Velika obećanja, malo iza toga

Povezani članci

• Samit dvije Koreje od 18. do 20. septembra
• Sirijski Kurdi: Vojska između frontova
• Ostavka glavnog inspektora Međunarodne agencije za atomsku energiju
• Dolari CIA za Afganistan: Novac duhova u torbama
• Odbačena Trumpova tužba u kojoj je tražio poništavanje miliona glasova u Pennsylvaniji
• Pentagon: Sjeverna Koreja rastuća prijetnja za SAD

Foto: DPA – Nahranjen starim obećanjima: Ferdinand Marcos Jr. kod Xi Jinpinga

Filipinski predsjednik Marcos Jr. vraća se iz Pekinga sa skoro praznim rukama. Korisnik bi mogle biti SAD.

Piše: Richard Heydarian – ipg-journal.de – 10.01.2023.  

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Filipinski predsjednik Ferdinand Marcos Jr. započeo je novu godinu sa jednom dugo očekivanim državnim posjetom Pekingu. Tamo se susreo sa visokorangiranim kineskim političarima, među njima sa premijerom Li Keqiangom i moćnim predsjednikom države Xi Jinpingom. Prema zvaničnim izjavama cesta je bila vrlo uspješna: Novi filipinski predsjednik dobio je investiciona obećanja u obimu od 22,8 milijardi američkih dolara i zaključio je 14 ugovora u svim važnim područjima bilateralne saradnje sa Kinom.

Međutim, ono što na prvi pogled izgleda lijepo obmanjuje. Marcosu Jr. stvarno nije uspjelo od Pekinga dobiti nijedan veći ustupak u i dalje otvorenim pitanjima prije svega u odnosu na teritorijalne konflikte u Južnokineskom moru i do sada neispunjena kineska obećanja za infrastrukturne investicije na Filipinima. Svi ovi problemi postojali su već za vrijeme predsjedništva Rodrigo Dutertea (2016-2022), koji se rado udvarao Pekingu – na račun zapadnih partnera.

Umjesto da odgovori na pokušaje približavanja bivšeg predsjednika Kina je davala najčešće prazna obećanja. Time je raslo nepovjerenje filipinskog stanovništva prema azijskoj supersili. Umjesto u „dužničku zamku“ Filipini su pod Duterteom pali u kinesku „zamku obećanja“. Duterte je bio veoma popustljiv u pomorskim zahtjevima svoje zemlje i umjesto toga stalno je prijetio zapadnim saveznicima – sve da bi zadovoljio Pekingu. Ako kinesko vodstvo sada ponovo Marcosu Jr. ne ponudi ništa bitno mogli bi Filipini svoje odnose sa zapadom opet ojačati. Ukoliko bi Kina nastavila svoju agresivnu ekspanzionističku politiku u Južnokineskom moru Filipini bi se smatrali prinuđenim da opet prodube vojnu saradnju sa svojim tradicionalnim saveznicima.

Jedini sin nekadašnjeg filipinskog diktatora prošle godine je već preduzeo pola tuceta kratkih putovanja u inostranstvo. Njegova prva visoko rangirana državna posjeta u Pekingu od 3. do 5. januara bila je ipak njegova prva stvarno velika cesta preko mora. Za februar je planirana državna posjeta u Tokiju kao vjerovatno i još jedna posjeta Bijeloj kući u Vašingtonu u toku godine. Time je Marcos Jr. tek drugi filipinski šef države, nakon Rodriga Dutertea, koji je za svoj inauguracijski posjet izabrao Kinu umjesto tradicionalnih saveznika poput Sjedinjenih Država.

Površno posmatrano Marcos Jr. izgleda kao idealni partner za Kinu.

Površno posmatrano Marcos Jr. izgleda kao idealni partner za Kinu. Većina posmatrača je polazila od toga da će on nastaviti prokinesku vanjsku politiku čim dođe na vlast. Za to govori prije svega njegova lična istorija: Prije svoje nastupne posjete u Pekingu Marcos Jr. je više puta ukazivao na svoje ranije susrete sa vodećim kineskim političarima kao potencijalnu osnovu za jače bilateralne odnose. Sredinom 1970-ih godina on je tada kao kvazi prestolonasljednik pratio svoje roditelje prilikom diplomatskih posjeta Kini, gdje je on među ostalima sreo Mao Ce -tunga. Njegov otac Marcos Sr., koji je Filipinima vladao čeličnom rukom, bio je tada jedan od prvih saveznika SAD, koje su uspostavile formalne diplomatske odnose sa maoističkom Kinom.

Kao guverner sjevernozapadne provincije Ilcos Norte održavao je Marcos Jr. i nakon protjerivanja njegove porodice iz Malacanan palate dobre gospodarske i diplomatske odnose sa Pekingom. I kao predsjednički kandidat podržavao je više puta prema Pekingu prijateljsku vanjsku politiku tadašnjeg odlazećeg predsjednika Rodriga Dutertea. Nakon svoje izborne pobjede Marcos Jr. vodio je iscrpan telefonski razgovor sa svojim kineskim kolegom Xi Jinpingom u kome je obećao da će se pobrinuti da bilateralni odnosi dostignu novi stepen.

