Orban preobražava Mađare na sliku svoju, ponovo piše udžbenike i istoriju
Povezani članci
- Biden: Vremena su mračna, ali uvijek ima svjetlo
-
LOKALNI IZBORI NA KOSOVU
Predstava je završena, zavesa još nije spuštena - PATRIOTSKA MANIPULACIJA NARODOM
- Zabilježeni samo manji plimni valovi nakon potresa u Japanu
- Sjeverna Koreja oštro reagovala na nove sankcije UN-a
- Najstarijoj nevladinoj organizaciji za ljudska prava u Rusiji preti zatvaranje
foto: Profimedia.cz
Viktor Orban, u potrazi za svojom vizijom neliberalne demokracije, nastoji temeljito promijeniti mađarsko društvo
Autor: Adam Hajek
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović
Učenici osmog razreda u Mađarskoj dobili su novi udžbenik istorije. U njemu, na strani 155. piše, da po Viktoru Orbanu izbjeglice predstavljaju opasnost za Mađarsku. „Za razne kulture suživot može biti problematičan“, tako novi udžbenik ubjeđuje učenike da premijer u svome nekompromisnom stavu prema izbjeglicama ima pravo.
Studenti opet mogu biti ispitivani iz nove preambule mađarskog ustava, prema kojoj je mađarski narod isključivo kršćanski. Ustav pritom zaboravlja činjenicu da u Mađarskoj živi najveća jevrejska grupacija u Srednjoj Evropi – prema procjenama tamo živi oko 50 hiljada Jevreja.
Viktor Orban je tokom posljednjih godina radio na preuređenju osnovnih stupova mađarske demokratije tako da bi odgovarali njegovim autoritarnim vizijama koje preslikava iz Rusije, Turske ili Kine. Izmjenio je ustav, podredio pravosuđe i izmjenio izborne jedinice tako da bi prednost dobio njegov Fidesz.
54 – godišnji premijer, koji će prema svim očekivanjima 8. aprila ostvariti novu izbornu pobjedu, nastoji međutim preurediti i mađarsko društvo. Na čelu univerziteta, pozorišta i galerija danas su ljudi povezani sa njegovom partijom. Udžbenici istorije, uz veliko nezadovoljstvo stručnjaka, puni su nacionalizma i revizionizma.
„Cilj vlade je stvoriti takvu verziju istorije koja odgovara Orbanu“, naveo je za The New York Times predsjednik Asocijacije mađarskih nastavnika istorije Laszlo Miklosi. Predstavnici vlade tvrde da se ne radi o ideološkoj kampanji nego o reformi tehničke prirode koja je osim toga opravdana i podrškom koju Fideszu daju birači.
„Vlada koristi svoj demokratski legitimitet ne samo za reformu države nego i za reformu društva“, kaže Andras Patyi, rektor nedavno osnovanoga Narodnog univerziteta javnih službi čijim posredništvom Fidesz namjerava obrazovati buduće generacije državnih službenika. „U demokratskim društvima to je normalno“, dodaje Patyi.
Pozorišta i univerziteti
Dobar primjer Orbanovih obrazovnih napora je širenje državne kontrole na pozorišta. Vlada danas kontroliše oko 60 pozorišta koja godišnje prodaju oko 6,7 miliona ulaznica. „Važno je šta ljudi vide na pozornici. A zato to ima za vladu tako veliki značaj“, objašnjava nekadašnji šef Mađarskog narodnog pozorišta Robert Alfoldi.
Fidesz je tokom proteklih osam godina u nizu pozorišta promijenio direktore. Većina njih samo nastoji raditi nekonfliktne inscenacije koje nikako ne reflektuju savremenu društvenu i političku situaciju. A naprimjer na čelu budimpeštanskog Novog pozorišta stoji nacionalista Gyorgy Dorner, koji postavlja isključivo igre mađarskih autora a prema njegovim izjavama to radi „za mađarsku publiku koja dijeli ideju narodne države“.
Mimo stranačkih ideologa nije ostala ni stvaralačka umjetnost. Godine 2011. nastala je oko nekoliko desničarskih umjetnika, vođenih suprugom nekadašnje Orbanove glasnogovornice Gyorgy Feketem, Mađarska akademija umjetnosti koja po ustavu kontroliše neke umjetničke institucije. Osim toga oni dodjeljuju izabranim umjetnicima državne stipendije pri čemu rukovodstvo ne krije da prednost imaju umjetnici sa nacionalnim osjećajem.
