Čarls Poslednji

Izdvajamo

• Vrednovanje vremena vladanja kralja Čarlsa III. još izostaje. Međutim znakovi su suviše očiti da bi se previdjeli. Dolazak kraljice Elizabete na prijestolje poklopio se s krajem Britanskog Carstva
• stupanje na prijestolje njezinog sina, kralja Čarlsa III., vjerojatno će prvo dovesti do pada, a konačno i do kraja monarhije. Time bi on bio sličan svome prethodniku Čarlsu I. čija je vladavina u 1640-im godinama dovela do dva građanska rata i desetogodišnjeg ukidanja monarhije.

Povezani članci

• EU uspostavila minimalno prisustvo u Kabulu
• Poglavar Ukrajinske pravoslavne crkve osuđen na kućni pritvor
• Europa na ulicama protiv mjera štednje!
• Američko-britansko ‘ponižavanje’ Francuske
• Predsjednik Tunisa: Trumpov plan je ‘nepravda stoljeća’
• Kurdi od IDIL-a preuzeli ključnu sirijsku bazu sjeverno od Raqqe

Foto: DPA – Nakon 73 godine kralj: Kralj Čarls III.

Uspon na tron Elizabete II. došao je zajedno sa krajem carstva. Hoće li vladavina Čarlsa III. voditi kraju monarhije?

Piše: Obiora Ikoku – ipg-journal.de  27.10.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Politički pad Liz Truss, koji se teško može nadmašiti u dramatičnosti, primjer je previranja koja se dešavaju u vrhu britanskog društva. Ostaje da se sačeka da li premijerka sa najkraćim vijekom u britanskoj istoriji neće uskoro biti prevaziđena predstavom jednog monarha čija vladavina ubrzava raspad drevne institucije kraljevske vlasti.

Čak i zamisliti kraj monarhije, a kamoli sanjati o tome, u normalnim vremenima dijelovi etabliranih krugova britanskog društva smatraju suludim. Jer republikanizam je trajno potisnut na rubove britanske politike, dok je javno mnijenje prema monarhiji uglavnom pozitivno, uprkos povremenim promjenama u posljednjim decenijama.

Međutim ovo nisu normalna vremena ni u Velikoj Britaniji niti bilo gdje. Kombinacija geopolitičke napetosti i opadajućeg gospodarskog rasta izazvala je u Velikoj Britaniji oluju političke nestabilnosti. Usred ovih nemira, smrt kraljice Elizabete II. potaknula je privremeni oporavak rojalističkih osjećaja. Establišment se oslonio na to, nadajući se kratkom predahu, ali to je ipak malo doprinijelo okončanju političke krize.

Kriza se šta više nastavila. I sada postoji mogućnost da monarhija bez kraljice i sa skandalima okruženim kraljem Čarlsom na tronu ne bi mogla više biti u situaciji da igra ulogu koju je u istoriji često igrala – tvrđave za podršku kapitalističkom sistemu.

Za vrijeme pogreba kraljice pokušalo se predstaviti zemlju koja jedinstveno stoji iza institucija monarhije. Bez sumnje kraljica je uvijek bila popularna, ali za druge članove kraljevske kuće i same monarhije to se ipak ne može tvrditi. Jedna anketa prije njene smrti pokazala je da 81 posto upitanih pozitivno ocjenjuje kraljicu. To se pokazalo i na velikom suosjećanju kod njene smrti: hiljade su stajale u redovima na ulicama da bi prisustvovali pogrebnoj povorci kraljice dok su milioni ljudi u cijelom svijetu gledali to na TV.

Međutim ispod površine skriva se  tinjajuća ogorčenost prema monarhiji.

Međutim ispod površine skriva se  tinjajuća ogorčenost prema monarhiji. Tako danas samo još 39 posto u poređenju sa 66 posto 2011. godine smatra da bi Velika Britanija i u slijedećih 100 godina trebala ostati monarhija. Dok je 2011. još 61 posto smatralo da je monarhija dobra za Veliku Britaniju 2022. su to još samo 56 posto. Među mladim ljudima izgleda da je odbijanje monarhije jače izraženo. Naprimjer 2011. 67 posto 18 – do 24-godišnjaka bilo je mišljenja da Velika Britanija i dalje treba ostati monarhija ovaj udio pao je 2022. godine na 39 posto.

Međutim povećao se broj mladih ljudi koji su mišljenja da bi kraljevska porodica i dalje trebala igrati važnu ulogu. Tako je 2011. još 74 posto bilo mišljenja da monarhija igra manje važnu ulogu; ovaj podio pao je do 2022. na 55 posto. Ovo pozitivno vrednovanje ne može se ipak dovesti u vezu sa ponovnim oživljavanjem podrške monarhiji među mladim ljudima, nego više kao privremeni razvoj koji je povezan sa platinskim jubilejom ove godine i emocionalnom reakcijom na smrt kraljice.