Gledajući na višeslojne gospodarske probleme u vlastitoj zemlji, posebno u području infrastrukture, filipinski predsjednik je više puta označavao Kinu kao važnog partnera u razvoju. Da bi obezbjedio uspjeh svoga puta u Peking, Marcos Jr. dobio je kao podršku i nekadašnju predsjednicu  Gloriju Macapagal Arroyo, njegovo navodno “tajno oružje“. Za vrijeme njenog predsjedništva (2001 -2010) Arroyo je pokrenula novu eru saradnje sa Kinom, koja je kulminirala u više velikih infrastrukturnih projekata i zajedničkom projektu energetskog istraživanja u Južnokineskom moru.

Iako su svi ovi poslovi kasnije izazivali kontroverze, otvarali ustavnopravna pitanja i pokretali političke krize, Arroyo je bila i dalje važna osoba za vezu između raznih filipinskih predsjednika i kineskog vodstva. Naposlijetku izgradnja uskih odnosa sa Kinom daje iliberalnom filipinskom predsjedniku kao Marcos Jr. značajno sredstvo pritiska na Zapad, posebno u odnosu na neke razlike u mišljenjima kod tema kao ljudska prava i demokratija. Kina sa svoje strane svakako daje prednost aranžiranju sa autoritarno populističkim vođama koji se ne osjećaju bezuslovno vezani na zapadne političke vrijednosti. Filipinska dinastija Marcos koja se u proteklom stoljeću isticala svojim izraženim autoritarnim populizmom važi zato za Peking stalno kao prirodni saveznik.

Što se tiče konflikata u Južnokineskom moru Kina također nije napravila ustupke vrijedne pomena.

Pri tačnom posmatranju državne posjete Marcosa Jr. u Pekingu je ipak jasno da nije bilo značajnog iskoraka u bilateralnim odnosima: Prema njihovoj prilično opširnoj zajedničkoj izjavi, dvije strane jedva da su uspjele postići dogovor čak i o jednom velikom infrastrukturnom projektu. Isto tako nije se moglo razjasniti kako će dalje ići sa više kineskih projekata na Filipinima koji su prošle godine od strane filipinskih vlasti zaustavljeni na osnovu zabrinutosti zbog nedostatka sredstava i visokih kamatnih stopa.

Kina je 2016. ponudila Filipinima investicije u visini od 24 milijarde američkih dolara od čega se minimalno jedna trećina trebala upotrijebiti za obimne državne infrastrukturne projekte. Potpuno proveden nije bio niti jedan od velikih projekata. Većina postoji samo na papiru. Zbog toga je vrlo vjerovatno da su 22 milijarde američkih dolara koje su Marcosu Jr. početkom januara ponuđeni dijelom samo ponovo zapakovane verzije onoga što je bilo obećano Duterteu već prije više od šest godina.

Što se tiče konflikata u Južnokineskom moru Kina također nije napravila ustupke vrijedne pomena osim nepreciznih obećanja da će reducirati šikaniranje filipinskih ribara koji su u prolazu kroz sporne oblasti. Studije trenutno pokazuju da ilegalno ribarenje kineskih brodova u isključivo gospodarskoj zoni Filipina državu košta 650 miliona dolara godišnje. Kratko prije nastupne posjete Marcosa u Pekingu podnijela je Manila više žalbi protiv kineskih aktivnosti i njihovog agresivnog ponašanja u području ostrva Spratly koje Filipini prisvajaju sebi. Pošto mu očigledno nije uspjelo da dobije konkretne ustupke u sporovima na moru Marcos Jr. je naivno hvalio postojeće “vruće linije” između vlasti s obje strane. Ove institucije i dogovori nisu međutim, još za vrijeme vlade Dutertea uspjeli spriječiti konflikte i incidente na pomorskim područjima između Filipina i Kine.

Pošto Kina odbija dati ustupke vlada Marcosa Jr. će vjerovatno dalje proširiti odbrambenu saradnju sa SAD, između ostaloga u formi zajedničkih vojnih vježbi i time što će Pentagonu obezbjediti pristup važnim filipinskim bazama u direktnom dosegu kineskog mora i Tajvana. Osim toga Marcos Jr. se sukobljava sa sve glasnijim zahtjevima filipinske javnosti za jačom odbrambenom saradnjom sa tradicionalnim saveznicima. Nasuprot tomu Kini se uglavnom ne vjeruje. Konačno nastupna posjeta filipinskog predsjednika u Pekingu je, uprkos širokim diplomatskim izjavama, pokazala prije svega jedno: granice saradnje sa azijskom supersilom.

Richard Heydarian izvanredni je profesor na Sveučilištu Filipini, Azijski centar i autor, među ostalima, Indo-Pacifik: Trump, Kina i nova borba za globalno ovladavanje (Palgrave Macmillan, 2020.). Kao globalni kolumnist, piše za New York Times, Foreign Affairs i The Guardian, među ostalima.

ipg-journal.de