Vlade širom svijeta suočene s gnjevom građana zbog sve većih cijena hrane i goriva
Povezani članci
- Erdogan najavio povlačenje svih tužbi protiv onih koji su ga vrijeđali
- Andrej Babiš demantovao da Češka prima izbeglice iz Nemačke
- „Puno je bijesa u igri“
- Osnivač Wikileaksa Julian Assange može biti izručen SAD-u
- Djeca na putu u neizvjesnost: Mali Afganistanci sami se probijaju do Njemačke
- Italija: Izglasano povjerenje Matteu Renziju
foto: Hayat
Više od decenije nakon Arapskog proljeća, globalne cijene hrane ponovo rastu. Cijene su već ranije ove godine dostigle najviši nivo u historiji jer su pandemija, loše vremenske prilike i klimatska kriza uzdrmale poljoprivrednu proizvodnju i ugrozile dostupnost hrane za milione ljudi.
Zatim je uslijedila ruska invazija na Ukrajinu koja je situaciju značajno pogoršala i pokrenula skok cijena goriva.
Kombinacija faktora cjenovnog indeksa hrane i skupljih energenata mogla bi stvoriti val političke nestabilnosti širom svijeta, jer su ljudi koji su već bili frustrirani potezima političkih lidera gurnuti preko ruba egzistencije.
U Šri Lanki, ostrvskoj državi od 22 miliona stanovnika, ekonomska i politička kriza već ključaju. Demonstranti izlaze na ulice prkoseći policijskom satu, a ministri masovno istupaju iz vlade.
Boreći se sa visokim nivoom duga i slabom ekonomijom koja se oslanja na turizam, Šri Lanka je bila prisiljena da iscrpi svoje devizne rezerve. To je spriječilo vladu da plaća za ključne uvozne proizvode kao što je energija, stvarajući razorne nestašice i prisiljavajući ljude da provode sate u redovima za gorivo. Devalvirali su valutu, šrilankansku rupiju pokušavajući osigurati spas od Međunarodnog monetarnog fonda, ali to je samo pogoršalo inflaciju.
Stručnjaci također prate znakove političkih nevolja u zemljama Bliskog istoka koje su u velikoj mjeri zavisne od uvoza hrane iz crnomorskog regiona i često daju velikodušne subvencije građanima.
U Libanu, gdje je skoro tri četvrtine stanovništva prošle godine živjelo u siromaštvu kao rezultat političkog i ekonomskog kolapsa zemlje, između 70 i 80 posto uvezene pšenice dolazi iz Rusije i Ukrajine. Ključni silosi za žito uništeni su tokom eksplozije 2020. godine u luci u Bejrutu.
Egipat, najveći svjetski kupac pšenice, već doživljava pritisak na svoj ogroman program subvencija za hljeb. Zemlja je nedavno postavila fiksnu cijenu za nesubvencionisani hljeb nakon što su cijene porasle, i umjesto toga pokušava osigurati uvoz pšenice iz zemalja poput Indije i Argentine.
Suše i sukobi u zemljama poput Etiopije, Somalije, Južnog Sudana i Burkine Faso stvorili su krizu sigurnosti hrane za više od četvrtinu stanovništva kontinenta, saopštio je ove sedmice međunarodni Crveni križ.
Čak i zemlje sa razvijenijom ekonomijom, koje imaju veće zaštitne mehanizme od bolnih povećanja cijena, neće imati na raspolaganju alate da u potpunosti ublaže inflatorni udarac.
Hiljade demonstranata okupilo se ove sedmice u gradovima širom Grčke zahtijevajući veće plate kako bi se suprotstavili inflaciji, dok se manevarski prostor na predsjedničkim izborima u Francuskoj sužava jer kandidatkinja krajnje desnice Marine Le Pen predstavlja svoje planove za smanjenje troškova života.
Vlada predsjednika Emmanuela Macrona saopštila je prošlog mjeseca da razmatra izdavanje vaučera za hranu kako bi porodice sa srednjim i niskim primanjima mogle priuštiti hranu.