Zbog inflacije i mi imamo negativne kamate

Povezani članci

• Trump razmatra ukidanje sankcija Iranu
• S. Koreja: Prvi raketni test u Bidenovom mandatu
• Mađarska: Uhapšen osumnjičeni za ubistvo migranta
• Državni tužilac Njujorka otvorio krivičnu istragu protiv ‘Tramp organizacije’
• Prijevremeni novi izbori: Erdogan iznenađuje Tursku
• Serija zemljotresa u Albaniji, ima žrtava

Savjet guvernera ČNB – Jiří Rusnok u sredini – Foto: ČNB

Razgovor sa J. Rusnokem, guvernerom ČNB vodila Ivana Pečinkova (Lidove noviny 9. 1. 2021, rubrika Razgovor)

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Lanjski pad ne bi morao biti mnogo veći nego u rekordnoj kriznoj godini 2009. kada je ekonomika išla na dole za oko pet posto, procjenjuje u razgovoru za Narodne novine (Lidove noviny) guverner Češke narodne banke Jirži Rusnok.

Kako ocjenjujete prošlu godinu? Šta je uzela i šta dalje?

Doživjeli smo nešto izuzetno. Šok, koji je kasnije izazvao sveopšti pad svjetskog gospodarstva došao je sa strane i nije imao korjene u ekonomici. Time se sadašnji razvoj u cjelini razlikuje od prošlih kriza. A za obnovu gospodarskog rasta je važno da krizni impuls nije došao iz finansijskog sektora. A to je u modernim društvima veoma često a mi smo to poslednji puta doživjeli u krizi 2008 – 2010. Sada nasuprot tomu finsnsijski sektor, u našem slučaju uglavnom banke, biće više dio rješenja kako izaći iz krize. A osim toga nas je pozitivno iznenadila velika otpornost i prilagodljivost naše ekonomike.

Kako se to pokazalo?

U toku lanjske godine se pokazalo da drugi talas i dalji talasi covida, koji su bili ili su sa pandemičkog gledišta mnogo dramatičniji, paradoksalno nemaju – ekonomski uzeto – tako ozbiljne posljedice kao prvi talas. Za razliku od proljeće industrija nam se praktično nije zaustavila, mnogo preduzeća iz sektora službi traži ili nalazi nove biznis modele, dokazom sposobnosti prilagođavanja je i prelazak na home office ili nastava na distancu, trgovina sa inostranstvom teče relativno dobro. Osim toga imamo i sreću i u tome da pandemiju dobro kontroliše i naš najvažniji partner, njemačka industrija. Oni imaju jaku poziciju na inostranim tržištima a njeno glavno tržište, Kina se već vratila na put rasta iako je taj rast dosta slabiji nego u prošlih dvadeset – trideset godina. Preko Njemačke Kina je važna i za nas.

Šta iz svega toga zaključujete?

To sve zajedno daje veliku nadu da čim nestanu eksterni uzroci krize, znači zdravstvena ograničenja, ekonomika se može relativno brzo vraćati na normalu. Na koncu ako pogledate na upravo objavljeni rezultat državnog budžeta za prošlu godinu vidite relativno malo smanjenje poreza iz dodatne vrijednosti. A bruto domaći proizvod je ustvari zbir nove dodatne vrijednosti. Tako taj budžetski rezultat signalizira da naš ekonomski život uopšte nije kolabirao.

Znači iz krize corone ćemo izaći brže nego iz krize 2009 – 2010?

Meni se tako čini. Ali to je samo moja procjena. Sada ne govorim za Češku narodnu banku jer upravo počinjemo raditi na novoj prognozi koju ćemo imati na početku februara. A to je mnogo ozbiljnije vježbanje nego moje procjene. Ja polazim od toga da infrastruktura produktivnog dijela naše ekonomike nije bila ozbiljno narušena. Sa izuzetkom nekih sektora čija vaga na cjelokupnom ekonomskom rezultatu nije dominantna. A banke, koje su krvotok ekonomike, stupile su u krizu corone mnogo bolje pripremljene nego do te prošle, sa rezervama i regulatornim pravilima. A i preduzeća su bila finansijski također bolje pripremljena.

Šta nas onda čeka?

Kad je covid udario neki su za 2020. predviđali i dvocifreni ekonomski pad. Mi smo počinjali sa procjenom negdje na osam posto ali smo to potom smanjivali. A još stalno imamo važeću prognozu koja je u osnovnom scenariju na sedam posto. Ali dopuštam si špekulirati da će se na kraju pokazati, kad budemo imali podatke za cijelu godinu, da će pad biti samo malo veći nego 2009. godine. A taj je bio sa 4,8 posto do sada najdublji u novodobnoj češkoj ekonomici. Mislim da ćemo sigurno biti iznad pet posto ali ne na osam i više. Možda čak ni na sedam.

