Bijeli dim iznad Ankare

Henrik Meyer
Autor/ica 16.3.2023. u 13:50

Bijeli dim iznad Ankare

Foto: DPA – Bezbojan ali uspješan? Kemal Kiličdaroglu treba za opoziciju pobijediti predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana.

Turska opozicija šalje Kemala Kiličdaroglua u trku za predsjednika. Predsjednik Erdoan mora mora se ozbiljno zabrinuti za održanje vlasti.

Piše: Henrik Meyer  – ipg-journal.de  9.3.2023.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Još nikada se nije moglo turskoj politici predbaciti da stvara dosadu. Oštra razmjena riječi, ponekad fizički sukobi u parlamentu i poznati vanjsko politički zaokret od 180 stepeni predsjednika Erdoana privlače u to kolo ne samo zainteresovane za politiku. Ali ipak to što se desilo 2. marta u Ankari bilo je i za turske odnose neuobičajeno dramatično. U toku četiri dana najvažniji opozicioni savez se pred očima iznenađene javnosti dogovorio o zajedničkom kandidatu. Kratko nakon toga savez se raspao i onda se ponovo spojio. Na kraju ove spektakularne predstave stoji politički red vožnje i sa predsjednikom socijaldemokratske Cumhuriyet Halk Partisi (CHP), Kemalom Kiličdarogluom zajednički kandidatkoji je još tri dana ranije vjerovao da je izgubio svoju poslednju šansu na predsjedničku kandidaturu.

Da idemo po redu: Već više od 20 godina turskom vlada Redžep Tajip Erdoan – prvo kao premijer, od 2014. kao predsjednik države i od promjena ustava 2017. kao predsjednik države sa izuzetno širokim ovlaštenjima. Dok ga je godinama okruživala aura nepobjedivosti, od 2015. ta je aura počela blijedjeti. Te godine njegova Adalet ve Kalkınma Partisi (AKP) prvi puta je izgubila većinu u parlamentu i uspjela je to povratiti samo kroz, pod sumnjivim uslovima, ponovljene izbore. Svoj najbolniji poraz doživio je on konačno 2019. kada je AKP na opoziciju izgubio gradske uprave u najvažnijim gradovima Turske – među njima Istanbul, Ankara i Izmir. Opozicija se organizovala u savez četiri partije, Millet İttifakı (Alijansa nacije). Mimo konkretnih uspjeha opozicione snage u Turskoj izvukle su iz ovih iskustava nadanje. Uprkos rastuće autokratizacije raste vjera da su i na nacionalnoj razini moguća promjena kroz izbore ako opozicija uspije da nastupi jedinstveno i profesionalno.

Kemal Kiličdaroglu, predsjednik CHP, prepoznao je ovu šansu i radio je konzekventno na širenju ujedinjenog, demokratskog opozicionog saveza, posebno sa aspekta predstojećih parlamentarnih i predsjedničkih izbora u ljeto 2023. Pored prvih partnera u savezu – nacionalističke Iyi Parti, islamističke Saadet Partisi i liberalno – nacionalističke Demokrat Parti – njemu je uspjelo da za „Alijansu nacije“ dobije i DEVA Partisi koja se odvojila od AKP i Gelecek Partisi. Od medija nazvan „Sto za šestero“ savez je uspostavljen 12. februara 2022. i otada se prezentira u svakom pogledu kao protuteža turskom predsjedniku i njegovom stilu vođenja.

Jednostavne fotografije redovnih sastanaka šestorice predsjednika partija – pet muškaraca i predsjednica Iyi Merel Aksener – koji sjede na stolicama oko okruglog, neukrašenog stola nudile su mrežama dovoljno materijala za upoređivanje i zabavljale su tursku javnost. Ona je naviknuta da njen predsjednik traži veliki nastup. On rezidira u zgradama sličnim zamkovima, odgovoran je za izgradnju velike predsjedničke palate u Ankari i uključio je čak i reklamu za svoju vlastitu knjigu na New Yorker Times Square. Erdoan od početka svoga mandata proizvodi sliku jakog vođe. Nasuprot tomu Sto za šestero proizvodi prije svega papir. Temeljnom papiru koji traži odustajanje od predsjedničkog sistema i uspostavljanje pojačanog parlamenta, slijedio je u januaru izborni manifest od 240 stranica – jedna vrsta koalicionog ugovora, koji ide ispred vremena. Nešto tako u Turskoj još nije bilo i čak verzirani posmatrači turske politike nisu bili sigurni da li je takav postupak sada dobar ili loš, i da li je izraz bespomoćnosti ili pametne taktike.

