Nejednakost sa posledicama

Povezani članci

• Širenje COVID-19 u Kini preti poslovanju Epla
• Turska novinarka uhapšena zbog vrijeđanja predsjednika Erdogana
• Talibani prijete ‘posljedicama’ ako se Amerikanci ne povuku do kraja avgusta
• Pucnjava u Teksasu: Najmanje pet mrtvih, 21 ranjeni
• Predizborne ankete: Macron vodi u predsjedničkoj utrci, ali raste podrška Le Pen
• Šta se krije iza poraza i pobjeda IDIL-a

Fotografija: Michele Risoli

Ekstremne nejednakosti potiču globalnu krizu. Da bi se preživjelo na zemaljskoj kugli potrebna je protusila eliti koja profitira od statusa kvo.

Piše: Jayati Ghosh

Foto: DPA

Kao u raju: Na 600 do 3000 kvadratnih metara imate na Eden Island (Sejšeli) sve što srce zaželi.

Mi živimo u jednom, u mnogim pogledima podijeljenom svijetu, koji se bori sa različitim krizama koje sve ovise jedna o drugoj i trenutno se međusobno pojačavaju. Međutim ozbiljno shvaćeno globalno vodstvo nije na vidiku: većina vlada izgleda da želi svoje vrlo specifične nacionalne probleme upravo opsesivno rješavati kratkoročnim mjerama umjesto da zajednički rade i razvijaju konkretne strategije sa kojima se mogu spriječiti egzistencijalne prijetnje čovječanstvu koje se naziru.

Inertnost, nespretnost i potpuna nesposobnost multilateralnih institucija, koje su nastale sredinom 20. stoljeća (također nakon globalne krize) postaju sada bolno vidljive. Čak i novije međunarodne inicijative za savladavanje globalnih problema kao što je konferencija o klimi UN (COP), koja se upravo u Egiptu sastaje na 27. sjednici, izgleda da ne donose odluke vrijedne pažnje – iako je to hitno i neophodno.

Samo to je dovoljno da ljude baci u očaj. Umjesto da očajavamo mi ipak moramo razmisliti o tome zašto vlade insistiraju na odlukama koje jasno vode u katastrofu i čijim interesima te odluke služe. Posebno moramo raspoznati neravnotežu moći na globalnom nivou i unutar zemalja jer ona dodatno pooštrava socijalno iracionalnu i nepravednu politiku. Samo tako možemo iznuditi da se nešto stvarno promjeni.

Mnogo toga ukazuje na to da se nejednaka raspodjela moći u međuvremenu sve jače prepoznaje kao problem u međunarodnim političkim diskusijama. Nedavno objavljeni izvještaj Istraživačkog instituta UN za socijalni razvoj (UNRISD) formuliše temeljnu temu – borbu protiv neravnoteže moći – već u naslovu: Crises of Inequality: Shifting Power for a New Eco-social Contract („Krize nejednakosti: Pomjeranje moći za novi socijalni i ekološki društveni dogovor“). Analiza pokazuje jedno važno saznanje: To da se trenutno ekstremna nejednakost i razaranje okoline masivno povećavaju i da ćemo time postati još ranjiviji za sve moguće krize nije rezultat „nedostataka“ u našem gospodarskom sistemu, nego direktna posljedica tog sistema.

Elite se mogu neproporcionalno dobro zaštititi od djelovanja različitih kriza.

U ovom gospodarskom sistemu nejednakost je postala pogonska snaga pri čemu oni koji već imaju moć određuju pravne i političke okvire poretka. Ovi okviri služe za to da se oni mogu stalno bogatiti i osiguravati svoju moć i pokreću ekonomsku i ekološku dinamiku koja je za veliki dio društva ekstremno razarajuća. Elite (bogati pojedinci i velika preduzeća) mogu se neproporcionalno dobro zaštititi od djelovanja različitih kriza – sasvim svejedno da li se radi o zdravstvenim katastrofama kao pandemija ili ekološkom razaranju i promjenama klime koje prave neka mjesta nenaseljivim i razaraju životne osnove. Tim nije gotovo: Elite mogu – kako se pokazalo za vrijeme pandemije korone kao i u finansijski i ekonomski nestabilnim vremenima – od kriza čak i profitirati dok milioni ljudi zbog krize propadaju.

