Žrtveni jarci

Niels Hegewisch & Hamayoun Khan
Autor/ica 23.11.2023. u 11:20

Izdvajamo

  • Dok su na početku afganistanske izbjeglice bile upućivane u za njih određena naselja, trenutno živi oko dvije trećine registrovanih Afganistanaca u Pakistanu van izbjegličkih naselja pod uglavnom lošim uslovima prije svega u gradskim područjima. Bez osiguranog pravnog statusa većina Afganistanaca u Pakistanu upućena je na neformalno gospodarstvo da bi zadržalo pristup poslu, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i stan. Pakistanski poslodavci koriste Afganistance kao jeftinu radnu snagu prije svega u nekvalifikovanim zanimanjima kao što je transportni sektor, kao nadničare i skupljače otpadnih sirovina ili u jednostavnim zanatskim radnjama.

Povezani članci

Žrtveni jarci

Foto: DPA

Pakistan želi deportovati 1,7 miliona Afganistanaca. Vlada time odvraća pozornost od vlastitih problema i vrši pritisak na talibane.

Pišu: Niels Hegewisch & Hamayoun Khan; Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

To šta se u Njemačkoj trenutno diskutuje, u Pakistanu je već realnost. Prelazna vlada pod premijerom Anwar-ul-Haqom Kakarom objavila je 3. oktobra da svi neregularni migranti trebaju dobrovoljno napustiti zemlju. Ko ne bude slijedio ovaj zahtjev, mora od 1. novembra računati s deportacijom. Iako je ovaj zahtjev smatran opštim, bilo je jasno da je on uperen prije svega na oko 1,7 miliona Afganistanaca koji su neregularno ušli u zemlju. Do isteka roka oko 170.000 Afganistanaca napustilo je Pakistan. Vlada je 8. novembra objavila da je ukupno već 250.000 nelegalnih migranata napustilo zemlju. Ko se još zadržava u zemlji i može izbjeći deportaciju, prijeti mu gubitak rada i stana pošto je vlada najavila da se to tiče i iznajmljivača stanova i poslodavaca ilegalnih migranata.

Da vlada, drugačije nego u prošlosti, izgleda misli ozbiljno s ovom ofanzivom deportacije, pokazuju mnogobrojni izvještaji o djelom nasilnih policijskih akcija posljednjih dana. Policija i sigurnosne službe intenzivno traže izbjeglice bez važećih dokumenata. Ako ih nađu nakon utvrđivanja identiteta kao i registracije u pakistanskoj banci podataka o stanovništvu i eventualne internacije, slijedi deportacija u Afganistan. Trenutno više od 5.000 ljudi, među njima mnogo djece, na ovaj način dnevno prelazi pakistansko-afganistansku granicu. Mediji izvještavaju o haotičnom stanju u improvizovanim logorima kako na pakistanskoj tako i na afganistanskoj strani granice preopterećenog graničnog prelaza Torkham.

Mnogi od Afganistanaca koji se sada deportuju rođeni su i odrasli u Pakistanu. U svoju domovinu sada dolaze prvi put. Vlada talibana oštro kritikuje Pakistan za ofanzivu deportovanja, iako se afganistanski vlastodršci od preuzimanja vlasti u avgustu 2021. ofanzivno zalažu za povratak Afganistanaca. Međutim pokazuje se da je režim preopterećen snabdijevanjem velikog broja ljudi na graničnom prelazu. Kroz građanski rat, sankcije i prirodne katastrofe već postojeća humanitarna katastrofa u Afganistanu prijeti da će se masovnim egzodusom u dolazećoj zimi još zaoštriti.

Talibanski režim preoterećen je snabdijevanjem velikog broja ljudi na graničnom prelazu

Nova oštrina Pakistana prema afganistanskim izbjeglicama često je najavljivani ali do sada rijetko konzekventno provedeni zaokret više od već nekoliko decenija liberalnog držanja u ophođenju s izbjeglicama iz sjevernog susjeda. Počeci migracionih kretanja između Pakistana i Afganistana sežu daleko unazad. Jer granice između dvije zemlje koju su povukli britanski kolonijalni vladari prolazi kroz etničke naseljeničke oblasti, prije svega Paštuna, u regionu. Posljedica je oduvijek velika propusnost državne granice iako vlade u glavnim gradovima pokušavaju to spriječiti.

Do velikog pokreta izbjeglica došlo je, ustvari, tek krajem 1970-ih godina sa sovjetskom invazijom Afganistana. Otada je Pakistan udomaćio veliki broj izbjeglih Afganistanaca. Tada je kod vlade i stanovništva Pakistana preovladavala simpatija s braćom u vjeri sa sjevera u borbi protiv sovjetskih invazora. Prihvatanje izbjeglica u tom je kontekstu važilo kao samorazumljivo. U vrijeme povlačenja sovjetskih trupa iz Afganistana živjelo je oko četiri miliona afganistanskih izbjeglica u Pakistanu. Pojedini, ali ni blizu svi, vratili su se nakon okončanja borbenih dejstava u Afganistan. Više od polovine ipak je ostalo u Pakistanu i otada je afganistanski život postao sastavni dio pakistanskih gradova.

