Neuspjeh „sirijskog scenarija“ u Iranu

Povezani članci

• Xi Trumpu: SAD se upliće u unutrašnje stvari Kine
• Špijuniranje Merkelove moglo bi izazvati diplomatski rat između Njemačke i SAD-a
• Macron potpisao reformu penzijskog sistema
• Pripremi se za najgore, Evropo – do kraja stoljeća, superoluje će pogoditi i tvoje obale
• UN poziva sve strane da zaštite sirijske civile
• Rusija – umišljena veličina, „benzinska stanica prerušena u državu“

Protestom mladog uličnog prodavca u Dar’i, pokazat će se kasnije, otpočeo je razarajući sirijski rat u kojemu je poginulo nekoliko stotina tisuća ljudi. Jakošnji protesti u Iranu nisu polučili takav rezultat. Tamo nije bilo sumnjivih snajperskih hitaca koji ubijaju demonstrante, nije bilo intervencije vojske, niti je iranska vlada nasiljem pokušavala ugušiti demonstracije. One su okončane neuspjehom jer su vrlo brzo poprimile nasilan karakter, jer nisu bile jasno utemeljene i, važnije od svega, jer nisu imale podršku većine u irnaskom civilnom društvu.

Protesti i demenostracije revoltiranih mladih ljudi otpočeli su u Mašhadu. Bilo je to njihovo „ne“ novom rastu cijena, „ne“ korupciji i visokoj stopi nezapolsenosti. Međutim, protesti vrlo brzo „oteti“. Preuzele su ih male organizirane grupe suprotstavljene iranksim vlastima. Pokušalo se iznutra realizirati sirijski scenarij u Iranu. Odmah u Mašhadu demonstracije su mirisale na politički bunt protiv postojećih političkih struktura. Nastavljene su u više od 50 iranskih gradova u formi organizirnaih grupa od po dvjetostinjak mladih ljudi koji su palili i uništavali državnu imovinu, blokirali ulice. Sve je trajalo ukupno osam dana.

Brojni su faktori mogli dovesti do ovakvih protesta. Od onih unutarnjih treba spomenuti pogrešne politike Centralne banke u odnosu prema kreditnim fondovima, negativnu energiju među određenim slojevima društva na čiju su akumulaciju utjecali sve izraženiji osjećaji poniženosti i zapostavljenosti, sve izraženije klasne razlike kao i neučinkovitost institucija sistema u rješavanju problema. Međutim, u vezi s ovim protestima posebno je važno obratiti pažnju na sljedeću činjenicu: protesti su otpočeli s ekonomskim motivima ali su odmah u prvi plan izbile parole i zahtjevi dominantno političkog karaktera usmjereni na suprotstavljanje postojećem političkom poretku i strukturi političkog sistema. Uz to, odmah su imali snažno izražen nasilan karakter.

Tridesetogodišnje sankcije protiv Irana bile su velika prepreka na putu ekonomskog razvoja ove zemlje i poboljšanja životnog standarda njenoig stanovništva. O tome su ovih dana govorili i neki američki zvaničnici. Potpisivanjem Sporazuma o iranskom nuklearnom programu  Sjedinjene Američke Države i druge ostale potpisnice, posebno zapadnoevropske zemlje, obavezali su se na ukidanje sankcija i ekonomskih pritisaka. Međutim, Trumpova administracija se ponaša potpuno suprotno slovu i duhu tog sporazuma.  Ne samo da nije posvećena njegovoj realizaciji, posebno u dijelu koji se tiče ukidanja sankcija, već su sankcije u stalnoj ekstenziji. Rat Amerike  i Irana u ekonomskoj i psihološkoj sferi se nastavlja. A Evropa,  iz straha od mogućih američkih kazni još se suzdržava od ozbiljnijih ulaganja u Iran i realizacije velikih ekonomskih projekata. S druge strane, režim međunaordnih ekonomskih sankcija u Iranu je već proizvro jednu novu korupcijsko-mešetarsku kastu kojoj sankcije itekako odgovaraju i koja se otvoreno suprotstavlja predsjedniku Rouhaniju i njegovoj vladi vis a vis odnosa sa Zapadom. S tim u vezi je nedavno u okviru borbe protiv korupcije Rouhanijeva vlada objavila astronomske plate direktora državnih banaka i nekih javnih ustanova.

