Sutra nada, danas strah

 Thomas Manz
Autor/ica 15.9.2020. u 09:38

Sutra nada, danas strah

Foto: Givaga/Shotshop/picture alliance

Industrija i ekologija top, socijalno flop? Francuski planovi za obnovu su ambiciozni a istovremeno nastaje eksplozivna smjesa.

Piše: Thomas Manz – 09.09.2020

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović 

U Francuskoj se širenje Corona virusa opet ubrzalo. Broj novozaraženih se popeo na preko 8 000 slučajeva. Nošenje maski je u mnogim gradovima obaveza i na otvorenom. Od 1. septembra je nošenje maski postalo pravilo i u školama i na radnim mjestima – mjere, koje u većini (još) nailaze na odobravanje. Kad je u Berlinu 29. augusta preko 30 000 ljudi protestovalo protiv mjera za suzbijanje pandemije u Parizu je samo nekoliko stotina ljudi slijedilo poziv „antimasques“, da protestvuju protiv obaveze nošenja maski. Prioritetna tema nije neugodna obaveza kao nošenje maski nego sprječavanje ponovnog lockdowna.

Nova vlada pod premijerom Jeanom Casrexom koja je započela mandat prije ljetne pauze morala je predstavljanje svoga 100 milijardi teškog recovery paketa staviti na stranu i opet dati prednost mjerama sigurnosti. Francuska vlada želi izbjeći ponovni „confinement“, tj. opšte važeća ograničenja izlazaka i ograničenja proizvodnje. Gospodarski i socijalni troškovi drugog lockdowna bi za Francusku bili stvarno fatalni; institut za istraživanje konjukture OFCE se za takav slučaj plaši pada socijalnog proizvoda u odnosu na prošlu godinu od skoro 14 posto i za 2021. skromnog oporavka od nešto iznad 5 posto. I bez novog lockdowna prije u ovoj godini pad gospodarstva od 9 posto kao i dodatnih 720 000 nezaposlenih.

Tako ostaje jasna deviza za vladu: gledati naprijed i zemlju postaviti tako da živi sa virusom. Prema predstavama predsjednika Macrona u centru strategije za oživljavanje gospodarstva – nazvane „France Relance“ – stoji dalja transformacija zemlje; ne radi se samo o tome da se reaguje na djelovanje krize nego da se nađe put da zemlja iz krize izađe ojačana.

Plan, koji je prezentiran kao veliki investicioni paket, organizovan je oko tri centralne teme: ekologija, konkurentnost i solidarnost.

Akcenat sada predstavljenog plana oživljavanja treba da bude postavljen na mjerama za pokretanje proizvodnje i na investicijama. Zato se odustalo od dosadašnjih pažljivo njegovanih budžetskih dogmi. Ministar gospodarstva Bruno Le Maire izjavio je: „Ovo je vrijeme za javne izdatke“ – a ne za konsolidaciju budžeta. 100 milijardi evra je četiri puta više nego što je bio recovery paket nakon finansijske krize 2008. i čini oko trećine državnog proračuna. Paket treba da se finansira iz sredstava fondova za pomoć EU (40 milijardi) i uz pomoć novih zaduženja države.

Cilj je do sredine 2022, kraja Macronovog mandata, opet dostići bruto socijalni proizvod iz 2019. Sa ostvarenim efektima rasta vlada se nada da će nova javna zaduženja neophodna za finansiranje njenog relance plana – stepen zaduženja će vjerovatno porasti na preko 120 posto BDP – moći do 2025. opet izravnati. Povećanje poreza za finansiranje relance paketa je nasuprot tomu kategorički isključeno.

Plan, koji je prezentiran kao veliki investicioni paket, organizovan je oko tri centralne teme: ekologija, konkurentnost i solidarnost. Da recovery program ne smije služiti neupitnom održavanju postojećih struktura i praktika nego se mora iskoristiti kao šansa da kriza bude prekretnica za budućnost, naglašava se od proljeća stalno kao mantra od najrazličitijih strana. Sa aspekta uspona Zelenih na evropskim i komunalnim izborima vlada se nije mogla i nije htjela skloniti pred tim izazovima. Ona sada želi uložiti 30 milijardi evra u ekološke promjene i pritom težište dati na podsticanje čistijih transportnih sredstava i energetskotehničko saniranje zgrada.

Poseban status u planu „France Relance“ ima relokalizacija, povratak proizvodnih linija i istraživačkih kapaciteta u Francusku.

Još prije ljetne pauze vlada je prezentirala „zeleni“ plan restrukturiranja automobilske industrije sa kojim  je postavila cilj da od Francuske napravi predvodnika u proizvodnji „čistijih“ automobila. Pritom vlada ide na premije za kupovinu elektro i hibridnih vozila kao i preradu motora na sagorijevanje. Ali i kreditne garancije proizvođačima biće vezane za uslov, kao u slučaju Renaulta na učešće u evropskom projektu proizvodnje akumulatora. Ipak organizacije za zaštitu okoline smatraju ovu „ekološku prekretnicu“ za nedovoljnu.