Afganistanski građanski rat koji je započeo 1989. i prvo preuzimanje vlasti od talibana izazvali su ponovo izbjeglički pokret prema Pakistanu. Agencija za pomoć izbjeglicama UN polazila je 2000. od oko dva miliona afganistanskih izbjeglica u Pakistanu. Rušenje talibana od koalicije vođene SAD 2001. i faza relativne stabilnosti koja je slijedila omogićile su ponovo povratak većem broju izbjeglica. Međutim s ponovnim preuzimanjem vlasti talibana u avgustu 2021. okrenulo se ovo kretanje ponovo u pravcu Pakistana. Priliv afganistanskih izbjeglica traje do danas. Agencija za pomoć izbjeglicama UN govori o 3,7 miliona Afganistanaca koji žive u Pakistanu. Pakistanska vlada polazi od 4,4 miliona afganistanskih izbjeglica u Pakistanu od čega je 1,7 milion ušao nelegalno.

Pakistanska vlada polazi od 4,4 miliona afganistanskih izbjeglica u Pakistanu

Dok su na početku afganistanske izbjeglice bile upućivane u za njih određena naselja, trenutno živi oko dvije trećine registrovanih Afganistanaca u Pakistanu van izbjegličkih naselja pod uglavnom lošim uslovima prije svega u gradskim područjima. Bez osiguranog pravnog statusa većina Afganistanaca u Pakistanu upućena je na neformalno gospodarstvo da bi zadržalo pristup poslu, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i stan. Pakistanski poslodavci koriste Afganistance kao jeftinu radnu snagu prije svega u nekvalifikovanim zanimanjima kao što je transportni sektor, kao nadničare i skupljače otpadnih sirovina ili u jednostavnim zanatskim radnjama.

Mnogi Afganistanci žive pod sličnim uslovima i u istim susjedstvima kao Pakistanci, a zajednički život uspijeva najčešće bez većih konflikata. Posebno među Paštunima i Hazarima u proteklim decenijama sklopljeni su mnogobrojni brakovi između pakistanskih i afganistanskih državljana. Međutim istina je i to da Pakistan niti je potpisao konvenciju o izbjeglicama UN niti je formulisao vlastitu zvaničnu izbjegličku i migracionu politiku. Nacionalno pravo, kao naprimjer mogućnost naturalizacije u Pakistanu rođene djece afganistanskih izbjeglica, obično se s pogledom na Afganistance tumači restriktivno. Afganistanske izbjeglice koje su legalno ušle u Pakistan dobiju od pakistanske vlade dokument o registraciji koji im, doduše, omogućava pristup specijalnim obrazovnim institucijama, ali ne potvrđuje status boravka i nudi samo malo zaštite pred deportacijom i samovoljom ureda.

Deportacijom Afganistanaca u velikim razmjerima Pakistan može izvršiti pritisak na talibane

Uprkos dugoj istoriji afganistanske migracije u Pakistan, raspoloženje se posljednjih mjeseci osjetno pogoršalo. Tome su doprinijeli prije svega znatno pogoršana bezbjednosna situacija na pakistansko-afganistanskom graničnom području i trajna teška gospodarska kriza u Pakistanu. Za islamistički teror vlada i bezbjednosni establišment u Pakistanu čine na prvom mjestu odgovornim afganistanske izbjeglice. Prema podacima privremenog ministra unutrašnjih poslova Safraza Bugtija afganistanski državljani ove su godine direktno učestvovali u 14 od 24 samoubilačka napada u Pakistanu. U tvrdoj borbi na tržištu rada i stanovanja posmatraju se prije svega siromašniji slojevi Afganistanaca kao velika konkurencija. Osim toga dolaze izvještaji da šverc devizama u od međunarodne zajednice sankcionisanom Afganistanu destabilizuje pakistansku valutu i time doprinosi rastućim troškovima života u Pakistanu.

Osim toga, ulogu bi mogli igrati i nategnuti odnosi između Pakistana i režima talibana u Afganistanu. Pakistan predbacuje talibanima da ne preduzimaju dovoljno protiv ekstremista koji s afganistanske teritorije planiraju napade i udare u Pakistanu. Talibanu opet smeta granična ograda koju je postavio Pakistan uzduž državne granice koju Afganistan nije priznao. U posljednje vrijeme ponavljala se razmjena vatre između pakistanskih i afganistanskih graničnih jedinica. Preko široko postavljene deportacije Afganistanaca Pakistan može vršiti pritisak na talibana koji je već sada konfrontiran s humanitarnom katastrofom u Afganistanu.

