NERMIN BISE O VELIKOJ POBJEDI NAD SLOVACIMA: MIŠJA GROZNICA

Autor/ica 👤tačno.net 11.9.2013. u 13:15

Povezani članci

Rasplet u Žilini kao da je Vladar Univerzuma Sam izrežirao, u što nema sumnje. Definitivno! Izet Hajrović je na način iz snova izmirio sve nedoumice, prvo sa samim sobom, a onda sa svima nama, a posebno s navijačima, pogotovo onim koji su mu zamjerili nesnalaženje u opredjeljenju.

Piše: Nermin Bise

Ne posipajući se pepelom, sebe stavljam na čelo onih kojima nije bilo nimalo drago što je Hajrovićev prvi izbor bio Švicarska, a ne Bosna i Hercegovina. To se zove autokritika, od koje, kad bih pobjegao, odmah bi uzeo mišomor kojim se pojedine, nazovi kolege, razmeću i dilaju taj mišomor slobodno, kao da ćeten halvu dijele. Popio bih ga u jednom cugu, ali, kažem samo u slučaju da mi je baratanje pojmom kritika/autokritika uslovljen porcijom ćevapa, avionskom kartom o trošku Saveza i hotelskim smještajem.

O učincima i djelovanju osovine bh.sportskog žurnalizma ne vrijedi dalje trošiti riječi.

Fudbal je, dakle, kolektivna igra. Rafael Nadal je veliki ljubitelj fudbala, ali je on najjači individualac među sportistima. Razlika između individualnog i kolektivnog, kako uspjeha, tako i neuspjeha u sportu je, što je Grande Rafa za sve sam i zaslužan i kriv. U fudbalu pak, i jedan i drugi rasplet sa sobom vuku čitave brigade struke, kolega na terenu, mase među navijačima, simpatizerima.

Pobjedu u Žilini dakle ne treba samo gledati kao sjajan trijumf nad dobrim protivnikom. Ona je uslijedila kao produkt sjajne demonstracije požrtvovnosti pojedinaca u kolektivnoj igri. Žilina je, naime pokazala i još jednu dimenziju: otklonila je i eliminisala i zadnju trun virusa sujete i egoizma (od kojih niko nije imun), a koji su harali našom reprezentacijom cijele prošle sedmice, sve do petka oko pola noći. Tako su, osim Slovaka, sinoć poraženi i najveći protivnici naše reprezentacije: vlastiti ego i egzibicionizam pokleknuo je pred jakom željom da se ostvari timska pobjeda, trijumf kolektiva.

Jedna pobjea protiv Slovačke u Žilini je u ovom trenutku manje važna, od one koju su ostvarili Edin Džeko i Izet Hajrović, dva jaka individualca našeg tima. Njihov zagrljaj i poljubac poslije Hajrovićevog projektila vrijedi daleko više od tri boda iz Žiline.

U osvrtu na zenički duel BiH i Slovačke na ovom istom mjestu tražili smo uzroke koji su imali poražavajuće posljedice, pa smo taj osvrt zaključili slijedećim rečenicama:

Novi trenutak istine naše reprezentacije je u utorak, na revašu sa Slovacima, u Žilini. Ako je reprezentacija BiH jaka i silovita, a jeste, ako je kadra igrati na Svjetskom prvenstvu, a jeste, i ako se može izdići iznad svih problema i (polu)informacija koje dolaze iz naše svlačionice, onda će se trenutak istine u svom pravom svjetlu i stvarnosti pokazati u Žilini.

Proradi li prkos u našim igračima i inat, i zapnu li do daske da pregaze Slovake u sred Žiline, onda će potvrditi da su preboljeli dječije bolesti: sujete, ogovaranja, zle jezike i zle namjere. Da su se izdigli iznad čarki ako ih je bilo. I pokazat će u tom slučaju da s pravom nose ime ZMAJEVI. Neka se onda Slovaci poslije Žiline napale na Grke u Atini i love svoj san o baražu. Nama će biti svejedno. Izostane li onaj momenat motivacije i stimulansa kod naših igrača kakav je bio u šest utakmica prije Slovačke, onda će sve priče i pričice, provjerene i neprovjerene, dobronamjerne i zlonamjerne procurile iz naše svlačionice imati svoje uporište u sramotnoj predstavi naših igrača u Zenici.

Ova priča je dobronamjerna i samo takva. Svjetlo dana pred zeničku utakmicu nije ugledala samo i jedino, i isključivo iz razloga da ne bi bila spočitana kao razlog za ono što se sinoć desilo na Bilinom polju. A, desio se sramotan poraz koji boli i peče. Poraz bez ispaljenog metka.

Kratko pamćenje i ovisnost o bivanju u centru pažnje sportski je žurnalizam okovalo MIŠJOM GROZNICOM koja se liječi porcijom ćevapa, zvrkom bureka i fotografisanjem s reprezentativcima. Tako se to nigdje u svijetu ne radi. Ali, valjda mi u BiH, u sportskom žurnalizmu, kao i u ostalim sferama, ne bi bili mi, kad bismo uljudno i razložno na tapet stavili temu KRITIKE i AUTOKRITIKE i o njoj argumentovano razgovarali na civilizovan način. Zato se najbolje naoružati MIŠOMOROM i dijeliti ga onako, baš kao šećerlemu.

Pobjedu u Žilini Safet je Sušić sinoć poklonio narodu BiH. Ipak, Pape je morao sebi pripisati tu pobjedu. Otkako je na kormilu reprezentacije, prvi put sam vidio njegove dvije izmjene koje su bile pun pogodak: Hajrović-Misimović, Zahirović-Salihović. Za kraj nije lijepo i nepošteno je u cijeloj euforičnoj paleti izljeva oduševljenja, prelaziti preko učinka Ermina Bičakčića. Da bi se došlo do dva, treba prvo biti jedan. Njegov gol je okrenuo sinoćnju utakmicu.

Aleksandru Petroviću, Mirzi Teletoviću i našim ostalim košarkašima također pripadaju ogromne zasluge za noćašnju nezaboravnu noć. To je ono što se zove DUH ZAJEDNIŠTVA I TIMA.

I to je Bosna i Hercegovina.