Može im biti

Igor Serdar
Autor/ica 12.11.2021. u 15:48

Može im biti

Postoji jedna mantra kojom stranački drugovi iz bilo koje stranke mogu mlatiti po „hrvatskoj demokraciji“ kako im padne napamet.

Rotirke, helikopteri, bojni brodovi, državne vile, audiji i mercedesi po dvorištima…, ma znate već što mislim…

Smrtnici koji su još živi i zdravi su jedno, a „dužnosnici“ koji rade za državu, županiju, grad, državnu agenciju ili nešto slično financirano iz nekog proračuna su sasvim nešto drugo.

Nije to nikakva „devijacija“ sustava.

To je sustav kao takav. Od prvoga dana do danas…

Eto, neki tamo lik „demokratski“ izabran po stranačkom principu većine na vlasti u tamo nekoj  državnoj ili županijskoj, gradskoj ili bilo kakvoj upravi koja predstavlja sve građane u sektoru poljoprivrede, vojske, proizvodnje kablova ili zelene politike za kojeg niste nikada čuli tko je i što je upravlja s milijunima europskih potpora za razvoj naše totalno infrastrukturno deficitarne države pogodovao je „nekome“. Zapravo nekome „iz svoga tora“.

Taj netko je, naravno, nevažan, ali je važno to da se preko njega napravi ugovor koji puni račun „nekome svome“ – uspostavi se kasnije.

Nema to veze sa strankama. To ima veze samo sa novcima koji idu nekome „svome“.

Mafija, tzv karteli, kriminalna udruživanja…, sve je to zastarjelo.

Kod nas postoje sasvim drugačije „zajednice“. To su ljudi koji su se povezali iz razloga da novac koji pripada mnogima koji nešto rade i posluju „preusmjere“ po svom.

Ne radi se tu o kikirikiju nego o novcu koji osigurava miran život u najmanje dvije generacije. O takvoj raboti i Crkva ima mišljenje. „Moguće je oprostiti“.

S obzirom da smo zemlja koja je stoljećima bila u inferiornom položaju prema državnosti, a sada smo „svoji na svome“ trenutak je da – ako možemo – napravimo i taj korak ka sreći uz obavezni „oprost“ barem kod našega klera.

Znate li koji je najbolji fakultet?

Nije besplatni – što bi bilo logično barem na medicini.

Kod nas je to faks kolokvijalno nazvan „Može ti biti“.

Ako imate priliku osigurati novac kojim će vaše dvije generacije biti zbrinute tada je u našem nepisanom narodnom običaju dopušteno uzeti – ako imaš priliku.

To je princip kojim se među prvima koristio i prvi predsjednik kad je otkupio vilu na Tuškancu, a nakon njega i svi ostali. To je naš ozakonjeni običaj.

Ima primjera hrvatskih građana koji to nisu koristili, ali to je manjina. Kao na primjer obični Srbi ili obični Hrvati. Nomina sunt odiosa. Imena nisu važna.

Ovi koji se tim našim narodnim običajem „uzimanja nepripadajuće imovine“ koriste – nemaju nikakav nacionalni ili profesionalni  karakter.

Je li itko tko je „uzeo“ mogao uzeti sam samcat? Ne. Grupni je to seks.

Uzeli su zato jer su mogli uzeti. Nacionalni je karakter uzimanja, a ne nacionalnosti koja uzima jer su uzeli i mnogi drugih nacionalnosti od naših „dužnosnika“. Lova ili  “lovica“  u žargonu – nema nacionalnost.

Logično je da su iz Hrvatske uzimali najviše Hrvati i toga se ne trebamo stidjeti kad Hrvati uzimaju Hrvatima. To čak toleriramo: svaka čast, znao je kako.

Problem je, zapravo u tome kad je to, kao  „Europska lova“ .

Eto, konačno smo došli do toga da je bolje da imamo euro dragi „Suverenisti“.

Dragi moji sunarodnjaci bolje nam je da imamo euro samo iz jednog razloga.

Za krađu eura neće brinuti hrvatska policija i pravosuđe.

To nam je jedina šansa da se razvijamo.

Makar uplatili 100 milijuna eura u EU pa „nam daju“ natrag 100 milijuna eura.

Ako ćemo uplaćivati kune u naš proračun otet će ih netko naš – bez pardona.

Ovako smo sigurni kad uplatimo u EU.

Neka mi i Plenki i Njonjo i Božinović i Beroš i Zoka  oproste, ali moj je stav da je bolje da svu lovu svjesno dademo tamo nekoj Europi pa da bude reda nego da gledamo vašarske igrokaze u kojima su svi nevini i svi su u pravu.

Tko to može više pratiti kad Plenki napravi tri dobre stvari i jednu ima „gratis“ za usrat motku, onda Zoka napravi tri dobre stvari i jednu ima „gratis“ za posrat, a onda (da ne nabrajam) tu nema kraja jer ima tisuću malih Plenkija i dvije tisuće malih Zokija i jebeš onda igru…, može im biti…

Ne želim zamarati pučanstvo daljnjim obrazloženjima, ali puna mi kapa svih tih pizdarija. Trebalo bi im pod prozor dovesti sve naše ljude koje su do sad i oni i prethodnici im unesrećili, a ako to ne bude dosta ti unesrećeni bi im trebali pokloniti slike svojih umrlih od takvih profesionalnih politikanata i bivših i sadašnjih – ipak imamo kontinuitet.