Stil Stola za šestoro otežava predsjedniku Erdoana da pokaže svoje jake strane: polarizaciju i polemisanje.

Stil Stola za šestoro otežava predsjedniku Erdoana da pokaže svoje jake strane: polarizaciju i polemisanje. Njegovi napadi odbijaju se od nespektakularne fasade Stola za šestoro. I na iznenađenje mnogih njegovi mnogobrojni pokušaji da heterogeni savez razdvoji ostali su bez vidljivog uspjeha. Posebno Iyi partija – odvojeni dio ultranacionalističkog koalicionog partnera AKP Milliyetçi Hareket Partisi (MHP) – odbija privlačenje Erdoana. Njena karizmatična predsjednica Merel Aksener ostala je na liniji saveza: Jedinstvo je ostvareno da bi se Turska ponovo dovela na put pravne države i reformisao ustav. Tek kad to uspije članovi saveza postali bi opet politički konkurenti.

Da unutar saveza ne ide tako harmonično kako se prezentira prema vani pokazalo se u raznim prilikama. Aksener stalno pokazuje da želi imati odlučujuću ulogu kod izbora zajedničkog predsjedničkog kandidata i neće se pokoriti većinskom mišljenju. Uprkos njenog važnog sudjelovanja na uspostavljanju saveza ona je odbijala da podrži Kemala Kiličdaroglua kao kandidata. Skepsu koju je ona izrazila dijeli veliki dio turske javnosti: Kiličdaroglu je previše bezbojan, premalo karizmatičan, nije sposoban suprotstaviti se na otvorenoj pozornici protivniku kakav je Erdoan. Osim toga na njemu visi imidž gubitnika pošto još nikada nije mogao pobijediti na izborima za javnu funkciju

Unutar opozicionog saveza ne ide tako harmonično kako se prezentira prema vani.

Više bi odgovarali dvojica najpopularnijih opozicionih političara u zemlji: Gradonačelnik Istanbula Ekrem Imamoglu i njegov pandan iz Ankare Mansur Javas. Dok ankete u potpunosti podržavaju ovaj stav sa aspekta CHP i ostalih članova Stola za šestoro važni argumenti govore protiv oba alternativna kandidata. Imamoglu je 14. decembra 2022. zbog „Vrijeđanja visokog izbornog vijeća“ osuđen u prvoj instanci i prijeti mu višegodišnja zabrana bavljenja politikom. Javas, nekadašnji član ultranacionalističkog MHP je za prokurdski HDP crvena marama i u drugom krugu jedva bi se mogao računati na njihovu podršku. U očekivanoj tjesnoj izbornoj borbi to bi znatno smanjili njegove šanse za pobjedu.

Izgledalo je da su ove debate završene 2. marta. Medijski djelotvorno prezentirali su šest predsjednika partija, uključujići Aksener, potpisani dokument koji utvrđuje da su se sve partije dogovorile o zejdničkom kandidatu – bez navođenja imena. Ali dok je Kemal Kiličdaroglu već radio na svom nominacijskom govoru, Aksenar je prišla posljednjem, očajničkom udarcu. Sa velikom bukom najavila je 3. marta da napušta Sto za šestero pošto oni nisu htjeli prihvatiti od nje predložene kandidate Imamoglua i Javasa. Ona je stvarno napustila savez i nije učestvovala na narednoj sjednici. Nije pomoglo ni to da su Imamoglu i Javas javno objasnili da uopšte ne stoje na raspolaganju za predsjedničku kandidaturu. Kratko pred ciljem opozicioni savez bio je razoren i sa njim realne nade na demokratsku promjenu vlasti.

