Kraj Zapada

Povezani članci

• Nigerijska vojska oslobodila 101 dijete i 67 žena iz ruku Boko Harama
• Debata o američkoj istoriji: Je li Donald Trump prvi rasista u Bijeloj kući?
• Yanis Varoufakis: Kako regulisati kapital u oblaku
• Šta znači biti u ‘goblin modu’?
• Tu se još nešto može učiniti
• Erupcija vulkana u Indoneziji, evakuisano više od 25.000 ljudi

Foto: DPA

Rat u Ukrajini pokazuje da evropski političari i stvaraoci javnog mnjenja nemaju pojma o perspektivama i očekivanjima Globalnog juga.

Piše:Giorgio Romano Schutte

Preveo i prilagodio: Ešref Zaimbegović

Lula ostaje pri svome Ne. Proteklog tjedna predsjednik Brazila Inacio da Silva prilikom državne posjete Kini naglasio je još jednom da bi dalje isporuke oružja Ukrajini vodile samo do eskalacije rata i smanjivale svaki izgled na mirovne pregovore. Kod mnogih Evropljana, koji se sami vide kao prijatelji Lule, ove izjave izazvale su razočarenje i kritiku.

Rat u Ukrajini iznosi na vidjelo dana niz tvrdih realnosti. Evropski vrhunski političari i stvaraoci javnog mnjenja dokazuju da nemaju ni trunku predstave o perspektivama i očekivanjima nezapadnog svijeta koji je danas poznat kao „Globalni jug“. Da zemlje kao Brazil, Južna Afrika ili Indija slijepo ne slijede narative i politiku NATO država i njihovih saveznika ne bi trebalo smjelo iznenaditi. To međutim uopšte ne znači da oni pozdravljaju rusku invaziju u Ukrajini.

Neposredno nakon invazije Lula je osudio – tada još kao vođa opozicije – „upotrebu vojne sile za rješavanje teritorijalnih razlika koje treba da se rješavaju pregovorima“. nakon njegovog izbora za predsjednika Brazil je 23. februara glasao za rezoluciju UN kojom se traži trenutno povlaćenje ruskih trupa. Uprkos tome Lula je odbio zahtjev kancelara Olafa Scholza da isporuči Ukrajini municiju za protuvazdušni tenk Gepard.

Za Njemačku rat u Ukrajini znači „prekretnicu“ – za Globalni jug ne.

Njemačka je za Brazil u mnogim područjima – od investicionih ulganja do ekološke politike – već odavno važan partner. Krajem januara Scholz je kao prvi zapadnjački šef vlade nakon početka novog mandata Lule otputovao u Brazil. Na drugu stranu Njemačka se izgleda uopšte ne trudi da razumije i respektuje držanje Brazila. Scholzu je moralo biti jasno da Lula ne može ništa drugo nego odbiti njegov zahtjev – kao i druge dvije južnoameričke zemlje koje je on posjetio na svome putovanju: Čile i Argentina. I tamo je on uzaludno molio za podršku za isporuku oružja Ukrajini.

Razlog za odbijanje je lako razumjeti: Tvrdnja da su NATO države i njihovi saveznici „glas internacionalne zajednice država koje respektuju poredak baziran na pravilima“ je jednostavno neprihvatljiva. Za Njemačku rat u Ukrajini znači „prekretnicu“ – za Globalni jug ne.

Ne moramo se vraćati do zločina kolonijalnog doba da bi smo razumjeli da se moralna oholost sa kojom se kritikuje Globalni jug, jer si dozvoljava vlastito mišljenje, mora apsolutno posmatrati sa skepsom. Uostalom, riječ je o istim zemljama koje su bez oklijevanja i bez mandata UN-a bombardovale Beograd und prekoračile mandat UN u Libiji, da bi nanijeli zemlji trajna razaranja; o zemljama koje su pozivajući se na član 5. NATO ugovora umarširale u Afganistan i investirale bilione američkih dolara da bi ruinirale tu zemlju i na kraju je opet prepustile talibanima. SAD i Velika Britanija opravdavale su rat u Iraku sa jednom laži da bi opljačkale rezerve nafte te zemlje i stvorile time veliku Islamsku državu. I nisu li ove zemlje – uključujući Njemačku – svojom prodajom oružaja Saudijskoj Arabiji potporile rat protiv plemena Huthi u Jemenu koji je prema podacima UN prouzrokovao ogromnu humanitarnu krizu sa više od 300.000 žrtava? I zašto trebamo slaviti Poljsku zato što prima ukrajinske izbjeglice a ne kritikovati da izbjeglice iz vanevropskih država kriminalizira? Lista se može još dugo nastaviti.

