Sumnjivi saveznici

Izdvajamo

• Važan akter u Afganistanu je Islamska država (IS). Ona je posljednjih mjeseci i godina izvela razorne napade. IS i talibani se međusobno bore. To ima ideološke i političke osnove ali naravno u osnovi radi se o zahtjevima za vlast. Prije jedne godine u provinciji Kunar bili su vazdušni napadi Amerikanaca protiv IS, dok su ih na zemlji napadali talibani. Tada su pojedini posmatrači već nazvali talibane „nove kopnene trupe Amerikanaca“. To kako Bidenova administracija sada agira izgleda da je „War on Terror“ prošlost: žele se više fokusirati na Kinu i Rusiju. Međutim, ukoliko bi IS u Afganistanu postala ozbiljna prijetnja za Zapad ja si mogu predstaviti da će u njenom suzbijanju raditi zajedno sa talibanima.

Povezani članci

• Jan-Werner Müller: Demokratije nisu u „povlačenju“
• Seul želi ispriku Pjongjanga, pregovori i dalje
• Tabare Vasquez predsjednik Urugvaja
• Izrael bijesan zbog dogovora o iranskom nuklearnom programu
• Washington sprema ‘plemensku vojsku’ protiv ISIL-a
• Napad na švedski model

Foto: DPA – Hoćemo li pregovarati?

Mnoge države će već uskoro imati „normalne“ odnose sa talibanima. I za EU to nije isključeno, kaže Emran Feroz.

Pitanja postavljala:  Anja Wehler-Schöck  20.08.2021.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Emran Feroz je austrijsko – afganistanski novinar i autor. Krajem augusta izlazi njegova knjiga Najduži rat. 20 godina War on Terror.

Jeste li iznenađeni time da je talibanima, nakon povlačenja međunarodnih trupa, uspjelo da tako brzo preuzmu vlast u cijeloj zemlji?

Izuzevši Kabul, gdje to nisam očekivao u takvoj brzini, nisam iznenađen. Proteklih tjedana padali su mnogi provincijski glavni gradovi jedan za drugim, među njima Kundus, Masar-i Scharif, Herat, Džalalabad, Kandahar. Dugo se previđalo da su talibani već godinama prisutni u okolnim distriktima. U pravom momentu oni su izašli iz sjene. I najednom se sve srušilo.

Zašto su se vladine trupe, koje je u posljednjih dvadeset godina Zapad obučavao i naoružavao, tako slabo suprotstavile talibanima?

Afganistanski sigurnosni i vladajući aparat, koji je stvoren u posljednjih dvadeset godina bio je preduboko korumpiran. Ta korupcija provlačila se kroz sva područja u Afganistanu. Vodeći službenici i oficiri stavili su mnogo novca u vlastite džepove dok je vojnicima u provincijama često nedostajao minimum opremljenosti. Ja sam u proljeće bio u provinciji Kunar i posjetio sam vojnike na granici sa Pakistanom. Izgledali su mršavi i bilo je očigledno da im je mnogo toga nedostajalo. Čak su za vodu za piće morali napuštati bazu i sa brda se spuštati u dolinu da bi napunili kanistere. Svi se pitaju isto: Zašto ovim vojnicima nije dovedena voda u bazu, dok vodeći oficiri stanuju u krasnim palačama, posjeduju nekretnine u Dubaiju i vode privatne zaštitarske firme?

Korupcija je iskopala mnoge rovove. Mladi vojnici, koji su uglavnom poticali iz siromašnih porodica, posljednjih godina su izginuli kao topovsko meso. Političke elite nisu slale svoju vlastitu djecu u rat nego su preseljavali svoje porodici u inostranstvo. To nije moglo dugo trajati. Mnogi vojnici bili su potpuno demoralisani i dogodio se domino efekt jer se oni nisu htjeli više boriti za korumpirane elite u Kabulu. Pojedinačno je dolazilo i do dogovora između talibana i vladinih trupa.

Šta se moralo uraditi drugačije u posljednjih dvadeset godina? Kako se trebao postaviti angažman da bi se stvorio mir i stabilnost u Afganistanu?