Međutim turska drama imala je spreman još jedan zaokret. Tri dana nakon raskida sa savezom Aksenar se na iznenađenje javnosti i ostalih predsjednika partija vratila za sto. I ne samo to: U kratkoj, ali sa aspekta njene predistorije impresivnoj demonstraciji zajedništva predsjednici partija su još iste večeri pred razdraganom publikom proglasili Kemala Kiličdaroglua za zajedničkog predsjedničkog kandidata.

Sa Kiličdarogluom treba da se pojavi novi stil u turskoj politici.

Za tursku javnost Kiličdaroglu je poznato lice. 74 – godišnji alevit je od 2010. predsjednik CHP, partije osnivača države Mustafe Kemala Ataturka. Kiličdaroglu se poziva na njegovo nasljedstvo ali ipak je prepoznao da identitetska snaga “kemalizma” sama nije dovoljna da bi se osvojila politička većina. Iz tog razloga on naglašava socijaldemokratski identitet CHP i njene kompetencije na centralnim političkim poljima. On stoji iza pojma Helallesme, što se može slobodno prevesti kao „politika pomirenja”. Kiličdaroglu želi prevladati društvene podjele i debatu okrenuti od religioznih kulturelnih pitanja identiteta. „Naš najveći cilj je donijeti Turskoj dobrostanje, mir i radost“, izjavio je Kiličdaroglu svojim pristalicama nakon najave njegove kandidature.

Sa njim treba u tursku politiku da uđe novi stil, na što ukazuje i „Vozni red od dvanaest tačaka“ sa koji se Sto za šestoro složio tokom objave kandidata. Tako na putu ka ojačanom parlamentarizmu zemljom treba da se vlada u kolegijalnom odlučivanju svih partija dok se ne provedu ustavne promjene. Predsjedniku Republike biće postavljeni kao potpredsjednici ostalih pet predsjednika partija, kojima će se kasnije – to je javni ustupak Aksenar – još priključiti gradonačelnici Istanbula i Ankare.

Ne može se očekivati fer izborna kampanja.

Karte su položene na sto i izborna kampanja može započeti. Očekuje se da će predsjednik Erdoan za nekoliko dana objaviti da je 14. maj dan izbora. Tada je potrebno više nego ikada da se opozicija pokaže ujedinjenom i učvršćenom. Ispadi Aksener pred objavljivanje kandidata predstavljaju tešku hipoteku za opozicioni savez. A fer izborna kampanja u svakom slučaju nije za očekivati. Vlada kontroliše veliki dio medija u kojima opozicija ima teškoće da plasira svoje poruke. Sa istanbulskim gradonačelnikom Imamogluom tursko pravosuđe je već prije izbora opozicionog kandidata sa najboljim izgledima sklonilo sa puta a pokrenuti postupak za zabranu prokurdske HDP mogao bi kratko prije izbora sve kalkulacije baciti na glavu.

Sa aspekta ovih teških okolnosti je začuđujuće da opozicija u skoro svim anketama izrazito vodi. Objašnjenje za to nalazi se u gospodarskoj situaciji. Nakon godina socioekonomske stagnacije i inflacije od zvanično do 85 posto sve više Turaka ispada iz srednje klase i kvota siromaštva raste. Katastrofalni zemljotres u tursko – sirijskoj graničnoj oblasti pooštrava djelovanje ove krize. Svjetska banka procjenjuje samo štete na stambenim objektima na više od 34 milijarde evra. Usto dolaze optužbe na djelomično haotično koordiniranje spasilačkih mjera u prvim danima nakon zemljotresa. Erdoganov uspješni recept religiozno – identitetskog povezivanja ne djeluje više u istoj mjeri kao u prošlosti  i njegov bučni politički stil sve više djeluje kao da ne odgovara vremenu.

Iako brižljivi Kiličdaroglu može u turskom stanovništvu rasplamsati malo euforije: Za populistu Erdoana je pomirljivi Kiličdaroglu do sada najteži protivnik.

ipg-journal.de

Henrik Meyer
Autor/ica 16.3.2023. u 13:50