I mi smo slavili ali iluzije su prošle, poručuje Južna Osetija Krimu

Povezani članci

• Erdogan najavio mogućnost kopnene operacije u Siriji
• Washington: Oko 500 Assadovih pristalica protestovalo ispred Bijele kuće
• Turska privela 29 pripadnika IDIL-a
• Tunis: Opozicioni lider ubijen ispred kuće
• Vrli Trumpov svijet
• Erdogan: Sporazum o izvozu ukrajinskog žita važan diplomatski uspjeh

Piše: Adam Hajek idnes.cz

Uredio: Ešref Zaimbegović

U vezi sa krizom na Krimu nije zgoreg podsjetiti se na sudbinu Južne Osetije koja se 2008. uz asistenciju Moskve odvojila od Gruzije. Stanovništvo separatističkog područja tada je slavilo ali pet i pol godina poslije rata njihovo oduševljenje se značajno ohladilo.

Kad je Moskva 2008. formalno priznala nezavisnost separatističkog regiona u Južnoj Osetiji je bilo veselo. Ulicama glavnog grada Chinvalija vozili su se mladići u autima, mahali ruskim zastavama i po prolaznicima prolijevali šampanjac. Mjesne elite sanjale su o tome da će privući hiljade turista i postati nova Andora ili Monako.

Međutim to se nije dogodilo. Južna Osetija danas naprosto zavisi od finansijskih inekcija iz Rusije, nezaposlenost je visoka a cijene rastu. Sva roba se dovozi trokilometrovim tunelom koji je na visini od 2000 metara nad morem prokopan u stijenama Kavkaza.

Domaću političku scenu kontrološu ljudi u potpunosti lojalni Moskvi koji su se, kao nekim čudom, naglo obogatili a po lošim cestama se voze u blještavim limuzinama. Na drugu stranu zgrade oštećene za vrijeme rata sa Gruzijom još nisu popravljene.

 „Kad je došla treća zima bilo nam je sve jasno“

Dina Alborovova koja u Chinvaliju vodi malu neprofitnu organizaciju već davno je izgubila nadu koju je imala prije dobijanja nezavisnosti. “ Tokom prve zime smo govorili: “Pa rat se tek završio. Tokom druge zime započela je frustracija. A kad je došla treća zima bilo nam je sve jasno,” rekla je Alborovova reporterima New York Timesa.

Ljudi iz oštećenih zgrada od gruzijskog granatiranja su se počeli postepeno interesovati gdje je otišla pomoć koju je obećala Moskva. Prema analitičaru Alekseju Malašenku samo 30% novca iz Rusije je otišlo onima kojima je bilo potrebno. Ostatak su podijelili mjesni činovnici. Prema nekim izvorima pokradeno je više od 22 miliona dolara.

Prije rata se mjesno stanovništvo uglavnom bavilo uzgajanjem jabuka i švercovanjem votke i droge u Rusiju. Sada se žale da je novi poredak uništio tu idilu. “Ta kultura ruske ekspanzije znači mnogo novaca koji su međutim loše podjeljeni”, kaže jedna stanovnica Chinvalija pod uslovom da ostane anonimna i naznačila da je nedavno u mjestu platila za šolju čaja preračunato 4 evra.

Za ogradom

Politologinja Varvara Pahomenkova upozorava da se domaći sve više žale na ponašanje ruskih vojnika koji su razmješteni oko Chinvalija. “Ljudi iz Južne Osetije su opterećeni time da se Rusija o njima ustvari ne zanima i ignoriše njihove stavove. Boje se da, ako se politička situacija promjeni, Rusija može opozvati priznanje nezavisnosti ili ih na neki način vratiti Gruziji,” kaže Pahomenkova.

Neki međutim još uvijek sanjaju da Južna Osetija jednom postane dio Ruske Federacije i nadaju se da će time dobiti veće plate i penzije. Kremlj za sada to ne planira vjerovatno zato da ne bi destabilizovao druge nemirne kavkaske regione. I zato veliki broj ljudi iz Južne Osetije odlazi tražiti posao i sreću u inostranstvu.

Sadašnji predsjednik separatističke republike Leonid Tibilov, bivši oficir KGB, bio je jedan od prvih koji je pozdravio rusku aneksiju Krima.

A u istom momentu kada cijeli svijet sa napetošću prati invaziju ruskih vojnika na poluostrvo u Crnom moru naoružani ljudi bez oznaka su dovršavali ogradu koja će definitivno odijeliti Južnu Osetiju od Gruzije.