović se upuštala u ocjenjivanje atmosfere na mjestu koje je taj dan predstavljalo spomenik stratištu, a ne i novo žarište. Ipak, njen medijski prikaz zumira tzv. ratnu zastavu BiH na jednom balkonu, prateći je tvrdnjom da su se po sarajevskim balkonima vijorile ratne zastave. Čak i da jeste postojalo više njih, slika koja je otišla u eter s jednom zastavom nikako nije dokazivala tvrdnju o množini koja je izgledala kao namjerno uveličavanje. Druga stvar, dok god novinari budu bilježili atmosferu, sa svojim naglašenim subjektivnim osjećanjima, počinjenim zločinima neće biti data dostojanstvena pošta i mediji će dodatno otežavati proces pomirenja i suočavanja s prošlošću. Opažanje atmosfere već podrazumijeva ocjenu da nešto nije u redu, da je nešto apriorno problematično i da ga takvim treba obilježiti.
MINUS SEDMICE:
Razgovor Nenada Kneževića sa Draganom Mektićem jer je novinar imao priliku pitati odgovornog i nadležnog ministra niz pitanja što se odnose na temu od naročitog javnog značaja. Prilika je olako propuštena usljed nepripremljenosti i neuključenosti novinara u razgovor.
PLUS SEDMICE:
Prilog Rade Kokošar o mogućem uticaju vehabijskog pokreta na terorističke napade. Propitivački i netendenciozno u isti mah.
OCJENA: 4
FACE TV: O ČEMU GOVORIMO KADA PRIČAMO O EKONOMSKOJ REFORMI?
30. april – 6. maj 2015.
USPJEŠAN TEMATSKI PRISTUP: Adaleta Merkez je u utorak, petog maja, više od deset minuta posvetila namjeri hrvatske vlade da sagradi deponiju nuklearnog otpada na granici s BiH. Konsultovani su svi relevantni sagovornici, date su mnogobrojne informacije i, što je posebno vrijedno pomena, obavljen je razgovor s predstavnikom stručne javnosti. Merkez je sve vrijeme razgovora uspijevala navoditi sagovornika da temu približi i široj javnosti, ne dopuštajući da razgovor obiluje nepoznatim stručnim terminima. Tematski pristup informaciji činio se ispravnim, s obzirom na ozbiljnost situacije i interesovanje građanstva, a najveći uspjeh je što je Merkez uspjela stručnog sagovornika učiniti razumljivim svima.
KAKO GOVORITI O EKONOMSKIM TEMAMA? Dan prije, u dnevniku Srđana Kureljušića saznajemo o ekonomskim reformama koje zajedno s predstavnicima MMF-a najavljuje premijer FBiH Fadil Novalić. Udarna vijest dnevnika bila je ispunjena odrednicama “mjere koje treba poduzeti”, “žurne mjere ekonomskog razvoja”, a da se potom gledateljstvu uopšte nije objašnjavalo koje su to sve mjere, šta one znače, izazivaju li podijeljena mišljenja, koji se ekonomski interesi suprotstavljaju oko tih mjera…? Novinari vrlo često, izvještavajući o ekonomskim temama, ostaju na razini izručivanja sintagmi iz zvaničnih saopštenja. Ako se govori o bolnim i bitnim reformama (opet izraz političara), odgovoran i uticajan medij morao bi pokušati objasniti njihovo značenje i kontekst. Publika s druge strane treba očekivati da će medij, ukoliko se radi o privatnoj TV stanici, manje ili više otvoreno izraziti svoj ideološki ili interesni stav oko ekonomskih tema i to, dakako, treba uvijek imati na umu. No, mnogo gore od ideološkog svrstavanja medija je puko prenošenje birokratskih floskula i ostavljanje vijesti u ispraznosti njenog značenja. U istom dnevniku nešto kasnije, sličan pristup u vijesti o sukobima poslodavaca i sindikalaca oko novog radnog zakonodavstva. Uporno ne saznajemo oko čega se tačno ne slažu tzv. socijalni partneri.
IZDVOJENO: Četvrtog maja Kureljušić je izdvojio prilog o sjećanju na dan kada je umro Josip Broz Tito. Zanimljivo je da medijsko sjećanje na Tita pokušava uzeti u obzir navodna polarizovana mišljenja o njegovoj istorijskoj ulozi i značaju, a kroz prizmu preovlađujućih pogleda ili, tačnije kazano, osjećanja spram njega. Čini se da medijski prikaz koji pokušava samo upiti većinska mišljenja ostavlja spornu figuru u izmaglici. Bivši predsjednik je u današnjem informativnom sadržaju fetišizirani objekat koji se daje kao samopodrazumijevajuća atraktivnost o kojoj se malo zna i još manje želi znati.
OCJENA: 6
PLUS SEDMICE:
Tematski pristup vijesti o mogućem skladištenju nuklearnog otpada na granici sa BiH. Merkez je dobro posložila temu, svestrano je pretresajući.
MINUS SEDMICE:
U prilogu o boračkim udruženjima grada Sarajeva (nedjelja, treći maj, urednik S. Kureljušić) koji su obilježili za njih značajan dan u odbrani grada, u pozadini, a potom i u prvom planu, prikazana su djeca u ratnoj uniformi. Radi se o degutantnom performansu boračkih udruženja kojem nije bilo mjesta u izvještavanju. Nečija upotreba djece u političke ili, još gore, militantne svrhe, trebala bi biti cenzurisana ili propraćena znakom pitanja, što ovdje nije bio slučaj.
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, ako se napravi uporedni pregled sadržaja ATV-a i Face TV-a, jeste posvećenost potpuno različitim temama. U fokusu pažnje ATV-a još je zvornički napad, dok je sarajevska televizija birala više teme od ekonomskog ili životnog značaja, s manje ili više uspjeha. ATV nije uspjela produbiti pitanje odgovornosti obavještajnih službi, propuštajući to učiniti u razgovoru sa ministrom bezbjednosti. Odluka urednice Merkez da podari nemalu pažnju opasnosti po životnu sredinu realizovana je i kroz razgovor sa predstavnikom stručne javnosti, ali približavanjem terminologije široj publici.
Autor/ica 👤Uglješa Vuković
