Nijemci se vraćaju korijenima 30 godina nakon pada zida

Povezani članci

• Južnoameričke države oformile novi savez Prosur
• Saudijska Arabija oslobodila dvije aktivistice za ženska prava
• Nova EU pravila: Facebooku, Googleu i Twitteru prijete kazne u iznosu od više milijardi dolara
• Cyber osveta Severne Koreje?
• Može li liberalna demokratija preživeti društvene medije?
• Nove sankcije EU-a Rusiji – na popisu šefovi sigurnosne i tajne službe, ali i čečenski predsjednik Ramzan Kadirov

Foto: EPA/Ilustracija

S razvojem novih industrija i sve raznovrsnijim poslovnim mogućnostima, istočne savezne pokrajine sve su privlačnije mladim porodicama.

Godinama nakon pada Berlinskog zida milionima bivših istočnih Nijemaca mantra je bila da “idu na zapad” u potrazi za poslom i životnim prigodama.

Trideset godina poslije sve je veći broj onih koji idu u obrnutom pravcu i vraćaju se korijenima, prenosi Hina.

S razvojem novih industrija, sve raznovrsnijim poslovnim mogućnostima, unapređenjem zaštite za djecu i relativno jeftinim stanovanjem, istočne savezne pokrajine sve su privlačnije mladim porodicama.

Peggy Hoffmann (29) htjela se vratiti na posao u punom radnom vremenu nakon što je rodila dvoje djece.

Međutim, u zapadnoj Njemačkoj osjetila je stigmu povezanu sa zaposlenim majkama.

Milijarde eura u oživljenje istoka

Naposljetku je pronašla posao u osiguravajućoj kompaniji u Magdeburgu, na istoku.

Drugi ključni dio slagalice bilo je cjelodnevno mjesto njenoj dvojici sinova u vrtiću; na zapadu je to mogla dobiti samo na pola dana.

“Zaposlenoj ženi to je san”, kaže Peegy u svom unajmljenom stanu u predgrađu Magdeburga.

Unatoč prvotnoj nevoljkosti, na to je pristao i njen suprug Carsten, pa se cijela porodica vratila u rodnu pokrajinu Sasku-Anhalt.

Prije jednog desetljeća Peggy se pridužila Carstenu u Stuttgartu, gdje je on otišao na studij, potaknuta “željom da otkrijem nešto novo”.

“Povratak mi je u početku bio vrlo težak”, pripovijeda 33-godišnji Carsten i objašnjava da se morao odreći radnog mjesta znajući da plate na istoku zaostaju za onima na zapadu.

Ali, i on je uspio pronaći novi posao s gotovo jednakom platom.

I dok su pokrajinske i savezna vlada uložile milijarde eura u oživljenje istoka, kompanije privučene poticajima i olakšicama žale se na manjak kvalificirane radne snage.

Istok je “izgubio oko 1,2 miliona ljudi  između 1991. i 2017. godine”, kaže Nico Stawarz, demograf iz Saveznog instituta za istraživanje stanovništva u Wiesbadenu.

‘Ossiji’ se polako vraćaju kući

Prvi val iseljavanja bio je odmah nakon ujedinjenja Njemačke, kada se urušila komunistička industrija.

Drugi se zbio početkom stoljeća, kada je nezaposlenost na istoku dosegla 20 posto.

Odlazili su mladi i dobro obrazovani i za sobom ostavljali starije stanovništvo.

Naučnici kažu da jako teško nadoknaditi tako dramatičan odliv mozgova, ali dobra je vijest što je trend zaustavljen.

Godine 2017. prvi je put zabilježeno više dolazaka nego odlazaka na istoku Njemačke.

“Vidimo pozitivan razvoj na istoku”, kaže Stawarz.

Ekonomija ubrzava, nezaposlenost pada, univerziteti su sve bolji.

Iako o tome nema šire statistike, nekoliko dokumenata ukazuje da se na istok vraćaju “Ossiji”, što je u Njemačkoj bio pogrdan naziv za istočnjake.

Većina ih je stara između 29 i 45 godina, proveli su oko desetljeća na zapadu, ondje osnovali porodicu i sada se vraćaju jer je kvalitet života bolji, objasnio je Stawarz.

Za povratnike 5.000 eura bonusa

Privlačni faktori su unapređenje dječje zaštite, niske cijene stanova i zemljišta i blizina starijim članovima porodice.

Lokalne vlade također se trude privući natrag sinove i kćeri svojih regija.

Saska je osnovala ured nazvan “Vratite se, Sasi”, Mecklenburg-Zapadno Pomorje ima ured mv4you, dok je Saska-Anhalt osnovala “Centar dobrodošlice” za olakšavanje povratka.

Vladajući demokršćani u Tiringiji, pak, nude 5.000 eura bonusa za povratnike.

Pokrajine i nemaju izbora nego rasprostrti im crveni tepih, kaže Kerstin Mogdans, koordinatorica “Centra dobrodošlice” u Magdeburgu, koja je pomagala Hoffmannima.

“Ljudi se neće preseliti ovdje po svaku cijenu. Zato je važno da kompanije budu svjesne da moraju dati dobre, privlačne ponude.”

Godinu nakon povratka, Hoffmanni se već osjećaju kao kod kuće.

Uskoro namjeravaju kupiti jednu i preseliti se iz unajmljenog stana.

‘Zid je ostao u njihovim glavama’

Iako su na zapadu živjeli dugo godina i osjećali se domaće, iznenadilo ih je kada bi im neko u razgovoru zločesto dobacio: “Baš si pravi Ossi.”

“Nije to naročito važno, ali ukazuje na to da je zid razdvajanja, koji je nekada postojao, još uvijek u njihovim glavama”, čak i među generacijama koje su rođene nakon pada Berlinskog zida.

To potvrđuje i da su im nakon povrataka u Sasku-Anhalt ponovo prišivali etikete, ali ovaj put da su “Wessiji”, zapadnjaci.

“Ali, uspjeli smo riješiti taj nesporazum”, kaže Peggy smijući se.

Aljazeera Balkans