Kažu da je politika kurva. Što li ste vi onda? Koji je to bahatluk na visokom, srednjem i najnižem nivou? Pa prca nas i šef općine sa 188 stanovnika.

Ajde da vidimo mlade stranke?

„Možemo“.

Prvo: nije stranka nego je platforma. Što je to platforma?

Kaže rječnik da je to „program rada, bitni politički princip kakve stranke, grupe, pokreta“, ali kaže i da je to „ravna povišena površina“, kaže i da je to „softverska osnova nekog računala“ ili „hardverska osnova nekog računala“.

Tek ćemo vidjeti što je to – ako uopće dosegnu izvan Zagreba…

Kod nas u Zagrebu to su 5 ili 6 ljudi koji pričaju u kameru samo u futuru, ali zato kadroviraju sto na sat, ne komuniciraju s „nižima“, dociraju ex katedra, reguliraju, režu, prijete otkazima…, uglavnom ništa pozitivno u prezentu, sve u futuru, a argumenti iz perfekta. Bez poštovanja i respekta za postojeće.

Zbog prošlosti siluju sadašnjost u ime budućnosti. „Vjerujte nam, mi ćemo“… – kažu u kameru, a tamo gdje rade i djeluju i gdje bi trebali govoriti, komunicirati – ne komuniciraju. Stil im je samo u „umjetničkom dojmu“, a tehnika? To ne znaju. Može im biti.

Preuzeli su upravljanje gradom Zagrebom prije 5 mjeseci i „kroje“ sustav.

Rade proračun po prvi puta. Sve će se vidjeti iz proračuna?

Kakvi bahati debitanti. Prvi proračun rade. Sve znaju. Ajde, može im biti… Sportski gledano – nisu igrali niti u kadetima niti u juniorima, sada im u seniorima baš ne ide, priznali su pogreške, kažu da se uče – ali uredno sole pamet starim igračima.

Žalosna je činjenica što ne razlikuju prljave od profi i igrača. Može im biti.

Zato su i popušili debelu cigaru na Srebrnjaku i u Holdingu, a pušiti će i dalje jer se ne uzimaju ljudi nakon jednog pismenog i jednog usmenog ispita da vode firmu. Dobro, nakon tri usmena i jednog „korigirajućeg“ brifinga o ideološkim pitanjima zelenih politika do 2100. godine zbog brige o planetu Zemlji.

Svi smo bili uvjereni da su naučili gradivo i to sve obavili prije „ispita“.

Sve sami doktori, magistri, profesori, a lupaju ideologiju čekićima bez drške, a i nisu čak niti pristojni.

Ne govorim na pamet. Radim u toj firmi više od 20 godina i dokazano razlikujem ulizice i folirante bez argumenata od znalaca, radnika i poštenih ljudi.

Možemosi su rijetki koji su me uspjeli prevariti, ali i dalje navijam za njih jer su oni sudbina Zagreba sljedećih 3,5 godina. Kako to, kako to…, što mi preostaje?

Pazite ovu utopiju praktične politike:

Pod broj jedan su pustili nizvodno majke, djecu, stručnjake starije od 50 i misle da je to red i da je to čišćenje sustava? Ne razabiru uhljebe od poštenih?

Bili su predugo na faksu? Nisu vidjeli ceste jer su imali vozača? Kako to, kako to…, misle da se na oblacima može mijenjati posteljina kao u bajkama?

Prognoza 99% stručnih ljudi moje profesije je da će padati dok ne dođu do zemlje. Dobar ulet u politiku. Propalo u izvedbi. Vađenje neuspješno. Kako to?

Ako je to ono što se nudi Zagrebu u budućnosti – to mi je kao neka nova vjera: „Vjerujte možemo mi to samo se strpite, sve će biti jasno uskoro“. Ok. Tu smo.

Sva je sreća da ćemo i kao država i kao uprava postati dio europske globalne politike i da će nam biti nebitno tko će i što misliti. Biti će nam važno tko će i što od europske politike provoditi.

Nova platforma će nas iznenaditi. Kako to, kako to?

Kao što nas je i opet iznenadio „novi“ HDZ, SDP, Most, Domovinski pokret, itd, itd, sve sama iznenađenja? Jel tako to možemo…, izdržati.., vjerovati?

Može ti biti ako si „Možemo“ to može priuštiti da u izvedbi odsvira svoju pjesmu kako to, kako to. Jedino je Vojko V. tu foru već prodao. Koliko ga puštaju na radiju? A nije dugo da je bio jeeeebeni hit, može vam bit…faks i magisterij i doktorat vi možete samo s…t.

 

Igor Serdar
Autor/ica 12.11.2021. u 15:48