Momenat istine

Povezani članci

• Irak: Operacija vojske u Tikritu
• Brexit i Corona: Zaboravljena drama
• ‘Oko kuća je močvara, u njoj aligatori’: Istok Amerike poslije uragana Ida
• Kolumbija: FARC od ponoći poštuje sporazum o prekidu vatre
• Potrebno je cijelo selo: Dobrovoljno primanje izbjeglica u evropskim komunama omogućava demokratsko oživljavanje odozdo
• Latinska Amerika – dio svijeta najteže stradao u pandemiji virusa

Foto: DPA

Fosilna goriva su bezbjedonosni riziko. To ne pokazuju samo klimatske promjene nego i rat u Ukrajini. Energetski zaokret ne smije dugo čekati.

Piše: Erin Sikorsky – ipg-journal.de – 18.03.2022.

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Nekoliko dana nakon najave embarga SAD za rusku naftu i gas od strane predsjednika Joe Bidena objavio je Svjetski klimatski savjet UN IPCC svoj najnoviji izvještaj. U njemu se upozorava na mnogobrojne opasne preokrete koje sa sobom nosi promjena klime. Uprkos naporima za ograničenje rizika oni utiču na život milijardi ljudi u cijelom svijetu. Generalni sekretar UN Antonio Guterres nazvao je izvještaj „atlasom ljudske patnje i gorućom optužbom protiv propalog klimapolitičkog vođstva“.

Sumorni rezultati izvještaja su sada zbog jednog dugog lošeg razvoja – ruske invazije u Ukrajini – u velikoj mjeri potisnuti u drugi plan. Ali obje teme ne daju se stvarno razdvojiti jedna od druge. Evropska ovisnost od nafte i gasa predstavlja za Vladimira Putina u ovom ratu jednu od najvećih prednosti. I upravo ova ovisnost, ako bude trajala, doprinosi i nepovoljnom razvoju na koji upozorava IPCC. Aktuelna kriza nudi sada svijetu priliku – ako je on dovoljno hrabar za to – da sve ove rizike umanji time što će se brzo prebaciti na obnovljive energije.

Aktuelna kriza nudi sada svijetu priliku da sve ove rizike umanji time što će se brzo prebaciti na obnovljive energije.

U SAD predsjednik Biden je od svoga nastupa u januaru 2021. borbu protiv klimatskih promjena napravio jednim od prioriteta svoje administracije i vanjske politike. Njegov posebni opunomoćnik John Kerry putovao je kroz cijeli svijet i vršio pritisak da se djeluje odlučnije da bi se brže oslobodilo od fosilnih izvora energije. Osim toga predsjednik je izdao mnoštvo dekreta koje su između ostaloga obavezali savezne urede da u svoj rad uključe analizu klime a vladu da se do 2050. uradi dekarbonizacija. Jedan razlog za to je da planetarno zagrijavanje ima značajne posljedice za nacionalnu bezbjednost. Kao što je ministarstvo odbrane SAD upozorilo u svojoj analizi klimatskih rizika: „Besprimjerne razmjere šumskih požara, poplava, suša, tajfuna i drugih ekstremnih vremenskih događaja posljednjih mjeseci i godina oštetile su naše objekte i baze, ograničile spremnost i operacije borbenih snaga i doprinijele globalnoj nestabilnosti.“

Većina zemalja Evrope dijeli klimatski uslovljenu zabrinutost za sigurnost SAD. Prošlog juna NATO je predstavio akcioni plan klimatskih promjena i sigurnosti, koji je klimatske promjene nazvao „jednim od centralnih izazova našeg vremena“. U njemu stoji da je to „multiplikator prijetnji“, koji otežava provođenje vojnih zadataka, povećava državnu nestabilnost, podstiče konflikte i dovodi do protjerivanja, dakle do uslova „koji se od državnih i nedržavnih aktera mogu zloupotrijebiti za prijetnju ili izazov savezu“.

Većina zemalja Evrope dijeli klimatski uslovljenu zabrinutost za sigurnost SAD.