I na drugim mjestima mišljenja o kruni nisu manje podjeljena, prije svega među stanovnicima nekadašnjih kolonija britanskog carstva. Jedan od njih je Uju Anya, nigerijansko-trinidadska Amerikanka i profesorica za Critical Race Theory na Carnegie Mellon University. Ona je bukvalno zapalila internet kada je twitovala: “Čula sam da vrhovni monarh kradljivog, silovateljskog i genocidnog carstva konačno umire. Neka joj bolovi budu neizdržljivi.“

U daljim twitovima ona je optužila Veliku Britaniju i monarhiju za saučesništvo u genocidu za vrijeme nigerijanskog građanskog rata od 1967. do 1970. kada je ubijeno više od milion pripadnika naroda Igbos, prije svega žena i djece. U Keniji je smrt kraljice izazvala bolna sjećanja na neizrecive zločine koje je britansko carstvo učinilo u toku ustanka Mau – Mau, dok je smrt kraljice Elizabete za južnoafričku radikalnu ljevičarsku partiju Economic Freedom Fighter (EFF) sjećanje na tragične periode njihove zemlje i istoriju Afrike. U Južnoj Africi je sve glasniji poziv da se vrati „Velika zvijezda Afrike“ (ili Cullinan 1) – dijamanta od 500 karata, koji je ugrađen na kraj kraljičinog žezla koji je navodno 1905. iskopan u Južnoj Africi.

Na drugom mjestu zahtijeva se od Velike Britanije javno izvinjenje za njene kolonijalne zločine. Mukoma Wa Ngugi, autor romana i sin poznatog kenijskog pisca Ngugi Wa Thiong’o, iražava to ovako: „Ako se kraljica izvine za ropstvo, kolonijalizam i neokolonijalizam i zatraži od krune da se iskupi za milione ljudskih života koji su žrtvovani u njeno ime tada bi ja možda učinio nešto ljudsko i osjećao se loše. Kao Kenijanac ja ne osjećam ništa.“

Čarls započinje svoju vladavinu na slabijoj osnovi nego njegova mati.

Čarls započinje svoju vladavinu na slabijoj osnovi nego njegova mati i to u turbulentom vremenu. U trenutku njegovog krunisanja 6.maja 2023. kralj Čarls imaće 74 godine – i biće time najstarija osoba koja je ikada u istoriji monarhije bila krunisana. On neće imati istu energiju i snagu privlačenja kao preminula kraljica koja je bila krunisana u starosti od 25 godina i koja je slijedeće decenije provela obilazeći Komonvelt (Commonwealth), držala govore i grlila urođenike da bi pojačala podršku za Veliku Britaniju i krunu.

Bez obzira ne kratkoročni rast njegove popularnosti prilikom dolaska na tron nije vjerovatno da će kralj Čarls dugoročno dostići popularnost preminule kraljice. To će se bez sumnje odraziti na uticaj monarhije u narednom periodu. Nasuprot kraljici koja je bila iznad politike i skandala kralj se još uvijek nosi sa nizom skandala koji se graniče na prevaru: Obećanje titule viteza koje je njegova zaklada uradila za jednu donaciju, mješanje u politiku, prihvatanje donacije porodice Osame bin Ladena i tako dalje.

Prošle godine je Meghan Markle u svome intervjuu sa Oprah Winfrey otkrila da je bilo više razgovora između princa Harryja i jednog neidentifikovanog visokorangiranog člana kraljevske kuće o njihovom djetetu i o tome kako tamna je bila njegova koža kad je rođeno. Neki špekulišu da bi se kod visokorangirane osobe moglo raditi o Harryjevom vlastitom ocu, princu Čarlsu. Skandali ove vrste će kralju i dalje štetiti i širiti podršku za republiku.

Otežavajuće k tomu dolazi da će krunisanje kralja poreske obveznike koštati dosta novaca. I to u vrijeme kada mnogi jedva da mogu platiti troškove grijanja i prehrane. Kultno krunisanje kraljice prije 70 godina koštalo je 1,57 miliona funti – to odgovara danas 46 miliona funti. Ova rastrošnost kraljevske porodice će sigurno pojačati nezadovoljstvo među mladima pogotovu jer mnogi smatraju monarhiju prevaziđenom institucijom. Ali također može doći do promjene stava u drugim dobnim skupinama zbog pogoršanja socijalne i ekonomske situacije.

Ovdje se radi i o uticaju koji bi sve ovo imalo na Komonvelt – dobrovoljnu političku instituciju postkolonijalnih država pod vođstvom britanske krune. U proteklim decenijama organizacija je porasla sa samo osam nacija na 56 članova koji reprezentuju 2 milijarde ljudi. Šta će se sada desiti pod novim kraljem je neizvjesno. 15 država članica smatraju ga svojim suverenom ali to se vremenom može promijeniti. Dele Seteolu, nigerijanski profesor međunarodnih odnosa na Lagos State University (LASU), polazi od toga da će “komonvelt doduše i dalje postojati ali njegova moć i uticaj kao međunarodne političke organizacije vjerovatno će nestajati”.

Vrednovanje vremena vladanja kralja Čarlsa III. još izostaje. Međutim znakovi su suviše očiti da bi se previdjeli. Dolazak kraljice Elizabete na prijestolje poklopio se s krajem Britanskog Carstva; stupanje na prijestolje njezinog sina, kralja Čarlsa III., vjerojatno će prvo dovesti do pada, a konačno i do kraja monarhije. Time bi on bio sličan svome prethodniku Čarlsu I. čija je vladavina u 1640-im godinama dovela do dva građanska rata i desetogodišnjeg ukidanja monarhije.

Obiora Ikoku je nigerijski slobodni autor i aktivist.

ipg-journal.de