Ali u planu „France Relance“ vlada sada stavlja težište na razvoj alternativa cestovnom saobraćaju. Pored pomoći komunama za izgradnju sigurnijih biciklističkih staza tu spada više sredstava za izgradnju lokalnog željezničkog saobraćaja i ponovni pogon obustavljenih ili dalji pogon željezničkih pravaca kojima je prijetilo obustavljanje. Nedostajuća ili u opasnost dovedena željeznička povezanost mnogih malih gradova bila je već važna tema kod mobilizacije „žutih prsluka“. Dok je na početku Macronovog mandata bilo govora o obustavljanju saobraćaja na oko 9 000 km tračnica vlada je sada stvar potpuno preokrenula. Pored putničkog saobraćaja sada treba da se gradi do sada zapostavljeni teretni željeznički saobraćaj.

Posebno mjesto u planu „France Relance“ zauzima “relokacija” tj. premještanje ranije izmještenih proizvodnih linija i istraživačkih kapacitete ponovo u Francusku – da bi se ojačao strategijski suverenitet Francuske i Evrope. Od Francuske opet napraviti industrijsku naciju, glasi vizija premijera Castexa. U skup instrumenata spadaju kao važna poreska olakšanja; tako treba smanjenje poreza na proizvodnju za 20 milijardi evra u naredne dvije godine pomoći za više “jednakosti u naoružanju” upravo u natjecanju sa “bliskim” konkurentima. Kao protu uslugu vlada očekuje od preduzeća jak angažman na stvaranju i osiguranju radnih mjesta. Opoziciji i sindikatima nedostaje ipak to da pomoć preduzećima bude povezana na jasne i obavezujuće uslove za osiguranje zapošljavanja, profesionalno školovanje ili ekološki angažman.

Samo 22 procenta želi ponovni izbor Macrona. Od ove slabosti u formi predsjednika njegovi politički izazivači trenutno jedva da mogu profitirati.

Da li plan „France Relance“ može ispuniti i socijalne izazove i očekivanja Francuza ostaje da se sačeka. Mnogi posmatrači očekuju da će u jesen sa povećanjem stečaja firmi i rastućom nezaposlenošću „socijalno pitanje“ ponovo doći u prvi plan. Do kraja godine Banque de France očekuje porast nezaposlenosti na 11 posto. Čak i ako recovery politika ostvari oživljavanje tržišta rada stručnjaci ne smatraju sigurnim da bi nova potražnja mogla uzeti zaposlene iz sektora koji se više neće oporaviti ili – kao kod vazdušnog saobraćaja – bi se u procesu transformacije trebali spustiti na jedan skromniji nivo. Time Francuskoj prijeti povećani nivo strukurne nezaposlenosti.

Socijalni nemir je odgovarajuće visok, upozorava predsjednik Socijalističke partije Olivier Faure. Procjena koja se potvrđuju kroz aktuelnu anketu Viavoice po nalogu dnevnika „Liberation“. Za 48 posto upitanih je pitanje zaposlenosti odnosno borbe protiv nezaposlenosti najznačajnija tema a za 46 posto je to održavanje i izgradnja zdravstvenog sistema. Zaštitu okoline smatra 40 posto još kao značajnu temu, a isto toliko održavanje kupovne moći.

Predsjednik CFDT Lauren Berger vidi u širokim socijalnim nemirima opasnost za demokratiju. Ostane li se kod jednostrane orijentacije na strani ponude, plan gubi iz vida aktuelnu socijalnu nevolju mnogih ljudi i time riskira – kao što to formuliše socijalistički političar Stephane Le Foll – produbljivanje socijalnih podjela između onih koji misle na budućnost i onih kojima sadašnjost zadaje strah. Neophodna je ravnoteža između zaštitnih mjera i predviđenog djelovanja. Inače prijeti ponovno oživljavanje klasne borbe. „Žuti prsluci“ su već pozvali na nove demonstracije a sindikat CGT je najavio za 17. septembar „Dan akcije i štrajka“.

Ne sasvim iznenađujuće je da se sa aspekta gospodarstvu prijateljske orijentacije plana oživljavanja učvršćuju procjena da se predsjednik Macron politički pokrenuo u desno; 43 posto upitanih u anketi Ifop vide ga u u desnom lageru a samo 32 posto u političkom centru. Samo 22 posto, prema rezultatima Viavoice ankete, želi ponovni izbor Macrona. Od ove slabosti u formi predsjednika njegovi politički izazivači trenutno jedva da mogu profitirati. Puno više govori izjava skoro polovina upitanih da oni trenutno ne vjeruju ni jednom političaru da situaciju u Francuskoj može okrenuti na bolje. U ovom gubitku povjerenja u politički personal pri istovremenim visokim očekivanjima odnosno izazovima koji se moraju savladati krije se po mišljenju mnogih posmatrača “eksplozivni koktel” za francusku demokratiju.

Dr. Thomas Manz je predstavnik zaklade Friedrich Ebert za Francusku sa sjedištem u Parizu.

ipg-journal.de

 Thomas Manz
Autor/ica 15.9.2020. u 09:38