Nijedna od ovih prijetnji sigurnosti nije nestala time što je Rusija umarširala u Ukrajinu. Naprotiv. Brutalna invazija podcrtala je sistematske opasnosti koje proizlaze iz trajne globalne ovisnosti od fosilnih energenata. Ne samo da je ruska dominacija nad evropskim tržištima nafte i gasa ometala prve reakcije na invaziju. I SAD se moraju sada, u pokušaju da izravnaju nedostajuće rusko snabdijevanje, obratiti na druge autoritarne režime, naprimjer na Venecueleu ili na Bliski istok, čime će biti potkopana demokratska agenda Bidenove vlade.

Dok stručnjaci već odavno upozoravaju da bi globalni energetski zaokret udaljavanja od nafte i gasa međunarodnu politiku okrenuo na glavu i donio nove dobitnike i gubitnike malo se govori o sistemskim bezbjednosnim prednostima takvog zaokreta. Pozitivni sporedni efekti posljednjih tjedana ipak postaju očigledni: Brži prelazak na obnovljive energije spriječio bi ne samo najlošije bezbjednosne posledice klimatskih promjena nego bi i petro diktatorima kao Putin izvukao tepih ispod nogu.

SAD se moraju sada, u pokušaju da izravnaju nedostajuće rusko snabdijevanje, obratiti na druge autoritarne režime, naprimjer na Venecueleu ili na Bliski istok, čime će biti potkopana demokratska agenda Bidenove vlade.  

To ne znači da brzo uvođenje čistijih energenata ne bi bilo povezano sa rizicima. Pored unutrašnjopolitičkih pitanja pred kojima stoje SAD i Evropa, obzirom na visoke cijene benzina i grijanja, geopolitička realnost izgleda tako da se zemlje, čije gospodarstvo počiva na eksploataciji nafte, neće predati bez borbe. Kao što stoji u jednom izvještaju Međunarodne agencije za energiji iz 2021: „Energetsko političke promjene mogu biti nestabilne i disharmonične stvari koje će biti određivane konkurirajućim interesima i Stop and Go mjerama.“ A prema izvještaju tajne službe National Intelligence Estimate o klimatskom bezbjedonosnim rizicima iz 2021. „većina zemalja čiji punjenje budžeta ovisi od izvoza fosilnih energenata će se i dalje suprotstavljati brzom prelasku na svijet slobodan od ugljen dioksida je se boje odgovarajućih troškova“.

Uz nestabilnost ovim naftnim državama dolaze i posljedice klimatskih promjena: U jednom izvještaju ruskog ministarstva ekologije iz 2015. stoji da se Rusija zagrijava u prosjeku 2,5 puta brže nego ostatak planete. SAD i njeni saveznici registrovali su opasnosti ovog zagrijavanja: Predsjednik Biden upozorio je Putina u januaru na jednoj konferenciji za štampu da je njegov stvarni problem „goreća tundra koja se više ne može zamrznuti na prirodan način“. Ukoliko se topi arktički led Rusija gubi prirodnu zaštitu svojih sjevernih granica i mora tamo pojačati svoju vojnu prisutnost što bi moglo voditi agresivnijem ponašanju Moskve.

Zemlje, čije gospodarstvo počiva na eksploataciji nafte, neće odustati bez borbe.

Gorka istina je nijedan ovaj razvoj neće biti vremenom lakše savladati. Kao što zna svako ko je jednom odugovlačio sa skidanjem flastera sa rane biće sve bolnije što duže čekamo i sporije djelujemo. Proteklih tjedana američki i evropski političari su pokazali da mogu donijeti teške odluke koje su dosada bile jedva zamislive: Oni su zaustavili cjevovod Nord Stream 2, djelomično smanjili uvoz nafte i gasa iz Rusije a EU se u cjelini suglasila da Ukrajinu vojno potpori. Istovremeno nastaju kreativne, hrabre ideje za brži prelazak na čistije energije – kao prijedlog da se u okviru Defense Production Act u SAD proizvedu hiljade toplotnih pumpi sa kojima bi se moglo iduće zime obezbjediti grijanje u Evropi.

Trenuci bezprimjernih previranja i kriza mogu voditi do momenta jasnoće o budućnosti –  u ovom slučaju o saznanju da je brži prelazak na obnovljive energije sigurnosno politička neophodnost.

Erin Sikorsky je voditeljica Center for Climate and Security i  International Military Council on Climate and Security u Vašingtonu.

ipg-journal.de