Borba protiv Corone: Cik-cak kurs Borisa Johnsona

Povezani članci

• Draga Ameriko, ne budi tako prokleto lakovjerna
• Zašto se svjetske sile takmiče u misijama na Mjesec?
• ‘Deportacije počinju’: Boston Globe objavio satiričnu naslovnicu Amerike Donalda Trumpa
• Novi američki udari na IS u Siriji
• Ukrajina: Teško ranjen gradonačelnik Harkova
• Umetnost kao zločin

Foto: Simon Dawson/dpa, Premijer Johnson: Nema razloga za slavlje

Sada je i britanski premijer stavio svoj narod pod kućnu izolaciju iako postoje dvojbe na ovu strategiju. Istorija jednog radikalnog zaokreta.

Piše:  Jörg Schindler, London

Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

Prošle subote Boris Johnson bi vjerovatno rado slavio. To je bio 100. dan od izbora za premijera. Grandiozna izborna pobjeda u decembru, Brexit krajem januara, rastuća omiljenost – dovoljno razloga za Johnsona da bude zadovoljan sam sa sobom.

Međutim sve je otpad otkako u Ujedinjenom Kraljevstvu takt ne daje on nego jedan virus.

Dva dana nakon njegovog jubileja sjedio je Johnson u ponedjeljak uvečer, vidljivo oduzet, pored britanske zastave u 10 Downing Street. To je bilo prvi put nakon dugo vremena da šef vlade stupa pred kamere bez liječničke pratnje. I to što je imao najaviti to u vremenima mira nije još nijedan britanski premijer zahtijevao od svoga naroda.

Sa svim raspoloživim oružjem vlade

Od ovoga trenutka 66 miliona ljudi u Velikoj Britaniji i Sjevernoj Irskoj faktički su pod kućnim pritvorom. Napolju smiju još samo da bi jedanput na dan protegli noge ili kupili ono najpotrebnije. Ko se ne pridržava riskira novčanu kaznu do 1000 funti ili čak zatvor. Najveći broj radnji u zemlji odsada ostaje zatvoren; skup od više od dvije osobe je kao u Njemačkoj zabranjen – sa jednim izuzetkom: sahrane.

To je besprimjeran katalog ograničenja sloboda koji je ovoga marta postao skoro normalan širom Evrope. Šta Veliku Britaniju ipak čini posebnim slučajem je tempo kojim je Johnson odustao od svojih prvobitnih planova i okrenuo se u suprotnost.

Johnson, koji je još prije dva tjedna smatrao da je pranje ruku dovoljan postupak protiv Corone sada je na čelu onih koji smatraju da je suzbijanje virusa svim raspoloživim oružjem vlade bez alternative.

Kritika na ovu strategiju postala je tiša otkako Britanci imaju 335 mrtvih od Corone, a umnožavaju se glasovi o prijetećem kolapsu zdravstvenog sistema. Međutim, postoje svakako naučnici koji vjeruju da se prvobitni britanski pristup nije trebao tako radikalno odbaciti.

Taj pristup, koga je u Evropi prihvatila još samo Holandija, slijedio je Johnson do otprilike sredine marta. Drugačije nego mnoge druge vlade britanska je očigledno rano prihvatila da će virus ubijati ljude – bez obzira koje mjere se protiv toga mogu preduzeti.

Interno su bila diskutovana dva alternativna koncepta: Radikalno suzbijanje virusa (suppression), pri čemu bi se javni i gospodarski život praktično paralizovao; ili popuštanje (mitigation), u kome bi se stari i bolesni u najvećoj mjeri izolirali, a ostatak stanovništva ostavio da radi kao i prije. Time bi se, teorijski, postepeno inficirala većina Britanaca ali većina bi preživjela i tako stvorila „osnovni imunitet“.

Jedan od najžešćih zagovornika ove strategije bio je Johnsonov ozloglašeni glavni savjetnik Dominic Cummings. On je, tako piše londonski „Times“ interno izjavio da je cilj „osnovni imunitet“ i zaštita gospodarstva – „i ako to znači da će umrijeti neki penzioneri, onda je to tako“. Citat, čiju istinitost 10 Downing Street oštro pobija.