Fidesz je također, odmah pri preuzimanju vlasti, osnažio uticaj nad univerzitetima. Lani u augustu četiri katedre univerziteta u Debrecinu postavile su se protiv dodjele časnoga doktorata Vladimiru Putinu, u kome Orban vidi svoga saveznika. Moglo bi se to shvatiti kao izraz slobode govora, međutim vodstvo univerziteta je zbog tih izjava pokrenulo internu istragu.
Orban ovladava akademske institucije posredstvom od vlade imenovanoga opunomoćnika koji ima kontrolu nad finansijama za pojedinačne katedre. Zvanično to je bilo opravdavano kao mjera štednje, međutim gubitkom finansijske autonomije univerziteti su izgubili i svoju nezavisnost. Profesorima niko ne govori šta trebaju misliti i šta podučavati. Međutim lako se može dogoditi da u slijedećem semestru ne bude novaca za njihov predmet.
Državne dotacije za visoke škole snižile su se za prve četiri godine Orbanove vlade za trećenu a ipak se našao novac za otvaranje dvije potpuno nove akademske institucije. Prva je već spomenuti Narodni univerzitet za javne službe a druga je revizionistički think tank Veritas.
Njegovi članovi naprimjer hvale admirala Mikloša Hortyja koji je bio na čelu Mađarske u Drugom svjetskom ratu i aktivno sarađivao sa Hitlerom. Naprimjer, šef Veritasa Šandor Szakaly je označio deportaciju stotine hiljada Jevreja iz Mađarske kao “akciju imigracionih službenika protiv ilegalnih doseljenika”.
Neprofitne organizacije bi trebale pomagati vladi a ne kritikovati je
Polovinom marta u Budimpešti su desetine hiljada ljudi došli na predizborni miting na kome je Viktor Orban govorio o nužnosti odbrane kršćanskih vrijednosti Evrope, napadao finansijera Georga Soroša i pozivao na globalnu alijansu protiv migracije. Organizator mitinga nije bio Fidesz nego Laszlo Csizmadia, koji je već osam godina šef državnog Narodnog fonda saradnje iz kojega nevladine organizacije dobijaju sredstva.
Šest godina stara analiza pokazla je da Narodni fond saradnje finasije šalje prije svega vjerskim i nacionalističkim organizacijama a među deset najvećih primalaca su tri organizacije koje vode političari Fidesza. Sam Csizmadia je ubjeđen da je zadatak nevladinih organizacija prije svega braniti nacionalni identitet i podupirati kršćanske vrijednosti.
Logika stvari je sa njegovog gledišta neumoljiva: vlada proizašla iz izbora zastupa volju ljudi a zadatak civilnog društva je također ispunjavati volju ljudi. Aktivisti bi zato trebali nastojati pomagati vladi u realizaciji njenog programa a ne dovoditi ga u pitanje. „Civilno društvo bi trebalo vladu podržavati da bi mogla ispuniti svoja obećanja“, objašnjava Csizmadia.
Neprofitne organizacije, koje se kritički postavljaju prema Orbanovoj vladi, imaju danas sve više problema da bi obezbjedile novac za svoju djelatnost i moraju se oslanjati na inostrane izvore kao što su Norveški fondovi ili Open Society Foundation George Sorosa. Zbog toga ih vlada optužuje da rade u interesu stranih sila. Vlada je čak prije četiri godine provela raciju u organizacijama koje dobivaju novac iz Norveških fondova.
Ove godine u februaru vlada je predstavila prijedlog zakona nazvanoga „Stop Soroš“. To bi joj omogućilo da zabrani organizacije koje se bave migracijom, neprofitne organizacije koje dobijaju novac iz inostranstva morale bi zatražiti licencu na ministarstvu unutrašnjih poslova a na darove iz inostranstva morao bi se platiti 25 procentni porez.
Nekadašnji Orbanov saradnik Zoltan Illes podsjeća da je premijer jednu neprofitnu organizaciju označio za neprijatelja države. „Htio bih sve neproftne organizacije u ovoj zemlji uništiti“, citirao je Illes za The New York Times Orbanovu izjavu od prije četiri godine.