Imućni mogu platiti slobodu

Povezani članci

• Igor Serdar: Ljeto u Zagrebu
• Mali Božji zabavnik
• DINO RADOJEVIĆ OD AMERIČKE DRAME DO KRALJEVA
• Nacionalizam i kič u sretnom su braku
• Gore je bolje
• Ivan Pernar – borac za novi tip diskursa u političkom prostoru

ZAGREB   Dok četverica od petorice okrivljenika predvođenih izvršnim predsjednikom Dinama Zdravkom Mamićem (56), okrivljenih za isisavanje oko 80 milijuna kuna iz maksimirskog kluba preko off-shore kompanija, čekaju izlazak iz Remetinca čim prikupe 26 milijuna kuna jamčevine stižu i prve reakcije pravnih stručnjaka o odluci Županijskog suda u Zagrebu koji im je omogućio spomenutu »blagodat«. Podsjećamo, Zdravko Mamić prvookrivljeni za organiziranje zločinačke organizacije mora položiti 14 milijuna kuna, točnije sedam milijuna kuna jer mu se, prema sudskom tumačenju, računa da je u srpnju već položio iznos od sedam milijuna za obranu sa slobode nakon prve inkriminacije da je zajedno s bratom Zoranom i poreznikom Milanom Pernatom oštetio Dinamo za najmanje 117,8 milijuna kuna, a državni proračun za barem 12,2 milijuna kuna.

Uništenje instrumenta

Drugookrivljenom, aktualnom izvršnom direktoru Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) Damiru Vrbanoviću (56) odbijen je zahtjev USKOK-a za istražni zatvor aktiviranjem jednog milijuna kuna položenog jamstva za obranu sa slobode, također iz srpnja. Kao što je poznato u novoj istrazi USKOK-a »igrači« su i sin prvoookrivljenog Mario Mamić (33) koji će moći izaći Remetinca čim položi pet milijuna kuna, a istarski poduzetnici Sandro Stipančić i Igor Krota, četiri odnosno tri milijuna kuna.

Stručnjak za pravo i sociologiju s Pravnog fakulteta u Zagrebu Josip Kregar upozorava da je instrument jamčevine koji je trebao doprinijeti jačanju pravne efikasnosti praktički mrtav.

– Svjedoci smo da je na djelu uništenje instrumenta jamčevine u kaznenom postupku!  Šteta je napravljena i u ranijim postupcima, a sada se još jednom potvrdilo da se novcem može kupiti sloboda i da je ubijen smisao ovog pravnog instrumenta. Ako je suditi po komentarima, javnost je vrlo negativno reagirala na ovaj slučaj. Institut jamčevine osmišljen je da se koristi u onim uvjetima kada nema razloga da bude određen istražni zatvor a koristi se da bi se spriječilo inkrimiranu osobu od bijega. Nažalost, ovdje je poslužilo kao sredstvo za izlazak iz zatvora ali i mogućnosti utjecaja na svjedoke. Posljedica je opći dojam u javnosti da se ništa nije dogodilo i da svatko tko ima novaca može ići van iz zatvora – kazao je Kregar.

– Jedna od besmislenosti primjene mehanizma jamčevine u domaćoj praksi jest i u tome što se okrivljeniku omogućava da založi svoje nekretnine stečene kaznenim djelom! U slučaju Sanader javnost je bila svjedok kako je veliki problem bio status nekretnina i procijenjene vrijedosti kuća i stanova. Prosudba suca trebala bi biti temeljena na okolnostima slučaja a u prvi plan daje se prednost instrumentu jamčevine a ne procesno-pravnim pretpostavkama,  upozorio je Kregar. Javnost je zasigurno zbunjena i visinama iznosa jamčevina s obzirom da se ukupna materijalna šteta za Dinamo u oba slučaja procjenjuje na vrtoglavih 200 milijuna kuna, što je, primjerice manje od 10 posto ukupnog iznosa jamčevine koju mora položiti sam Zdravko Mamić a malo više od 10 posto za sve okrivljenike. Osim toga i sam kriterij određivanja visine jamčevine nije jasan. Kregar je tu konkretniji.

– Nema nikakvog kriterija za određivanje visine jamčevine. Ponavljam, sudac se treba voditi okolnostima slučaja inkriminacije. Imamo primjere iz drugih zemalja. I njima je problematično ocijeniti koja je visina jamčevine adekvatna da odagna optuženog od bijega. Glavni kriterij sudske odluke bila bi provjera koliko bi puštanje na slobodu moglo utjecati na samu istragu. Jamčevina i visina iste nije glavni element. Izvući se uz jamčevinu a da nisu saslušani svi svjedoci i provjereni dokazi, to je doista besmisleno,  zaključio je Kregar.

Modrić,  Lovren…

U recentnoj istrazi navodno se među nizom drugih ponovno pojavljuju i transferi Luke Modrića i Dejan Lovrena obuhvaćeni istragom iz srpnja. USKOK je objavio da je Mamić ustrojivši zločinačko udruženje fiktivnim ugovorima o dugovanjima maksimirskog kluba prema nogometašima koristeći položaj izvršnog dopredsjednika kluba isisavao novac iz Dinama i preusmjeravao na račune inozemnih off-shore tvrtki koje su bili u vlasništvu pomagača, firme u Dubaiju pod vodstvom njegovog sina Marija, te još dvojice suradnika – Stipančića s tri tvrtke iz Velike Britanije te Krota s četiri trgovačka društva u Velikoj Britaniji i Hong Kongu. Jedna od tvrtki koje se spominju je i Real Sports Management Ltd. Navodno, ta je kompanija dobila značajnu proviziju od transfera Luke Modrića u Tottenham 2008. godine, procjenjuje se oko 2,22 milijuna eura. Modrić je prilikom svjedočenja u USKOK-u 30. kolovoza tijekom prve istrage govorio upravo o tvrtki Real Sports Management.

Fiktivne provizije za transfere spominju se i u slučaju Eduarda da Silve i pola milijuna eura troška na račun Dinama, Marija Mandžukića kada je isplaćena provizija od 200.000 eura, posredničke usluge i prilikom transfera Boška Balabana. Na meti istražitelja navodno su i provizije za transfere njemačkog vratara Georga Kocha od 100.000 eura, za brazilske nogometaše poput Carlosa Santosa de Jesusa i dr. Uoči otvaranja istrage spominjalo se ukupno 20 spornih transfera i ugovora o tobožnjim dugovima kluba prema igračima, izmišljena dugovanja koja su ciljano preuzele tvrtke Mamićevih pomagača.