MAJKA
Foto: Ilustracija Ne postoji veće sile u svemiru od majčine ljubavi. Kod velikog praska svi elementi potrebni za život spojili su se u jednu stanicu, i ona je bila majčina. Život koji se rađa, zvijezde, sve sile prirode nisu postojale
Foto: Ilustracija Ne postoji veće sile u svemiru od majčine ljubavi. Kod velikog praska svi elementi potrebni za život spojili su se u jednu stanicu, i ona je bila majčina. Život koji se rađa, zvijezde, sve sile prirode nisu postojale
Tako to stari ljudi rade. Nasmijala se odrazu svog lica u ogledalu masivnog, starinskog ormara. Negdje je to pročitala u nekakvim novinama. Magazinu u frizerke. Odavno ne kupuje štampu jer nema ali tu i tamo dok čeka da se osuši
Zamislite da u polufinalu, dok se izvode himne jedan igrač Hrvatske odbije staviti ruku na srce. Samo zamislite, iako to naravno nije moguće ni u najluđim našim snovima jer bi automatski izgubili sponzorzorske i svake druge ugovore. Ali samo zamislimo.
U vašoj Hrvatskoj ja živim kao pas. Od prvog do prvog nastojim nekako prehraniti sebe i obitelj, živjeti kao čovjek ali ne ide. Moja obitelj. Išlo je dok mi nije ugašena firma, ista ona koja je u Jugoslaviji bila perjanica.
Prvo Svjetsko prvenstvo koje pamtim održano je u Argentini 1978. godine. Bilo je vrelo ljeto, završila je škola, a ja sam marljivo skupljao Panini sličice nogometaša i isčekivao svoju prvu svjetsku smotru u životu. Od samog početka bilježio sam rezultate i
Foto: Igor Kralj/Pixsell U svijet nogometa uveo me djed. Ta časna starina zaljubljena u fuzbal i ajduka vodio me kao dijete na sve utakmice na Starom placu, i naučio me kako je nogomet viteški sport. Častan sport. Mog djeda nervirala
Hvala ti što si me naučio što znači biti gospodin kada smo svi bili drugovi. Hvala ti što si me naučio da to gospodin ne treba biti u korelaciji sa tim ‘drugovi’ dapače, i mi djeca shvatili smo da i
Foto: Mario Javorčić Mogu van reć da mi puno fali moje vrime. Danas je đir da momci i cure izlaze sami, u jatima. Slave rođendane sami, plešu sami, a ako nisu sami onda su na ajfonu sami. Naruči se dogovoreno i
Hvalite me usta moja! Kada čujete tu zajebanciju u Dalmaciji tada znate da je upućena nekom tko sebi uspješno pripisuje riješene zadatke,a neuspjeh obično pripisuje vanjskim faktorima. Atribucija u vlastitu korist, rekli bi stručno, i hvalisavost je obično dobar znak
Vladimir Matijanic – foto: FB Život naime, tako funkcionira. Kada sam ušao u redakciju Ferala na Bačvicama shvatio sam kako od mog nauma nema ništa. Još sa vrata sam vidio Predragovu figuru nagnutu nad stolom i po žurbi koja je
‘Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji od hramova. Svačiji i prema svima jednaki, korisni, podignuti uvijek smisleno, na mjestu na
Ima li strašnije stvari od nacionalne izdaje, prodaje zraka, vode, hrane? Naravno da ima. HDZ nas uči da uvijek ima gore i uvijek ima još. Piše: Ivo Anić Ima li strašnije stvari od toga da vam dijete na minus sedam leži
Živimo u kulturi straha. Strah te za posao, strah te za djecu, strah od banke, strah od kartice, minusa, gladi, mraka bez struje, strah od budućnosti. Strah od fašista u crnim majicama, strah od njihovih terenaca i glisera što gaze
Foto: Sime Zelic/Pixsell Imam prijatelja. Brata. Znate već svi kakve prijatelje imate. Kada uđete u peto desetljeće života. Počinjete svoj život slagati u ladice. Pa one za života stavite u prvu. Jedinu ladicu koja je bitna. Dođu takve stvari o Božiću.
Za Smoju dragi moji prijatelji vi sigurno mislite da je bija čovik revolucionar. Da bi zna stat na šank i svoje stavove branit ka šta brane ovi livi i desni. Smoje je bija tih i plašiv čovik. Ribar koji je
Photo: Slavko Midzor/PIXSELL Pinokio je dakle ili nepovratno nesposoban ili bezočan lažov. Oba slučaja nažalost potpuno su i spojiva pa nije daleko od istine da je naš ministar i jedno i drugo. Nesposobni lažov kojem nikako da izraste pendrek. Pardon, nos.