U cjelini ovaj razvoj u optuživanja stvaraju opasnu mješavinu. Kritičari u zemlji i inostranstvu dovode ovu ofanzivu deportacije u vezu sa za februar 2024. planiranim parlamentarnim izborima, a donosiocima odluka i bezbjednosnom establišmentu izgleda oportuno javnu pažnju usmjeriti na drakonske mjere protiv nelegalne migracije iz Afganistana u Pakistan da bi tu pažnju odvratili od unutrašnjepolitičke polarizacije kroz smjenjivanje i hapšenje bivšeg premijera Imran Khana i gospodarske probleme domaćeg porijekla. Afganistanske izbjeglice i njihova često dramatična sudbina, prema kritičkim posmatračima, mogle bi se instrumentalizovati od političkih elita Pakistana kao unutrašnjopolitički žrtveni jarac i vanjskopolitička pregovaračka masa prema afganistanskom talibanu. Samo umjerena kritika u zemlji na rabijatnu politiku deportacije govori za to da bi ova kalkulacija mogla biti ispravna.

„Vlada u Islamabadu zato se pokazuje samouvjerenom.Nelegalni doseljenici igrali su veliku ulogu kod širenja pobuna u zemlji i zet je Pakistan pravno kao i moralno u pravu ako ih deportuje”, rekao je privremeni premijer Kakar 8. novembra pred predstavnicima štampe. Ipak uz svu pokazanu tvrdoću posmatrači smatraju upitnim da li Pakistan želi i je li u stanju tjednima i mjesecima održati pritisak na afganistanske izbjeglice da bi deportovao svih 1,7 miliona ljudi. S tim povezana logistika i trošak resursa takvi su da ih gospodarski teško opterećena zemlja ustvari ne može podnijeti. Slične inicijative u prošlosti su uvijek nakon izvjesnog vremena nestajale.

Ipak je međunarodna kritika na postupke pakistanske vlade velika. Beskompromisna tvrdoća vlasti kritikovana je kao i nedostajuće uzimanje u obzir teških slučajeva kao što su djeca i mladi rođeni u Pakistanu ili progonjeni aktivisti i novinari. Osim toga, izvještava se da su i u Pakistanu registrovani Afganistanci i takvi koji se nalaze u programu prihvatanja zapadnih zemalja (među njima i nekadašnji mjesni zaposlenici njemačkih organizacija) progonjeni od policije i pod pritiskom. UN i organizacije za ljudska prava upozoravaju, osim toga, na humanitarnu katastrofu na preopterećenim graničnim prelazima.

Šta do sada nedostaje od međunarodne strane su konkretne ponude i inicijative?

Ono šta do sada ipak nedostaje od međunarodne strane jesu konkretne ponude i inicijative da bi odvratili pakistansku vladu od njenog tvrdog stava. Bilo bi zamislivo, naprimjer, da se Pakistan jače finansijski potpori kod smještaja i snabdijevanja afganistanskih izbjeglica. S pakistanskog gledišta takva raspodjela tereta bila bi više nego ispravna jer se u Pakistanu prebrzo povlačenje iz Afganistana u augustu 2021. smatra odgovornim za sadašnju situaciju. Pakistan je, tako se to vidi u Islamabadu, ostavljen usamljen s konzekvencama neuspjelog eksperimenta Zapada u Afganistanu.

To pogađa jednu bolnu tačku, jer bez sumnje nakon povlačenja iz Afganistana novi ratovi i krize u Ukrajini ili Gazi istisnuli su sudbinu Afganistana ne samo iz vijesti nego i iz glava mnogih političara i građana na Zapadu. Međutim situacija u Afganistanu i dalje je dramatična i sudbina izbjeglih Afganistanaca (pored Pakistana prije svega u Iranu, koji također pojačano deportuje afganistanske izbjeglice) zbog toga se ne smije zaboraviti. Nove političke i humanitarne inicijative za zaštitu od nasilja i siromaštva izbjeglih Afganistanaca hitno su potrebne i već postojeća obećanja kao naprimjer “Regional Refugee Response Plan UNHCR” moraju biti konačno realizovani.

I ne, na kraju, trebalo bi u svjetlu aktuelne njemačke diskusije o deportaciji i zaokretu ka restriktivnoj migracionoj politici biti u interesu njemačke i evropskih vlada omogućiti afganistanskim izbjegilcama život dostojan čovjeka blisko njihovoj domovini.

ipg-journal.de

Niels Hegewisch & Hamayoun Khan
Autor/ica 23.11.2023. u 11:20