Zapadni naftni koncerni ostavruju rekordne profite i „nemoralne dobitke na grbači najsiromašnijih“

Pogledajmo nešto preciznije. Dok je Evropa nakon 24. februara 2022. i dalje svaki dan za milijardu evra kupovala naftu, gas i ugalj od rusije zemlje globalnog juga bile su kritikovane za to da ne sudjeluju u evropskim sankcijama. Indiji se predbacivalo da koristi ovu situaciju i pojačano uvozi naftu po nižim cijenam iz Rusije dok zapadni naftni koncerni ostvaruju rekordne profite i „nemoralne dobitke na grbači najsiromašnijih“, kako je izjavio generalni sekretar UN Antonio Guterres – a da ne govorimo o velikim zaradama vojno – industrijskog kompleksa SAD. I kako treba da se afričke zemlje odnose prema diplomatskim naporima evropskih šefova vlada , koji nakon invazije pritišču na više uvoze fosilnih goriva iz Afrike  nakon što su godinama objašnjavali da investicije koje se odnose na to ne mogu dalje finansirati?

Još jednom: To ne znači da globalni jug zatvara oči pred tim da je invazija Rusije jednoznačno povrijedila teritorijalni integritet i da to treba osuditi – što je Lula stalno činio. Na dugu stranu ne treba preći preko mnogih grešaka koje je Zapad napravio prema Rusiji nakon raspada Sovjetskog saveza. Ove greške nisu opravdanje za invaziju ali se moraju uzeti u obzir ako želimo mirno rješenje.

Vjeruje li iko ozbiljno da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski može prisiliti ruske trupe iz Donbasa i Krima ako mu se samo isporuči više oružja? Ili vjeruje li neko ozbiljno na mogućnost promjene režima u Moskvi? Je li fer i iskreno Zelenskom i ukrajinskom narodu, koji stoji iza njega, stvarati utisak da će vječno dobijati podršku – šta košta da košta?

Evropa može uporno tvrditi da se Rusija sama izolira – iz perspektive globalnog juga to izgleda sasvim drugačije.

Vanjska politika Rusije se bez sumnje dobro razumije u to kako za svoje svrhe instrumentalizirati nezadovoljstvo globalnog juga. Ovo nezadovoljstvo pali se na tome da se Zapad brani da prizna opravdane žalbe i sigurnosnopolitičke brige Rusije a druga mišljenja i pokušaje rješenja arogantno odbija. Takva drugačija mišljenja se u najboljem slučaju odbacuju kao naivna i kao odstupanje od toga šta NATO smatra zakonitim međunarodnim poretkom baziranim na pravilima – poredak, koji prema predsjedniku SAD Joe Biden dijeli svijet na demokratije i autokratije. Vidljiv primjer za uspjeh ruske diplomatije je držanje OPEC plus (Organizacija zemalja izvoznica nafte). Evropa može uporno tvrditi da se Rusija sama izolira – iz perspektive globalnog juga to izgleda sasvim drugačije.

Sve to ima jedan paradoksalan efekt: To na globalnom jugu jača svijet za to da on mora intezivnije kooperirati i jasno artikulistai svoje prioritete u borbi protiv siromaštva i gladi ili protiv klimatskih kriza (od kojih najviše trpe ove zemlje) i također protiv pandemija. Evropa mora shvatiti da u očima većine zemalja u razvoju Kina u ovom ukupnom kontekstu značajniji partner  – i da Rusija nije najveći problem. To objašnjava i to zašto sve više zemalja pokazuju svoj interes na doprinos BRICS savezu i njegovoj Novoj razvojnoj banci. Evrocentrični svijet ide svome kraju , nadmoć SAD se dovodi u pitanje. Ovaj razvoj se neće zaustaviti ni kroz više isporuka oružja Ukrajini.

Giorgio Romano Schutte je pridruženi profesor za međunarodne odnose i ekonomju na Universidade Federal do ABC (UFABC) u Brazilu.

ipg-journal.de