Doviđenja životu u sjeni

Povezani članci

• Vlada SAD-a neće više tražiti da mediji otkrivaju izvore
• Velika nada levice?
• Indonezija: U zemljotresu i cunamiju stradalo više od 1.200 ljudi
• Identificiran treći napadač na Bataklan
• Clinton: Ne dajte Trumpu šifre za nuklearne napade
• Pariz želi da budžetska disciplina Unije bude van snage i 2021.

Delhi profitira od kritičkog pogleda na Kinu kao i od dobrih odnosa sa Zapadom i Rusijom. 2023. bi mogla biti godina Indije.

Piše: Herbert Wulf

Preveo i prilagodio: Ešref Zaimbegović

Foto: DPA

Peace, Joe! Kad su u pitanju globalne teme, Indija se u budućnosti ne bi trebala zaobilaziti.

Uticaj Indije u svijetu se poslednjih godina znatno pojačao. Vlada u Delhiju sada ima velike ambicije da bude globalni igrač. Odlučujuće za veću vagu je prije svega fenomenalan gospodarski rast koji sa nekim fluktuacijama od kraja 2000-ih godina leži prosjećno na preko sedam posto. Sa 8,7 posto rasta u 2021. godini Indija je postala peta gospodarska sila svijeta iza SAD, Kine, Japana i Njemačke. Ambiciozni ciljevi indijske vlade da sviraju u koncertu velikih ili čak da daju ton nisu novi. Politička elita vidi rang Indije u globalnim poslovima već odavno u grupi na vrhu. Međutim u prošlosti zemlja je suviše često ostajala zapletena u regionalne konflikte južne Azije.

Za 2023. godinu preuzela je Indija predsjedništvo G20 i time ima mogućnost da utiče na njegovu agendu. To se gleda u Delhiju kao istorijska šansa i možda je mala kompenzacija za to da se zemlji već decenijama ne daje mogućnost da bude stalni član Savjeta bezbjednosti UN. Sa preko 1,4 milijarde stanovnika Indija je u poziciji da ove godine pretekne Kinu kao najmnogoljudniju zemlju svijeta. Delhi već odavno pledira za reformu međunarodnih institucija ( kao što su Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i Savjet bezbjednosti UN) jer ove više odgovaraju podjeli moći nakon Drugog svjetskog rata nego današnjoj situaciju u svijetu. Vlada teži za vrijeme predsjedavanja G20 prije svega tome da se stvore uslovi kako bi se čuli “nesaslušani glasovi” globalnog juga.

Indijski ministar vanjskih poslova, Subrahmanyam Jaishankar,  samouvjereno je  jasno rekao u intervjuu za New York Times, da on svjetski poredak i dalje smatra previše zapadnjački dominiran. Evropljanima predbacuje da su prioritetno zaposleni sa svojim temama i da su globalne probleme izgubili iz vida. Tako su zapadnjačke sankcije protiv Rusije znatno povećale cijene energije, životnih namirnica i đubriva i prouzrokovale akutne gospodarske probleme u siromašnijm zemljama. Indijska vlada suprotstavlja se stvaranju blokova, kakve znamo iz vremena Hladnog rata i koje se trenutno u drugačijoj verziji najavljuju u konkurenciji i konfliktu između SAD i Kine.

Indija odbija da se bez daljnjega postavi na stranu Zapada. Vlada u Delhiju puno više teži višestranim alijansama, koncept, se koji najbolje uklapa u vanblokovsku tradiciju Indije. Zemlja ne želi potpuno ući u tabor SAD, da bi naprimjer Kini u Aziji ( ili globalno) postavila granice. Iako je uz SAD, Australiju i Japan član četverolateralnog sigurnosnog dijaloga (Quad), Indija ipak nije popustila američkom i evropskom pritisku kod glasanja o osudi ruske agresije nego je prilikom glasanja u UN bila suzdržana. Ruski predsjednik Vladimir Putin njeguje dobre kontakte sa indijskom vladom i pokušava time stvoriti utisak da Moskva uopšte nije tako izolirana kako to Zapad proklamira. Međutim, istovremeno je premijer Narendra Modi rekao ruskom predsjedniku na samitu Shanghai Cooperation Organisation (SCO) u septembru 2022. sasvim jasno: „Današnja era nije era rata.“

Niti potajno niti pokajnički, Indija održava dobre gospodarske odnose s Rusijom.

Niti potajno niti pokajnički, Indija održava dobre gospodarske odnose s Rusijom. Zemlja već decenijama uvozi tehnologije naoružanja iz Rusije i oslonjena je i dalje na kooperaciju sa Moskvom. Tokom rata u Ukrajini Indija je povećala svoj uvoz nafte iz Rusije – po sniženim cijenama. Zapadnim optužbama o indijskoj politici “klackalice” suprotstavlja se indijski ministar vanjskih poslova uakzujući na evropsko licemjerje: Ako zemlje sa dohotkom po glavi od 60 000 američkih dolara kod snabdjevanja energijom brane vlastite interese tada je to legitimno. Ali one ne bi trebale očekivati da će zemlja sa dohotkom po glavi od 2 000 dolara biti suzdržana ako se radi o njenim interesima.

