Predveče me uvijek spopadne slabost, drhtavica, osjećaj da ću dobiti vrućicu. To se obično dešava negdje između šest i osam. Tada brzo progutam dva paracetamola, i opet je sve u redu. Večeras, poslije klope, Darija predlaže da pođemo u šetnju
Za tlo me veže noga koje nemam. Četvrtak popodne. Nakon zadnje dvije žîce terapije, izlazim iz bolnice! Prvu kuru – sedam dana zaredom dvije “teške” injekcije u trbuh – izdržao sam dobro, bez većih nuspojava. Ponekad malo umoran, katkad malo
“Dresovi” im jesu različiti, ali gramzivost i volja za moć – tu su bakirovci, čovićevci i dodikovci potpuno jednaki Prijatelj me krajem prošlog ljeta izveo na ručak. Kad sam ga upitao gdje idemo, reče da to treba biti iznenađenje. I doista, sišli smo s
Dok sam ja zauzet utakmicom života, nastojeći da u duelu sa opakim protivnikom izvučem barem produžetke, pa novu tekmu, i tako do u nedogled, jednom mladom momku u Amsterdamu se desilo nešto strašno. Radi se o Ajaxovom potencijalnoj velikoj zvijezdi,
Jednom se i to moralo desiti. Sinoć pao sa hodalice. Jedna nožica stala na rub praga od kupatila, i to je bilo dovoljno da me njen krhki položaj izbaci iz ravnoteže. Srećom, padoh na guzicu, a ne na patrljak. Jan,
*** Zmaj hladnog pepela Gledam tako, na ekranu, uz čips i škrgut noge koje više nema, Godišnjicu pada Srebrenice: jedna “naša”, rumena a drčna, na svom terenu, vatreno grdi goste, došle da otvore njihovom lovom iz tla iznikao
Žaklin Došla je u tri i petnaest, kad mi se najviše spava, Žaklin, i ponudila duševnu njegu. Htio sam je otjerati od kreveta, ali kroz koprenu polusna zamijetih njene tople, duboke oči boje plitkoga mora. Poslije smo dugo
Zločinčić Pred spavanje, još umorno, po stoti put, ista slova prateći, a, zapravo, signale sa rane žarišta svejednako prateći: ugriza, peckanja – k’o trulog drva, il’ stare longplejke, draga krckanja, oćutim želju, ranije nepresušnu, da kožu Joj, još nježnu, tek
Znam da, u eri Netflixa, ne zvuči moderno, ali mnogo i rado gledam televiziju: igrane filmove i dokumentarce, serije, sport, humorističke emisije, “pričaonice”… Malo je toga holandskog, ali u polemikama i “pričaonicama” – tu skoro da nema premca našim
Dan mladosti u Mariboru 1961, wikimedia (kolumna u stihovima) A., prijateljica iz osnovne, na fejsu javlja: Nema se od čega ne odustati. Sve završeno. Upravo sam čula kako još jedna porodica sa dvoje djece pakuje kofere, napušta posao
Foto: Valerie Kuypers / Reuters Sa srcem, kao ni sa zločinom, se nije igrati. Zato vam je pametnije da zašutite, mladi “pravnici”. Možda vas šutnja, kad već nisu savjest, empatija i tvrdi fakti, dozove pameti. Inače se i vama, i nama
Zašto smo odustali da budemo bolji? Već neko vrijeme me muči jedna pjesma. Važna i čudna, a oštra kao kamenčić u čizmi. Njeni me stihovi, peckanje rane, bude usred noći. Pokušam ih zapamtiti, ali mi ne daju mira.
Foto: Carolus-Duran Besmrtnost U spavaćoj, na čardaku, lađi u praznom prostoru, bude me, jutros, perači prozora. Kao da dižem golemi teret, polako otvaram oči. Noćni stočić: paraceramol, alopurinol, iboprufen, diclofenac. Sa čašom mlake vode pokraj. I to sve na koricama Kunderinog
Foto: Flickr Grad Konjic, ulica Suhi do, kasna jesen devedeset druge. U podrum susjeda P., u kome se već nekoliko mjeseci krijemo od granata, ulazi moj kolega, profesor iz srednje škole, ovdje ću ga nazvati Rumeni. Obučen je u
Sve nešto mislim, ako duže ostanem, odavde ću izaći k’o top. Sam u sobi s pogledom, vlastitom kuponicom i wc-om, internetom, wifijem, knjigama, sestricama u bijelom koje “plešu” oko vas kao da ste posljedni kineski car…Pa ovo bih, barem na
Samo, NDH-ova gospoda lingvisti su se u Drugom svjetskom ratu dvostruko zajebala. Prvo, nisu pobijedili. Skašili ih partizani. A drugo, previdjeli su, ti vrli lingvisti slabašnih “koriena”, da je jezik živa, dinamična materija, stalno u interakciji s drugim sličnim materijama.
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
