Mandarin Zoran, dinastija Roaming

Povezani članci

• TOTALITARNI I AUTORITARNI REŽIMI: Goli otok naprijed, Jasenovac stoj!
• TITO – TVORAC HRVATSKE DRŽAVNOSTI
• Prosto zrakom »Yes, Sir!« leti
• Anonymousi nisu (samo) hakeri nego jedina istinska gerila digitalnog doba
• Inicijativa za očuvanje okoliša: 33 škole iz jedanaest europskih zemalja prezentiralo je svoje projekte – sudjelovale su i dvije škole iz Hrvatske
• “MILOST NE TRAŽIM NITI BIH VAM JE DAO!

Uzmimo da se za recimo mjesec, dva ili tri u Bruxellesu sastanu premijeri i predsjednici država članica Europske unije kako bi porazgovarali o provedbi odluke Europskog parlamenta da se do Božića 2015. imaju ukinuti naknade za roaming. I uzmimo da se hrvatski premijer Zoran Milanović, usred zamorne diskusije, lati službenoga mobitela i njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, udaljenoj nekih desetak metara, pošalje SMS-poruku sljedećeg sadržaja: »No roaming charges in EU? LOL. Z.« A uzmimo i da primateljica poruke odmah objavi završetak tek započetog dopisivanja, em prijekornim pogledom preko stola, em povratnim SMS-om: »EOD. Roaming in EU still costs. A.«

Što mislite: tko će platiti najveću cijenu ove kratke prepiske, čak i pod uvjetom da Milanović barem donekle shvati Merkeličinu poruku pa mobitel pokorno spremi u džep? Naravno, najveću cijenu ćete platiti vi, odnosno hrvatski porezni obveznici koji htjeli-nehtjeli podmiruju službene telekomunikacijske troškove državnih dužnosnika. Njemački porezni obveznici će platiti nešto manje od vas, jer tamošnji teleoperateri svojim korisnicima zaračunavaju niže cijene usluga u roamingu negoli hrvatski teleoperateri svojima, pa čak i u slučaju da je ista njemačka kompanija većinski vlasnik i one tvrtke čijim se mrežnim blagodatima služi Milanović i one firme preko čije mreže Ameri prisluškuju Angelu Merkel. Mislite li da je to pošteno?

Europska komisija, naprimjer, misli da nije. Ona, štoviše, drži da je i cijena SMS-poruke koju bi njemačka kancelarka za mjesec, dva ili tri mogla poslati u roamingu unutar EU nedopustivo visoka, premda je za petinu niža od one koju će za istu tu uslugu hrvatski teleoperater u većinskom njemačkom vlasništvu ispostaviti službi za plaćanje računa hrvatskoga premijera. Ma kako vam to izgledalo sitničavo, budući da se radi o pišljivim eurocentima, Europska komisija tvrdi da se SMS-ovi u EU-roamingu sada naplaćuju i po tisuću posto skuplje no što bi to bilo realno, slikovito i brojevito dokazujući da je SMS-iranje u inozemstvu po važećim tarifama jednako bezobrazno skupo kao kad bi vam netko tražio da za onu bočicu coca-cole od dva i pol deca isprsite tisuću eura.

Zbog toga je – i ne samo zbog toga – Komisija predložila, a Europski parlament izglasao da se u telekomunikacijskom prometu između zemalja-članica ukine naplaćivanje roaminga, odnosno da se te cijene izjednače s tarifama domaćih usluga. Tako bi EU, barem po cijenama poziva, poruka i prijenosa podataka, postala jednako domaća svim svojim članicama, pa se više ne bi događalo da – primjera radi – slanje e-maila mobitelom iz Malmöa u Kopenhagen bude 45 puta skuplje od slanja istog tog e-maila s istog mobitela u 53 puta udaljeniju Kirunu na sjeveru Švedske.

Pri tome, tvrde u Komisiji, nitko ne bi pretrpio štetu, pa čak ni teleoperateri, jer bi kratkoročni gubitak zbog izostanka uobičajenih prihoda od roaminga nadoknadili većom srednjoročnom potrošnjom svojih usluga. A i čitav taj projekt »Povezanog kontinenta« – u čijem se sklopu ukida roaming – ide ka tome da se ljudi prestanu bojati svojih mobitela i računa koji im stižu nakon putovanja u inozemstvo, da se dostupnijim cijenama telekomunikacijskih usluga poveća njihovo korištenje i da se tako stvori podloga za porast zaposlenosti, posebice mladih, u onom najperspektivnijem – digitalnom sektoru.

Ali dok povezivači kontinenta računaju da je jedinstveno telekomunikacijsko tržište nužno za stvaranje snažnog europskog digitalnog sustava kojim bi se BDP na nivou Unije trajno povećavao za oko 1 posto svake godine, vladajući mudraci u zemlji Hrvatskoj na sve to gledaju kao na teledirigiranu bombu koja će raznijeti državni proračun Skupe Naše.

Neki je »upućeni izvor«, naime, prije par dana došapnuo Večernjem listu kako će se Hrvatska usprotiviti tom paklenom planu da se dokinu korporacijski nameti na korištenje prekograničnih impulsa u »Europi bez granica«, jerbo su u nas »veći prihodi koje stranci ostave u roamingu dok su ljetovanju, nego što je korist koju bi ukidanjem roaminga imali Hrvati na putu u inozemstvu«. Za pretpostaviti je da neimenovani »upućeni izvor« koji se zalaže za nastavak guljenja, kako hrvatskih građana, tako i njihovih gostiju – a sve u korist »naših« telekomunikacijskih kompanija u većinskom ili stopostotnom stranom vlasništvu – i mentalno i fizički blizak premijeru Milanoviću. Jer eto baš je Milanović nakon lanjskog summita državnika EU o digitalnom razvoju novinarima tupio kako on »nema ništa protiv nižih cijena za korisnike, ali ne na štetu malih država jer mi od toga živimo«.

A kako to mali državnik Milanović živi od visokih cijena roaminga? Pa tako što mu pružatelji tih bezobrazno skupih usluga plaćaju porez na dobit i – eto ti života! Što surovije oderu građane, tim više zarade, pa je i porez veći, a državna blagajna punija. Iz te blagajne onda platimo Milanovića da nas svojom tehnološkom i ekonomskom nepismenošću, te svojim političkim i socijalnim rezoniranjem jedva dostojnim ubirača feudalnog harača, sramoti po briselskim odajama i »Silikonskim dolinama«.

A platimo, razumije se, i troškove njegova roaminga, kao što ćemo platiti i slanje sms-poruke »No roaming charges in EU? LOL. Z.« kad se premijer sa službenim gadgetom ponovo zaputi u Bruxelles. Pa će neki hrvatski telekom u stranom vlasništvu i dalje lijepo zarađivati i uredno plaćati porez od kojega će mandarin Zoran na dvoru dinastije Roaming lagodno živjeti i bezočno lagati da od toga živimo nekakvi »mi«.

A ti »mi« smo toliko svikli da nam gulikože brendiraju kao atestirane altruiste, pa nas neće iznenaditi ni ako taj naš socijaldemokratski premijer negdje izlane kako od tog roaminga žive i oni socijalno najugroženiji građani Hrvatske čiji su računi već godinama blokirani i čije su dugove pristali otpisati svi osim – telekomunikacijskih kompanija.

Novi list