Štukan: Nada umire zadnja

Povezani članci

• Savez udruženja građana BiH u Oslu: Sjećanje na Srebrenicu u djelima Šukrije Meholjića
• Održana komemoracija prof.dr. Nijazu Durakoviću: Ljubav ne umire, on nije otišao, uvijek će biti tu
• Program drugog Otvorenog univerziteta – SARTR 27.-30.11.2014.
• Održani antiratni protesti – Sarajevo pružilo podršku Ukrajini
• Kupreški načelnik zabranio intoniranje himne BiH i najavio obnovu “Herceg-Bosne”
• Danas u Sarajevu mirni protest: Stojimo uz Ukrajinu

Govoreći o četvrtom septembru, Štukan je kazao da je “politička elita” kroz ovaj dugi period zaista uspjela ubijediti svoju publiku da je iznad svega bitnije biti Bošnjak, Srbin i Hrvat

Nakon jučerašnjeg dana kada su trebale biti organizovane akcije blokada magistrala u BiH, današnji dan izgleda potpuno mirno. Pokušaj blokade magistralnog puta u Konjicu završio se u startu.

Youtube snimak mladića koji je pokušao da blokira put, juče se “dijelio” na gotovo svim ovdašnjim portalima, a na facebooku je bio glavni predmet rasprava.

Razgovarali smo sa Feđom Štukanom, inicijatorom nove serije akcija, koji ne krije razočaranost odnosom ljudi prema bilo kakvom pozivu na akciju i njihovom inertnošću.

Najavili ste da će počev od juče, u narednom periodu biti organizovane povremene akcije. Kako komentarišete prvi dan i pokušaj akcije u Konjicu i hoće li ih biti još?

Politička elita je kroz ovaj dugi period zaista uspjela ubijediti svoju publiku da je iznad svega bitnije biti Bošnjak, Srbin i Hrvat. Čak bitnije od toga da budeš živ, imaš hranu, pitku vodu, zdravstvo, školstvo, dostojanstvo. Inputirali su im potpuno apstraktan nacionalni identitet a oduzeli im ljudski, i sad imate tri bezlične, neobrazovane mase koje nemaju pojma gdje idu i s kojim ciljem, i kojima se apsolutno svaki pokušaj konverzacije, na bilo koju temu, završava hvatanjem za vratove u nebuloznoj priči o tome čiji je bog veći. U trenutku kada zemlja grca u dugovima, kad gladni ljudi vire iz kontejnera, kad se na javnim servisima, plaćenim od strane tih fantastičnih poreznih obveznika, otvoreno poziva na nove zločine, na nove sukobe, kad je slavljenje ratnih zločinaca popraćeno zaglušujućom odobravajućom tišinom od strane vođa svih naroda, kad nam djeca umiru zbog nemara i korupcije na svim nivoima, ja dobijam stotine mejlova i poruka u kojima me mole da ne blokiram aerodrom zbog fudbalske utakmice. Sjedim i razmišljam, da li ima iko u ovoj državi za koga je vrijedno uložiti ovoliko truda, da li iko ovdje to zaslužuje? Da ne blokiram aerodrom zbog utakmice? Ok neću, igrajte lopte, neću za vas blokirati ništa, jer stvarno niste zaslužili bolje. Dokažite svoj patriotizam trubeći po gradovima nakon pobjede na utakmici, hvatajte se za vratove u svom Bošnjačkom, Srpskom i Hrvatskom besmislu, pokoljite se zbog latinice i ćirilice, veličine i pravednosti vaših bogova i time učinite ovaj svijet puno ljepšim mjestom. Ali već nakon par sati, shvatim da ipak postoje ljudi za koje se treba boriti, postoji moja porodica. Ja želim njima bolji život, mi imamo pravo na dostojanstvo. Svaka čast momku iz Konjica na tom pokušaju istinski patriotskog čina, gnušam se svakog onog ko je nad tim likovao. Postoje ljudi s mozgom u ovoj državi koji uz to imaju i srce, i za njih vrijedi pokušati.

Hoće li biti akcija?

Hm, nada umire zadnja!