Trumpova vanjska politika: Kraj nasilja

Povezani članci

• Vijeće sigurnosti UN-a na hitnim konzultacijama ”oštro osudilo” sjevernokorejski nuklearni pokus; SAD sumnja da je testirana H-bomba
• Američke trupe u subotu se povlače iz akcija u Libiji
• Mi odlazimo
• Afganistanke ne ćute uprkos nasilju i zabranama talibana
• Dobitnica Nobelove nagrade za mir: Ugrožen integritet izbora širom svijeta
• Bin Salmanovi agenti u Kanadi

Foto: EDUARDO MUNOZ ALVAREZ/ AFP

Svejedno da li u Kini, Iranu ili Sjevernoj Koreji: Donald Trump na internacionalnoj pozornici do sada jedva da može pokazati nekakav uspjeh. To ga samo čini opasnijim.

Piše: Roland Nelles, Washington

Preveo: Ešref Zaimbegović

Tajna izbornog uspjeha Donalda Trumpa bila je to da je on u predizbornoj kampanji za veoma složene globalne probleme onoga vremena imao pripremljene jednostavne i prihvatljive odgovore.

Trgovina sa Kinom, useljavanje, uspon novih atomskih sila kao što su Iran ili Sjeverna Koreja – za svaku temu Trump je obećavao odgovarajuće rješenje. Svoje prethodnike označavao je skoro kao glupake. Njegov moto bio je: “I alone can fix it” – “Samo ja mogu to riješiti.”

Ujedinili su se megalomanija i neznalost i rezultat je bio predvidiv: Kao predsjednik Trump je bio neuspješan na rješavanju ovih složenih zadataka. Njegova velika obećanja srušila su se kao kula od karata. On više nema sposobne savjetnike koji bi ga mogli odvratiti od gluposti. Ljude kao ministar odbrane James Mattis ili ekonomski stručnjak Gary Cohn Trump je ili otpustio ili pustio da odu.

Predsjednik SAD se očigledno nije puno potrudio i stalno pogrešno procjenjuje inteligenciju, lukavstvo i ćud svojih protivnika. Rezultati su: haos i zaoštravanje kriza.

Primjer Kina: Umjesto da u SAD stvara nova radna mjesta Trump kroz trgovinski spor sa Pekingom sve više opterećuje globalnu konjunkturu. I američki potrošači trpe: Oni plaćaju dobar dio kaznenih carina koje je Trump uveo za kineske proizvode. Predsjednik se još uvijek može nadati na veliki „dil“ sa Kinom koji bi prije svega njega predstavio kao pobjednika. Međutim ako on vjeruje da će Kinezi učiniti ustupke bez da i Amerikanci nešto daju onda on vara ne samo sebe nego i svoje birače. Za to je Amerika već odavno suviše slaba a Kina suviše jaka.

Primjer Iran: Teheran uopće ne misli da popušta pod pritiskom novih sankcija SAD. Vlada Irana nije impresionirana demonstracijama sile američke ratne flote u Persijskom zaljevu. Umjesto toga tamo su na dobitku tvrdolinijaši koji svakako oduvijek imaju mišljenje da Amerikancima ne treba vjerovati. Nakon Trumpovog jednostranog izlaska iz nuklearnog dogovora prijeti ponovno pokretanje iranskog atomskog programa. Izrael postaje sve nervozniji. Prijetnja ratom u regionu raste.

Primjer Sjeverna Koreja: Diktator Kim Jong Un je vidljivo povukao Donalda Trumpa za nos. Američki predsjednik se sa svojom idejom da ofanzivom šarma pokrene Sjevernokoreanca da se odrekne svoga atomskog naoružanja nije pomakao ni milimetar. Umjesto toga Kim provocira sa novim testovima raketa.

Primjer Venecuela: Pokušaj Trumpove vlade da skine sa vlasti autokratu Nicolasa Madura je blokiran. Rusija a također i Kina podržavaju Madura da bi Venecuela ostala njihov saveznik i ne bi pod novom vladom prešla u lager SAD.

Naravno da čak i Trump u međuvremenu sluti da ne može mnoge različite krize riješiti na brzinu. Međutim veliko pitanje glasi: Prepoznaju li to i njegovi birači?

Trump je prilično dobar u tome da prikrije svoj neuspjeh. Ako se na jednom kraju zablokira on počinje da drugom kraju da bi odvratio pažnju. Kad šalje ratne brodove u Persijski zaljev on u prvom redu ne brani tamo američku sigurnost nego prije svega svoj ugled jakog čovjeka.

Zvuči paradoksalno ali nedovršenost njegove politike, nesigurnost, mnoge krize koje je sam prouzrokovao – to sve ne mora automatski za Trumpa biti politički hendikep. Tako on može sljedeće godine na predsjedničkim izborima ponovo stupiti pred svoje birače i zamoliti za još četiri godine u Bijeloj kući, da bi dovršio svoje „djelo“.

Svakako bi bilo bolje da većina Amerikanaca uskoro spoznaju sumornu stvarnost. Populist je prepoznat. Nema onih obećanih jednostavnih rješenja.
Trumpova vanjska politika nasilja je propala.

spiegel.de