Jedna od najosnovnijih grešaka bila je da su se zapadnjačke trupe prije dvadeset godina povezale se brutalnim lordovima rata, kriminalnim baronima droge i svakakvim drugim sumnjivim akterima da bi suzbili talibane. Ovi često nisu zaostajali za talibanima u stvarima brutalnosti i mržnje prema ljudima. Činjenica je da su oni čak bili među glavnim razlozima zašto su talibani 90-ih godina uopšte došli na vlast. Ipak povezalo se sa ovim ljudima da bi se krenulo protiv talibana. U tom važnom trenutku Petersberg procesa povezali su se svi akteri samo ne i talibani koji su tada bili znatno oslabljeni. Ali to se trebalo učiniti, time bi se mogle uštediti mnoge godine rata. Bush, Rumsfeld i saučesnici bili su sasvim fiksirani na „War on Terror“. Talibani su se za to vrijeme mogli nanovo organizovati i opet su ojačali.

Jesu li napori posljednjih dvadeset godina kako u vojnom tako i u civilnom području bili, dakle, potpuno uzaludni?

Za neke to stvarno vrijedi jer oni gledaju površinski. Mnoga „pozitivna dostignuća“ nisu nikada napustila afganistanske gradove. Već kad dođete u udaljene okruge primjećuje se da se ruralne strukture uopšte nisu profitirale od ovoga razvoja. I onda se opet vraćamo na temu korupcije

Kod svega toga mora se međutim Afganistanu priznati da je uprkos ogromnim nedostacima napravljen veliki napredak. Impresivan je naprimjer broj novinarki koje danas imamo u Afganistanu.

SAD su pregovarale sa talibanima. Možete li sebi predstaviti da može postojati nešto kao „normalni“ odnosi sa Afganistanom pod režimom talibana?

Po mome mišljenju na regionalnom nivou vrlo brzo postojaće normalni odnosi sa talibanima. Kina, Rusija, Iran, Pakistan i centralnoazijske države su se sa tim odavno pomirile. Talibani su posljednjih godina sa ovim akterima ostvarili dobre veze. Ja polazim od toga da će većinski muslimanske države brzo priznati talibane.

Pitanje je kakvi će biti odnosi sa Zapadom. Amerikanci su sa talibanima već pregovarali i to će sigurno nastaviti. Kod EU sam zabrinut da će na osnovu antimigraciong raspoloženja u Evropi brzo doći do popuštanja. Ako prve EU države nastave sa deportiranjem u Afganistan dogovoriće se sa talibanima. Kao da se ide preko leševa da bi se ta politika nastavila.

Kina je novim vlastodršcima u Kabulu ponudila prijateljske odnose i najavila da želi igrati konstruktivnu ulogu u obnovi. Šta je kalkulacija Kine? Šta to znači geostrategijski?

Ja polazim od toga da će kineski uticaj u Afganistanu uskoro znatno porasti. Talibani su izgradili dobre odnose sa Kinom. Teme kao ugnjetavanje Ujgura biće pritom izostavljene – iako se radi o muslimanskoj manjini. Napad na ummu, zajednicu muslimana u svijetu, biće od talibana malo istican i njihovi odnosi sa Kinom biće realnopolitički opravdani. Istovremeno kineska vlada sigurno ima brigu da će Afganistan – ako ne budu imali vlastitu veza sa talibanima – postati utočište za mnoge izbjegle Ujgure. Među njima mogli bi se razviti ekstremistički akteri koji bi postali prijetnja za Kinu.

Šta sad očekuje afganistanski narod? Hoće li biti stanje kao prije 2001. ili će talibani sada provoditi umjereniju vladavinu?

Prije svega siromašniji ljudi i stanovništvo ruralnih područja biće jednostavno samo da se u Afganistan – ukoliko to tako bude – vraća nešto mira, da se garantuje određena sigurnost čak iako se to dešava preko talibana. Mnogima će biti olakšanje da se ne moraju stalno bojati nekakvih napada bombama i vojnih operacija. Jedan prijatelj iz Kabula razmišlja ovoga tjedna: „Predstavi si da se ovoga tjedna ne desi ništa onda bi to bio najmiroljubljiviji tjedan unazad četdeset godina.“ Iako su talibani bili režim terora mnogi ljudi se sjećaju na to da su tada makar bili sigurni.

Na Zapadu i među privilegiranim Afganistancima često se u prvi plan stavljaju univerzalne vrijednosti i osobne slobode. Ali za mnoge prosječne Afganistance to sve je još daleko. Za njih prioritet ima sigurnost: da neće biti napadnuti ako putuju ili opljačkani od bande lopova. Stopa kriminala u gradovima bila je posljednjih godina vrlo visoka. Mnogi ljudi imaju osjećaj da je vlada zakazala i nadaju se sada na neki način na talibane.

