Pobuna na farmi

Povezani članci

• Sturgeon: Škotska bi mogla održati referendum o nezavisnosti u jesen 2018.
• NATO, SAD i evropski saveznici: Povlačenje crvenih linija
• Povratak u 18. vijek
• Rusija: Počela proslava Dana pobjede
• Pravosudni odbor Kongresa odobrio optužnicu protiv Trumpa
• Najmoćniji proizvođač zrakoplova: Airbus oder Boeing? Duel na nebu je odlučen

Johan Vollenbroek

Oko donošenja mjera za smanjenje dušika cirkulira jako puno dezinformacija, a protesti nizozemskih farmera povezani su s velikim korporacijama i ekstremno desnim snagama, kaže ekološki aktivist i kemičar Johan Vollenbroek

Tijekom cijelog lipnja i u prvom dijelu srpnja u Nizozemskoj su se događali protesti poljoprivrednika, koji su uključivali blokade prometnica i međunarodnih aerodroma. Prosvjednici se protive planu vlade da do 2030. godine radikalno smanji emisije dušika u pojedinim dijelovima zemlje, naročito u onima koji prema standardima Evropske unije spadaju u zaštićena prirodna područja. Primarni izvor dušičnih spojeva u Nizozemskoj je poljoprivredna proizvodnja, budući da se radi o teritorijalno maloj državi s jednim od najintenzivnijih poljoprivrednih proizvodnji ne samo u Evropi nego i u svijetu.

Nizozemska je drugi najveći poljoprivredni izvoznik u svijetu nakon SAD-a, te jedan od tri najveća svjetska izvoznika voća i povrća, dok također golem sektor stočarstva karakteriziraju kontinuirani procesi okrupnjavanja i koncentracije broja vlasnika.

Emisije dušika koje Nizozemska ispušta po kvadratnom metru peterostruko su veće od evropskog prosjeka, a u posljednjih stotinu godina zemlja je izgubila čak 85 posto bioraznolikosti.

Nizozemske vlade desetljećima su izbjegavale implementirati evropske direktive koje se tiču zaštite prirode, a nedavno je neovisno savjetodavno tijelo Državno vijeće potvrdilo da su zakoni krojeni tako da omogućavaju ekspanziju poljoprivrednih i građevinskih projekata u zaštićenim područjima u zamjenu za njihove ‘kompenzacijske’ mjere kojima se navodno smanjuju negativni učinci na okoliš.

Emisije dušika koje Nizozemska ispušta po kvadratnom metru peterostruko su veće od evropskog prosjeka, a u posljednjih stotinu godina zemlja je izgubila čak 85 posto bioraznolikosti

Ekološke organizacije, prije svega Mobilizacija za okoliš (MOB), zaslužne su za presudu Državnog vijeća protiv takve politike, a naročito jedna osoba, ekološki aktivist i kemičar Johan Vollenbroek, koji je i sam odrastao u obitelji poljoprivrednika a u međuvremenu postao najpoznatija figura pokreta protiv emisija dušika, osoba koja bez prevelike pompe i stoički podnosi raznorazne prijetnje, pri čemu su grintavi farmeri koji mu se pojavljuju pred vratima najmanji problem.

Vollenbroek se već 30 godina bori da Nizozemska implementira evropsku Direktivu o staništima iz 1992, koja vlade država članica obavezuje da odrede područja prirode na kojima će se primjenjivati posebne mjere zaštite. Prije 25 godina osnovao je MOB, koji danas tijesno surađuje s nizom pravnih i ekoloških stručnjaka. Zajedno su podignuli stotine tužbi protiv kompanija koje su kršile regulativu o zaštiti okoliša i kojima su stoga protuzakonito izdavane dozvole za projekte. Pobjede su odnijeli u slučajevima elektrana na ugljen, naftnih rafinerija, jedne od najvećih kompanija za proizvodnju čelika Tata Steel, kao i utrke Formule 1 Velika nagrada Nizozemske. Kada se MOB na sudu borio za zabranu održavanja utrke na području zaštićenih dina u Zandvoortu na Vollenbroekovu adresu počele su stizati ozbiljne prijetnje, a policija mu je savjetovala da se, u slučaju pobjede na sudu, skloni na nepoznatu lokaciju.

MOB trenutno radi na smanjenju broja letova na međunarodnom aerodromu Schipol, a na sudu je i projekt Lučke uprave Rotterdama da u partnerstvu s naftnom kompanijom Shell u Sjevernom moru izgradi podmorsko skladište ugljičnog dioksida, za što je Shell dobio dvije milijarde eura državnih subvencija.