U izvještaju UNRISD – kao i u mnogim drugim izvještajima – zastupa se stav da postoji bolji put u budućnost. Za to se moraju naša narodna gospodarstva širom svijeta kompletno nanovo urediti. Izvještaj navodi tri odlučujuća faktora za to: gospodarski model koji u prvi plan stavlja okoliš i socijalnu pravdu – što pretpostavlja da se odnosi između države, tržišta, društva i prirode moraju nanovo uravnotežiti; drugačiju finansijsku politiku koja se gradi na fer i pravednom poreskom sistemu; i nanovo koncipirani multilaterizam koji se gradi prije svega na globalnoj solidarnosti.

Gledajući aktuelne geopolitičke, društvene i ekonomske realnosti koje izgleda da sve idu u suprotnom pravcu, to može izgledati utopijski. Međutim, slični argumenti se sve glasnije iznose širom svijeta. Club of Rome, na primjer, 50 godina nakon Granica rasta, u svojoj najnovijoj publikaciji Earth for All: Vodič preživljavanja za našu planetu, zastupa tezu da su neophodne promjene apsolutno izvodljive.

Moćni će uraditi sve da bi održali status kvo.

Pritom se radi o pet temeljnih odluka: otklanjanje siromaštva, suzbijanje nejednakosti, osiguranje sigurnog temeljnog prihoda i socijalno osiguranje za sve, preuređenje sistema životnih namirnica i energetske promjene, konačno sveobuhvatni prelaz na obnovljive energije. Ovi ciljevi zahtijevaju kombinaciju ekonomskopolitičkih i socijanopolitičkih mjera kao i pravne i političke reforme na nacionalnom i međunarodnom nivou. To naravno pretpostavlja da se stanovništvo širom svijeta tako snažno mobiliše da može prisiliti vlade da stvarno realizuju ove važne političke promjene.

Tako to vidi i UNRISD izvještaj. Moćni će uraditi sve da bi održali status kvo od kojega mala grupa profitira na račun velike većine – ne obzirući se na socijalne i ljudske troškove i opasnosti za našu planetu. Izvještaj pokazuje kako bogati i velika preduzeća na različite načine utiču na političku kontrolu, državne djelatnosti, propise i medije da bi, ne gledajući na posljedice, progurali osobne i privatne interese. Nacionalne i globalne elite mogu uticati na to kako se pretpostavljeni programi redistribucije koncipiraju, sadržajno osmišljavaju i provode. Ova neravnoteža moći se još zaoštrava prostornim nejednakostima između i unutar pojedinih zemalja.

Potrebna je dakle protusnaga – moć malih ljudi koji razvijaju snagu samo ako zajedno djeluju, povezuju se i vuku za jedno uže. Oni moraju biti ubjeđeni i motivirani da naprave novi socijalni i ekološki društveni dogovor. UNRISD izvještaj smatra da ovo može uspjeti ako se ovaj društveni dogovor zasniva na ljudskim pravima za sve, na spolnoj ravnopravnosti i solidarnosti, na naprednom poreskom sistemu i preuređenju gospodarstva i društva i ako on prepozna potrebe prirode i istorijski narasle nepravde. To je velika zadaća. Ali čovječanstvo se mora postaviti ovim izazovima ako želi preživjeti na ovoj planeti.

Jayati Ghosh je profesorica ekonomije u Centre for Economic Studies and Planning na Jawaharlal Nehru University u Nju Delhi u Indiji.

ipg-journal.de