Ipak se vlada nakon dugih diskusija sa medicinarima, virolozima, ekonomistima i istraživačima ponašanja na početku odlučila za taj pristup.

Sa dobrim razlogom, smatra naprimjer epidemiolog John Ioannidis sa američkog univerziteta Stanford. Podaci su nedovoljni da bi opravdali totalnu zabranu socijalnog života širom zemlje. Osim toga među naučnicima vlada konsenzus da se jednokratnom višetjednom zabranom kretanja ne može postići ništa. Ako se zabrane nakon nekoliko tjedana ublaže i broj zaraženih opet počne rasti morala bi slijediti nova izolacija i poslije toga opet dalje – tako dugo dok se ne nađe lijek ili sigurna vakcina protiv virusa.

Istraživači univerziteta College London računaju sa ciklusom zabrana/popuštanje od preko 18 mjeseci. Jedan do sada neviđeni eksperiment sa stotinama miliona ljudi.

Moguće posljedice za pojedince i državu su nesagledive, kaže Ioannidis. One sežu od kolapsa svjetskog gospodarskog sistema, preko civilnih nemira, građanskog rata do „topljenja jezgra socijalnog sistema“. Konačno „na kocki bi bile milijarde, ne samo milioni, ljudskih života“.

„Mi možemo tu stvar obrnuti za dvanaest tjedana“

Pošto su drugi naučnici, kao naprimjer Thomas House sa univerziteta Mančester, sa modelskim proračunima prognozirali da bi drugi talas Corone mogao biti smrtonosniji od prvog, odlučila se Johnsonova vlada za navodno manje zlo: nikakav radikalni Lockdown za cijelu zemlju, samo izolacija većih rizičnih skupina. Nada je bila da se broj mrtvih zadrži u petocifrenom području.

Međutim od tada Johnson je pod sve većim političkim pritiskom. U vlastitoj zemlji zabrinuti roditelji masovno su odvodili djecu iz škola, preduzeća u velikom broju naređivala kućni rad ili zatvarala pogone. Evropski susjedi su označili britanski postupak neodgovornim. Francuski predsjednik Emmanuel Macron zaprijetio je Britancima da će zatvoriti sve granice.

Onda je sredinom marta Imperial College London, uz pomoć podataka iz Italije, objavio prognozu po kojoj bi u Velikoj Britaniji umrlo više od 250.000 ljudi ukoliko vlada i dalje bude slijedila “mitigation” pristup. Osim toga veoma poznata Nacionalna zdravstvena služba, nakon desetogodišnje štednje, nije ni djelomično pripremljena na pandemiju.

To je bila izmjena igre u borbi protiv Corone. Suočivši se s mogućnošću četvrt miliona smrti, Johnson se nije usudio ustrajati na tome da bi dugoročno moglo biti uništeno više života. On je promijenio svoju strategiju.

Otada su mogli Britanci posmatrati šefa vlade kako mu bježe događaji i da pritom djeluje sve konfuznije. Zatvorio je pabove ali je ostavio škole otvorene. Zahtijevao je od svojih sugrađana da drže odstojanje ali je istovremeno rekao da šetnja u parku ne može štetiti – sa rezultatom da su još na vikend stotine hiljada prošlo kroz parkove kraljevstva.

I dok su njegovi medicinski savjetnici pripremali stanovništvo na mnogo mjeseci vanrednog stanja Johnson je izjavio: „Mi možemo stvari preokrenuti za dvanaest tjedana.“

Na kraju mnogi Britanci nisu jednostavno znali šta bi trebalo da rade, a šta ne. I zbog toga ne funkcionišu Johnsonovi ponavljani pozivi na dobrovoljno samoograničenje.

U ponedjeljak je čovjek za koga osobna sloboda – prije svega njegova lična – ima izuzetno značenje morao uraditi ono što mu je instinktivno mrsko: dekretom zatvoriti zemlju.

Da li će ovaj radikalni zaokret imati željeni uspjeh pokazat će dolazeći tjedni. A još duže će trajati dok ne bude jasno da li će cik–cak kurs šefa vlade njega trajno oštetiti.

Međutim jedno je već jasno: Johnsonov borbeni poziv iz vremena Brexita –”take back control”– zvuči ovih dana na ostrvu izuzetno prazno.

spiegel.de