Nadalje, u aktuelnim protestima u Iranu, uz mlade ljude nezadovoljne ekonomskim stanjem, sudjelovale su i organizirane skupine s unaprijed zadanim parolama i instruiranim nasilnim ponašanjem,. Uglavnom su to pripadnici, u Iranu zakonom zabranjene, organiozacije Mudžahedin-e Khalq (Narodni mudžahedini). Oni su na neki način preuzeli liderstvo nad tim spontanim protestom omladine. Organizacija Mudžahedin-e Khalq (MEK) od same revolucije u Iranu i uspostavljanja Islamske Republike Iran, premda su ranije s revolucionarima dijelili antagonizam spram dinastije Pahlavi, postaju jedna od najvažnijih antirevolucionarnih snaga u Iranu. Vođstvo ove organizacije djelovalo je za vrijeme iračko-iranskog rata (1980-88) kao peta kolona otvoreno podržavajući  Saddama Husiena. Cilj Organizacije je rušenje iranske vlasti, odnosno postojećeg poretka. U protekle dvije godine lideri MEK-a imali su susrete sa zvaničnicima Saudijske Arabije i Izraela. Ostaje pitanje: jesu li njihovi članovi i simpatizeri slučajno bili među iranskom omladinom ovih dana, s upečatljivim sivim majicama i jaknama? Pri tome su neki od njih bili i naoružani

Trokut Washington-Tel Aviv-Rijad putem meke moći i znatnih finansijskih sredstava itekako ima upliva i u MEK-u kao i u brojnim drugim nacionalističkim i monarhističkim iranskim grupacijama i organizacijama u inostranstvu. Podrška Trumpa i nekih izraelskih ministara na samom početku nedavnih protesta u Iranu koja je došla skoro u  prvim minutama, kao i ranije izjave Muhammeda bin Selmana o prenošenju rata na iranski teritorij i o tome kako će koristiti sva sredstva da bi se suprotstavio Iranu, također nisu za potcijeniti

Netom okončani protesti u Iranu na kojima je za tamošnje prilike sudjelovao mali broj ljudi, ali koji su zahvaljujući globalnim medijima dobili veliku pažnju svjetske javnosti, desili su se baš u vrijeme kada su uspjesi Irana na regionalnoj sceni doživjeli svoj vrhunac. Porazom ISIL-a u Iraku i Siriji, raste zabrinutost u Izraelu, SAD-u i Saudijskoj Arabiji zbog rastućeg regionalnog priustva Irana i moći koju Iran pokazuje u širenju sfere svoga geopolitičkog utjecaja.

Kakogod, ovi su protesti  bar s jednog aspekta bili vrlo pozitivno iskustvo. Oni jesu simbolizirali  nezadovoljstvo ekonomskim stanjem u zemlji, kao i elemente suprotstavljanja samom poretku. Međutim, oni su bjelodano pokazali da nasilne grupe s kakvim god predznakom ili bez njega nemaju mjesta na političoj sceni Irana . Narod ove zemlje svojim društvenim razvojem i sazrijevanjem kao i razvojem civilnog društva traži povećanje i unapređenje političkog i ekonomskog učešća, ali mirnim putem. Sve političke grupe, stranke i nevladin sektor, bilo kao politilka pozicija bilo kao opozicija, insistiraju na suzdržavanju od nasilja i tenzija kao i na nužnosti dijaloga i slobodne kritike. Stoga, scenarij sirijizacije Irana i jeste doživio neuspjeh. .