Koncept višestrukih alijansi – njegovati dobre odnose kako sa Vašingtonom i Briselom tako i sa Moskovom – dozvoljava Delhiju da funkcioniše kao posrednik.  Ruska vlada još uvijek odbacuje svaki diplomatski pokušaj za okončanje rata ili početak pregovora. Međutim iskustva regulisanja konflikata pokazuju da napori neutralnih posrednika mogu biti od pomoći. I u tome postoji šansa za indijsku vladu da se konstruktivno pozicionira u svjetskoj politici.

Konačno Indija može profitirati iz mnogih razloga od trenutno veoma raširene skepse prema Kini. Pandemija je odlučujuće doprinijela rastućem uticaju Indije, pošto je mnogima postalo jasno koliko je jaka i raznolika gospodarska ovisnost od Kine. Agresivna vanjska politika Kine, nedovoljna transparentnost u odnosu na koronu kao i nesuglasice kroz prijeteći slom lanaca isporuke ili tehnološka ovisnost u centralnim gospodarskim područjima doveli su do određenog promišljanja. Mnoge vlade posmatraju prije svega diverzifikaciju lanaca isporuke kao nezaobilaznu mjeru za redukciju ovisnosti i povećanje otpornosti vlastitog društva.

Ova izmješanost nudi ogromnu šansu Indiji. Zemlja ima veliki potencijal dobro obrazovanih stručnjaka koji govore engleski. Ovi resursi i veliko indijsko tržište sa rastućom srednjom klasom su atraktivni za mnoge inostrane investitore. Trenutna gospodarska snaga i politička odlučnost mogu 2023. godinu učiniti globalnom godinom Indije.

Pekinški projekat „Novi put svile” dodatno podgrijava situaciju.

Međutim postoje i prepreke. Indija ne raspolaže samo sa tehnološki visoko razvijenim sektorima. Ona je i dalje siromašna zemlja. Indijsko gospodarstvo treba više od sedam procenata rasta da bi ponudilo dovoljno radnih mjesta za deset do dvanaest miliona mladih ljudi koji dolaze na tržište rada i reduciralo siromaštvo. Ona treba fazu brzog razvoja od više decenija – slično kao Kina u prošlosti. Šta to znači za klimatske promjene nije teško predvidjeti.

Vanjskopolitički Modijevoj vladi uspjelo je intenzivirati odnose sa SAD, Japanom, Australijom i evropskim zemljama. Poboljšao se i ne uvijek pozitivan indijski imidž u nemirnom susjedstvu. Indijska uloga i status u jugoistočnoj Aziji je ipak komplikovana i odnosi sa manjim susjedima nisu , već zbog velićine Indije, slobodni od napetosti.

Krizna situacija u regionu odslikava se u dugogodišnjem konfliktu Indije sa Pakistanom i teškim odnosima sa Kinom. Teritorijalni sporovi – do danas nerješeni – daju uvijek povod za incidente na granicama. Kako nerješeni granični sporovi tako i preferirani odnosi Kine sa Pakistanom zabrinjavaju Delhi. Kina i Indija snažno investiraju u oružane snage, prvi ipak znatno više nego drugi. Pekinški projekat „Novi put svile” dodatno podgrijava situaciju. Osim toga prisutnost Kine u Indijskom okeanu dovodi do sigurnosnopolitičke zabrinutosti u Delhiju. Međutim, istovremeno vlade Indije i Kine rade zajedno u područjima kao što je inicijativa BRICS, SCO kao i G20.

Odnosi između dva azijska giganta ostaju kontradiktorni. Uprkos raznih susreta između Narendre Modi i Xi Jinpinga rivalitet između dvije zemlje se pojačao. I u Indiji se dugo vjerovalo u ublažavajući uticaj trgovine. Međutim znatno porasla bilateralna trgovina između Kine i Indije nije mogla riješiti napetosti. Sada je indijska vlada pokrenula politiku razdvajanja Decoupling. Međutim razdvajanje nije lako, jer postoji indijska ovisnost od uvoza. Globalne ambicije obje najmnogoljudnije zemlje svijeta napravilo je od njih ogorčene konkurente. Obje vlade osjećaju se, uprkos neriješenih socijalnih i političkih problema, kao azijski centri moći.

Indija je zainteresovana za to da  prevaziđe ideološke razlike i da sarađuje sa zemljama istog opredjelenja da bi izradila mapu puta za novi multilaterizam. U sukobimaa između demokratija i autokratija, posebno u rivalitetu u indo – pacifičkom prostoru između SAD i Kine, Delhi može kao jezičak na vagi igrati važnu ulogu. Rastući uticaj Indije, komuniciran samopouzdanjem, može apsolutno pozitivno uticati na globalni poredak koji se stvara.

Prof. Dr. Herbert Wulf je nekadašnji rukovodilac Bonn International Center for Conflict Studies (BICC). On je danas stručni saradnik na BICC i na Institutu za razvoj i mir (INEF) na univerzitetu Esen/Duisburg.

ipg-journal.de