ENG
Iranski novinar koji je ranije ovog mjeseca bio u pratnji ministra vanjskih poslova Muhameda Džavada Zarifa na službenom putovanju Evropom pobjegao je i zatražio politički azil u Švedskoj, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
No, kritičari dovode u pitanje kredibilitet Amira Tohida Fazela, optužujući ga da sarađuje s iranskim obavještajnim agentima kako bi pomogao u podrivanju onih koji kritikuju iranski vjerski establišment.
Neki sugerišu da Fazelov zahtjev za azil može biti pokušaj iranskih obavještajnih službi da se infiltriraju u “mreže” zajednice iranske dijaspore na Zapadu.
Švedska agencija za migracije će utvrditi ima li osnove Fazelov zahtjev za azil i ima li pravo na dozvolu boravka u Švedskoj.
Fazel je politički urednik u iranskoj tvrdolinijaškoj novinskoj agenciji Moj.
Rekao je švedskoj državnoj televizijskoj stanici da je 21. avgusta bio u Štokholmu kao dio Zarifove pratnje, kada je od kolege dobio upozorenje da su četvorica sigurnosnih agenata u civilu posjetila njegovu kancelariju u Teheranu s nalogom za njegovo hapšenje.
“Kolega me upozorio da kažem porodici”, rekao je Fazel u intervjuu 26. avgusta. “Znao je da nisam u Iranu. Rekao mi je da kažem porodici da napusti dom.”
Fazel kaže da posljednjih 20 godina radi u iranskim medijima. Kaže da je pod pritiskom iranske vlasti nakon što je objavio spisak vladinih službenika za koje se tvrdi da imaju dvojno državljanstvo.
“Preko poslanika sam dobio spisak koji je pokazao da visoki zvaničnici u zemlji – uključujući predsjednika, njegove zamjenike i privredne menadžere i službenike različitih tijela – imaju državljanstva zemalja koje iranska vlada smatra neprijateljima”, kazao je Fazel.
“Iranska vlada zvanično je rekla da će podnijeti žalbu [na spisak]”, rekao je Fazel.
Prema izvještajima, spisak su Fazelu dali tvrdolinijaški poslanik Džavad Karimi Gudusi, glasni kritičar iranskog predsjednika Hasana Rohanija i ministra vanjskih poslova Zarifa.
‘Taoci’ kao politički pijuni?
Iran ne priznaje dvojno državljanstvo i posljednjih mjeseci raste broj građana s dvojnim državljanstvom koji su osuđeni na zatvorsku kaznu zbog špijunaže.
Međunarodne grupe za ljudska prava i politički analitičari kažu da su oni “taoci” koji se koriste kao politički pijuni usred sve većih tenzija sa Zapadom.
Fazel je također rekao da je nakon objave spiska njegova supruga otpuštena s posla u Teheranu i da se njegovo dijete suočilo sa poteškoćama dok je pokušavalo da se prijavi u školu. Nije dao više detalja o tome.
U Iranu su već registrovani slučajevi ućutkivanja novinara – zastrašivanjem, pritiscima, uznemiravanjima i dugotrajnim zatvorskim kaznama.
“Reporteri bez granica”, nevladina organizacija sa sjedištem u Parizu, tvrdi da je Iran jedna od najrepresivnijih država za novinare u posljednjih 40 godina.
Većina onih koji su bili mete bili su reporteri u pro-reformskim medijima. Građani novinari i blogeri također su se našli pod pritiskom.
Konzervativni mediji, uključujući državnu televiziju, ranije su emitovali, kako su navodili, “priznanja” novinara i drugih.
Grupe za zaštitu prava tvrde da se takve izjave zatvorenika u Iranu obično izvlače pod prinudom, uključujući mučenje.
Izlazak ‘na cigaretu’
Fazel je rekao da je uspio pobjeći od Zarifove pratnje u hotelu u Štokholmu ujutro 21. avgusta nakon što je grupa već posjetila Finsku i Norvešku.
Rekao je da je iranskim čuvarima u hotelu rekao da ide vani da ispuši cigaretu.
Umjesto toga, kaže, uzeo je taksi do obližnje švedske policijske stanice gdje im je rekao da želi tražiti azil.
No, drugi novinari dovode u pitanje Fazelovu priču. Optužuju ga da usko sarađuje sa sigurnosnim službama i pomaže im u sprovođenju državne represije – uključujući pokušaje ućutkivanja neželjenih glasova, pro-reformske novinare i iranske političke aktiviste.
Novinar Mehdi Afšarnik kaže da su Fazelove izvještaje protiv njega koristile iranske vlasti koje su ga uhapsile 2011. godine nakon što je snimio dokumentarni film o iranskom ratu od 1980. do 1988. protiv Iraka.
“Ovaj intervju i neka druga vaša djela očito su stvarali slučaj protiv mene”, napisao je Afšarnik u tvitu od 26. augusta koji je uključivao i link do Fazelovog intervjua s tvrdolinijaškim poslanikom koji je tvrdio da je dokumentarac vrijeđao žrtve i veterane rata.
Njujorški novinar Rozbe Mirebrahimi naspisao je na Tviteru (Twitter) da je Fazel prisustvovao jednom od njegovih saslušanja u Iranu 2004. godine, kada su ga uhapsili i mučili.
Ehsan Noruzi, iranski novinar koji živi u Berlinu rekao je za RSE da neki zaposlenici tvrdolinijaških medija rade kao “dvostruki agenti” – predstavljaju se kao novinari a istovremeno služe državnim obavještajnim službama.
“Oni nisu donosioci odluka, ali rade na provođenju politika obavještajnih i sigurnosnih tijela”, rekao je Norouzi za RSE.
Novinar iz Teherana, koji je prethodno radio u umjerenim dnevnim novinama s Fazelom, optužio ga je na Fejsbuku (Facebook) da je sarađivao s vlastima u pokušajima da uguše glasove drugih.
‘Veliki pritisak’
Fazel je odbio razgovarati s novinarima Radija Slobodna Evropa, ponavljajući ono što je ranije rekao da je njegova porodica u Teheranu pod “velikim pritiskom”.
U razgovoru za švedski javni servis, Fazel je kazao da ga napadaju sve strane što je rezultat frakcijskih sporova u iranskoj politici.
Citirao je izvještaj tvrdolinijaškog dnevnog lista Kajhan, koji je optužio Fazela da ima veze s iranskim reformistima.
“Kajhan me povezuje sa reformističkom frakcijom dok zvanični vladin dnevni list, Iran, kaže da sam povezan s konzervativnom frakcijom”, rekao je Fazel.
“Razumiju oni koji su upoznati sa iranskom medijskom slikom”, rekao je.
Fazel je također odbacio optužbe da je surađivao s iranskim tvrdolinijašima, rekavši kako je spreman na suđenje ako neko pruži dokaz da je radio protiv novinara ili njegovih “neprijatelja”.
“Svako može odlučiti o vlastitom životu”, rekao je Fazel u postu na Tviteru samo tri dana nakon što je pobjegao iz Zarifovog okruženja. “Niko ne zna šta će se dogoditi u budućnosti.”