A šta ova godina?

Poredeći se sa 2020. trebali bismo zabilježiti ekonomski rast. U našoj prognozi imamo veoma konzervativnu cifru od 1,7 posto. Postavljena je na tome da će prvih pola godine, posebno prva tri mjeseca, biti stalno pod uticajem epidemiološke situacije. Međutim, ja sebi mogu predstaviti da ako bude pozitivan razvoj u oblasti zdravstva to može biti znatno bolje. Ali i ako rast umjesto na dva bude na četiri procenta sa gledišta apsolutnih brojeva mi ćemo još stalno samo pristizati 2019. godinu. Tako da će ova godina biti godina konsolidacije i postepenog puta ka nivou ostvarenom u prošlosti. Naravno taj put će biti bolan i naporan. Utjecaji 2020. godine na pojedine ekonomske subjekte, počinjući od preduzeća pa do pojedinaca, osjetiće se uglavnom u prvim tjednima ove godine zato što će isteći mnoga razdoblja zaštite koja do sada nisu dozvoljavala da se kriza dramatično pojavi u porodičnim budžetima ili u bilansima preduzeća. A subjektivni osjećaj te situacije može biti u tom periodu mnogo – rekao bih – depresivniji nego lani. Međutim na drugu stranu može dati energiju, svjetlo na kraju tunela, nada u obliku uspješne vakcinacije.

Može li se nešto uraditi da preduzeća i domaćinstva ne bi toliko trpjeli?

To nešto mora prije svega raditi svako sam. Svako preduzeće, svako domaćinstvo. Ne obećavajmo ljudima nerealne stvari i ne držimo ih u iluziji da će za sve biti pobrinuto automatski. Tako to u svijetu ne funkcioniše. Iako se može očekivati da se sa takvim ubjeđivanjem sretnemo u ovoj izbornoj godini.

Ja mislim da vlada radi relativno puno. Obim pomoći je više nego dovoljan. Realizuju se potporni programi za sektore koji su ograničavani, realizuje se antivirus, možda će biti zamijenjen novom formom utvrđenom zakonom. Osim toga realizuju se dalje mjere u socijalnoj oblasti. A sad imamo i poreski poklon, kako kaže gospodin Premijer, za sve. Kad pogledam drugdje onda je u malo kojoj evropskoj zemlji došlo do takvog radikalnog fiskalnog transfera kao u nas u 2020. i 2021. godini. A neke stvari će funkcionisati trajno.

Tako da se u tom smjeru puno radi. Pitanje je kako su te mjere usmjerene, da li se cilja tamo kamo bi trebalo. Da li imamo prava sredstva i da li ih dajemo u ispravnim dozama pravim pacijentima. Da li svaka uložena kruna iz poreza donosi mogući najveći efekat, kakav je potreban, to je za debatu. Ali ja se u takvu debatu neću upuštati, zato što nemam potrebne podatke niti saznanja. A uostalom to će uvijek biti diskutabilno a to je tako svuda u svijetu.

A vaše mišljenje?

Ta nesavršenost će tamo uvijek biti, to je jasno. Mi općenito bolujemo od toga, a to je poznato i ja to ne govorim prvi put, da ne umijemo sasvim dobro upravljati stvarima vlastite države. Iz mnogo razloga, istorijskih i novijih. Efikasnost naprosto nije dobra. Ali to nije ništa fatalno.

Da li centralna banka razmišlja o tome kako pomoći pokretanju gospodarskog rasta?

Kao centralna banka imamo jasan mandat – starati se o stabilnosti cijena i finansijsku stabilnost. Osigurati, da funkcioniše platni promet, da se ostavruje nadzor nad finansijskim tržištem, da u bankomatima budu novčanice odgovarajućeg kvaliteta. Mi državi pomažemo posredno, uostalom mi direktno ni ne možemo pomagati, to nam zabranjuju kako domaća tako i evropska legislativa. Tako da pomažemo time da smo olabavili monetarne uslove. Dramatično smo snizili kamatne stope.

A pretpostavljam da će to izdržati neko vrijeme. Novac je jeftin a zahvaljujući kvalitetu našeg bankarskog sektora je dostupan. Banke nastavljaju ispunjavati svoju ulogu, znači kreditirati one kojima to treba sa aspekta njihovih poduzetničkih ili potrošačkih namjera.