Nasuprot tomu stoji naravno ogroman strah koji mnogi ljudi imaju od toga režima. Skoro sve moje rođakinje u Afganistanu osjećaju se nesigurno. One ne znaju, šta će se sa njima desiti, hoće li smjeti i dalje ići u školu ili na univerzitet ili raditi. Talibani su doduše sve to zagarantovali. Ali mora se shvatiti da se mi još nalazimo sasvim na početku ponovo oživljenog talibanskog emirata. Mi režimu ne možemo sada dati slobodnu ulaznicu i reći: „Super, vi ste se promijenili. Sve je u redu.“ U regionima, koji su već odavno kontrolisani od talibana vladaju djelimično opet puritanski odnosi. Često su to ruralni regioni o kojima se ne čuje mnogo. To se treba imati u vidu. Tamo se dešavaju već i akti osvete iako talibani na svojim konferencijama za štampu naglašavaju da za sve, izuzev poznatih ratnih zločinaca i lordova rata, postoji amnestija. To je samo retorika, za umirenje. Ja ne vjerujem da su talibani ovdje zaslužili neki predujam povjerenja.

Posljednjih dana mogle su se vidjeti šokirajuće slike očajnih ljudi koji pokušavaju nekako napustiti zemlju. Šta se u ovoj situaciji još može učiniti da bi se podržali ljudi u Afganistanu?

Čim se radi o takvim pitanjima često se od političara čuje da se ne može cijela Sirija ili cijeli Afganistan prenijeti u Evropu. To niko i ne zahtijeva. Ali bez sumnje postoje stvari kod kojih evropske vlade nose suodgovornost. Ne može se sada jednostavno okretati glava. Mnogi mjesni saradnici još su blokrani, često na osnovu birokratskih detalja. Zaposleni od subizvođača koji su radili za njemačku vladu se naprimjer ne priznaju. Ja sam u slučaju jednog lokalnog saradnika išao na njemačku vladu ali su me jednostavno odbili bez da su saslušali moje argumente: „Mi nismo nadležni.“ Ja čujem to od više Njemačko–Afganistanaca koji ne dolaze iz zemlje. I onda postoji i grupa djelom bespravno deportovanih izbjeglica. Moramo izvršiti pritisak na vladu da se pomogne ovim ljudima za koje je Njemačka jasno odgovorna.

Posljednji režim talibana dao je tada Al–Kaidi značajan slobodan prostor i tako znatno doprinio njenom jačanju. Vidite li u aktuelnom režimu talibana i opasnost prema vani? Hoće li Afganistan opet postati safe haven za terorističke grupacije?

Ja procjenjujem da je tu rizik trenutno mali. Ali naravno da je teško prognozirati. Al–Kaida u posljednjih dvadeset godina nije u Afganistanu bila više dominantan akter. Najviši NATO generali ne bi mogli odgovoriti da li se u Afganistanu nalaze četiri ili 4 000 boraca Al–Kaide. Međutim, istovremeno nije ostvaren cilj da se Al–Kaida u cjelini oslabi. Teroristička mreža se globalno uspješno proširila, ne u Afganistanu, ali naprimjer, u Somaliji, Jemenu, Siriji i mnogim drugim mjestima. Talibani su u njihovom dogovoru sa Amerikancima garantovali da Afganistan neće biti save haven za takve aktere. U svakom slučaju i ovdje važi: Trebalo bi biti oprezno sa predujmom povjerenja.

Važan akter u Afganistanu je Islamska država (IS). Ona je posljednjih mjeseci i godina izvela razorne napade. IS i talibani se međusobno bore. To ima ideološke i političke osnove ali naravno u osnovi radi se o zahtjevima za vlast. Prije jedne godine u provinciji Kunar bili su vazdušni napadi Amerikanaca protiv IS, dok su ih na zemlji napadali talibani. Tada su pojedini posmatrači već nazvali talibane „nove kopnene trupe Amerikanaca“. To kako Bidenova administracija sada agira izgleda da je „War on Terror“ prošlost: žele se više fokusirati na Kinu i Rusiju. Međutim, ukoliko bi IS u Afganistanu postala ozbiljna prijetnja za Zapad ja si mogu predstaviti da će u njenom suzbijanju raditi zajedno sa talibanima.

ipg-journal.de