Nakon recentnih protesta poljoprivrednika vlada se našla u škripcu jer je, s jedne strane, izdavanje dozvola za ekološki štetne građevinske i poljoprivredne projekte proglašeno nezakonitim, dok vlada s druge strane nije pripremila teren za implementaciju tako drastičnih mjera preko noći.

Debelo subvencionirani nizozemski poljoprivrednici su oni koji druge poljoprivrednike, primjerice one u Africi, istiskuju s tržišta, te uništavaju amazonsku prašumu uvozom jeftine soje za stoku

Kontradikcije između potrebe da se hitno djeluje u cilju zaštite okoliša i pokušaja da se istovremeno zaštite partikularni interesi poljoprivrednog biznisa tako su se još jednom pokazale kao nerješive. No Johan Vollenbroek, s kojim su Novosti razgovarale, nema nikakve dileme da implementacija mjera za smanjenje emisija dušičnih spojeva ne samo da neće biti štetna za nizozemsku poljoprivredu, već je, naprotiv korisna i nužna. Štoviše, kaže on, ‘debelo subvencionirani nizozemski poljoprivrednici su oni koji druge poljoprivrednike, primjerice one u Africi, istiskuju s tržišta, te uništavaju amazonsku prašumu uvozom jeftine soje kojom se hrani stoka u Nizozemskoj’.

– Poljoprivreda u Nizozemskoj je potpuno neodrživa. Ne samo što taj uvoz šteti Amazoniji, već štete proizvodi i transport soje do luke Rotterdam, dok kasnije 90 posto dušika koji dolazi kao nusproizvod prerade soje ostaje u Nizozemskoj, u obliku stajskog gnojiva i amonijaka. Osim problema s dušikom, Nizozemska već desetljećima ima problem i s količinama gnojiva koje se samo djelomično izvozi u Njemačku, dok se većina jednostavno baca na poljoprivredna zemljišta. Dakle čak i kada izuzmemo problem dušika odnosno amonijaka koji se taloži na zaštićenim područjima prirode, Nizozemska generalno ima problem neodrživosti poljoprivrede. Druga stvar je EU Direktiva o staništima, koju Nizozemska krši već godinama, kao i Direktiva o vodi, s kojom je usklađen samo jedan posto naših podzemnih voda – objašnjava Vollenbroek, prisjećajući se kako je bio u Hrvatskoj kada je ona pregovarala o ulasku u EU, u sklopu čega se tražilo i usklađivanje sa standardima tih direktiva, dok Nizozemska to još nije učinila iako je jedna od osnivačica EU.

Vollenbroek kaže da u vezi donošenja mjera za smanjenje dušika cirkulira jako puno dezinformacija, dok istovremeno ‘Big Agro’ financira proteste, koji su djelomično povezani i s ekstremno desnim snagama, primjerice strankom Geerta Wildersa. On smatra da farmeri koji protestiraju ustvari ne brane vlastite nego interese velikih igrača, koji ih ionako konstantno istiskuju s tržišta.

Od oko 50 tisuća nizozemskih farmi samo 2500 njih spada u one male, dok većinu čine mega-farme, s po nekoliko desetaka tisuća grla stoke. Velik dio malih poljoprivrednika su stariji ljudi, kaže Vollenbroek, ‘većina njih u dugovima, naročito prema banci Rabobank, koja se najviše bavi agrobiznisom, a vlada je kao kompenzacijsku mjeru rezervirala 25 milijardi eura za otkup malih farmi koje nemaju ekonomsku perspektivu’.

S druge strane, kaže on, ‘prosvjednici su itekako u pravu kada vladu okrivljuju što nije djelovala ranije i što je popuštala moćnom poljoprivrednom lobiju ne samo u Nizozemskoj nego i onome u Bruxellesu, koji je enorman budući da 40 posto EU proračuna ide poljoprivrednicima’.

– Isto tako, vlada, a naročito premijer Mark Rutte, i dalje uporno propagira mantru o slobodnom tržištu iako je evidentno da su slobodno tržište i održiva poljoprivreda nespojivi. Vlada nije naročito entuzijastična oko implementacije ovih mjera, ponaša se kao da je na to prisiljena, što je ustvari i točno jer ona u ovom trenutku nema izbora. Dobili smo sve tužbe i ona je zbog toga prisiljena djelovati, dok je s druge strane pod pritiskom za izdavanje dozvola za ekološki štetne projekte u kontekstu ranjive ekonomije. Velike poljoprivredne kompanije upogonile su PR firme i troše velike svote novca na lobističke aktivnosti, što ujedno znači da su spremne žrtvovati ne samo budućnost poljoprivrede u Nizozemskoj, već i prirodu i javno zdravlje – kaže Vollenbroek, a u tom slučaju on i njegovi kolege također su spremni nastaviti svoj ‘pravni rat’ protiv tih nastojanja’.

Portalnovosti.com