Je li moguće dalje pojeftinjenje novca?

Treba shvatiti da doduše nemamo negativne kamatne stope kao niz evropskih zemalja ali zbog više inflacije negativne su naše realne kamatne stope. Očekujemo da će se inflacija ove godine vraćati našem inflacionom cilju. Tako da će u najbližim narednim mjesecima biti oko dva ili malo iznad dva posto. A naše kamatne stope su na nivou 0,25 posto. Kad oduzmemo inflaciju imamo relativno jake negativne kamatne stope. Kamate u hipotekarnim kreditima su ispod dva posto. Tako da onaj koji danas uzima hipotekarni kredit ima negativnu kamatnu stopu. Naravno s tim da se to u budućnosti može preokrenuti.

Preokrenuti?

Vidjećemo šta će u februaru pokazati naša nova prognoza. Ako bi ukazala pretpostavku da bi se cijene počele vraćati nekom višem rastu mi bismo morali unaprijed reagovati povećanjem stopa. Ali trenutno to ne pretpostavljam. Između ostaloga i zato što imamo nešto jači kurs krune nego što smo očekivali. A tu je i određena vjerovatnoća da će kruna prije pomalo jačati nego da bi slabila. A to u uslovima naše jako otvorene ekonomike djeluje kao protuinflacioni faktor.

Šta kažete za strah da nas dijeli samo par tjedana od trenutka kada će preduzeća početi otpuštati, neće biti sposobni otplaćivati kredite ni oni ni njihovi otpušteni radnici a banke budu imati ogromne poteškoće?

Treba ostati objema nogama na zemlji i respektovati činjenice. Na početku krize Češka je spadala u zemlje sa apsolutno najnižim udjelom loših kredita. Pod dva posto iz cijelog obima datih kredita. Za kraj ove godine procjenjujemo da se neće popeti na više od pet – šest posto. A to je pri rezervama naših banaka koje su stvarno velike prosto zanemarivo. A mi smo u skladu sa preporukama Evropskog savjeta za sistemske rizike bankama preporučili da ne isplaćuju dividende za protekle godine i da ograniče isplate za 2020. godinu. Pritom su dobici prošlih godina bili visoki. A sve je ostalo u bankama i pojačalo njihov kapital. Osim toga naše banke su konzervativne  a konzervativni smo i mi kao regulator.

Šta je sa spremnošću banka da pozajmljuju? Hoće li krediti za preduzeća i ljude biti manje pristupačni?

Toga se ne bih bojao. I zahvaljujući tome da imamo niske kamate čime su banke izgubile dio prihoda od ulaganja svojih sredstava kod nas. Velika je razlika da li će dobiti kamatu 2,25 ili 0,25 posto. To treba da ih motivira tome što im je osnovni biznis a to je kreditiranje preduzeća i domaćinstava. Prije mislim da bi banke mogle imati tendenciju tražiti lukrativnije što znači i rizičnije mogućnosti za ulaganje svoje aktive. Ukoliko bi imali nešto više hrabrosti finansirati malo rizičnije projekte koji će potporiti ekonomsku obnovu, za sebe kažem, da mi to neće smetati. Prostor za pokriće većih rizika imaju. Zahvaljujući tim velikim rezervama.

Šta kažete o budžetskoj politici vlade?

Ja ne vidim problem u visini lanjskog i eventualno ovogodišnjeg deficita iako je to veoma veliki deficit u redu veličina sedam – osam posto BDP. Ali vidim u tome da neke odluke, primarno taj nesretni poreski paket, zalažu velike deficite i za sljedeće godine. A to se ne može opravdati makroekonomskom situacijom. A ne postoji ni jasna predstava kako te deficite krotiti na strani izdataka kad smo tako ogolili stranu prihoda.

Sada međutim, više govorim kao ekonomista i građanin. To će biti strategijski problem u vrijeme budućih vlada. Treba shvatiti da se na javni dug plaća kamata a njegova otplata ima u budžetu apsolutnu prednost, čak i pred isplatom penzija, a izbacuje iz budžeta u prvom redu izdatke na investicije. Radi predstave – danas nas služba dugova košta 40 do 50 milijardi kruna godišnje. Ukoliko ide o naš stav – sa gledišta zadataka centralne banke to ne vidim kao nekakav akutan veliki problem. Međutim, ako bismo vidjeli da se stvara proinflaciono okruženje odmah bismo reagovali. Zasada ali ne mislim da bi fiskalni impuls bio nekakav vidljivi izvor inflacionog razvoja.

cnb.cz