Najveća presuda za organizovani kriminal u BiH: Turkoviću i Lakiću po 40 godina zatvora

Povezani članci

• Ona nije bila “Obješena”: zvala se Ferida Osmanović
• Budimo glas promjene!
• Stvoren uslov za finansiranje u Federaciji BiH
• Hasija Borić: Pismo Semezdinu Mehmedinoviću
• ACCOUNT NOVINARSKA NAGRADA: Novinari Omer Hasanović i Aladin Abdagić dobitnici su nagrade za najbolje izvještavanje o korupciji
• Zimska bajka, iliti kako je Haso (p)ostao Božidar

Sud BiH osudio je u prvostepenom postupku Zijada Turkovića i Milenka Lakića na 40 godina kazne zatvora, Sašu Stjepanovića na 12 godina, Fadila Aljovića na pet,  a Muamera Zahitovića na 3 godine za organizovani kriminal, trgovinu drogom, razbojništvo, iznudu, pranje novca, ubistva, te pokušaje ubistva.

Piše: Dženana Halimović RSE

Dokazni postupak trajao je dvije godine, a za prvooptuženog Turkovića i suoptuženog Lakića zatražena je maksimalna kazna od 45 godina zatvora, a za ostale optužene maksimalnu kaznu u odnosu na djela koja su počinili.

Sud Bosne i Hercegovine je optužnicu protiv Turkovića i ostalih potvrdio sredinom juna 2011. godine. U optužnici se, između ostalog, navodi da je optuženi Zijad Turković, od početka 2005. do septembra 2010. godine, organizirao i rukovodio grupu ljudi  koja je za cilj imala neovlašten promet opojnim drogama, te da je organizirao i rukovodio grupom ljudi koja je zajedničkim djelovanjem organizirala, pripremila i pokušala drugog lišiti života na svirep i podmukao način, te eksplozijom izazvala opću opasnost za život i imovinu većeg opsega.

Članovi ove grupe terete se i za pljačku 1,3 miliona eura iz Cargo centra na Sarajevskom aerodromu 5. decembra 2007. kada su četvorica pljačkaša obučenih u uniforme SIPA-e opljačkali novac koji je pripadao ABS banci.

Također se terete i za svirepa ubistva Marija Tolića, Vernera Ajdarija, Mithata Mekića i Lusije Salas Cortes.

Turkovića i njegovu grupu Tužilaštvo tereti i za pokušaje ubistava Mensura Aljičevića, Dragana Perišića te Nasera Kelmendija i njegovog sina Elvisa.

Isljam Kalender

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine slučaj je baziralo na svjedoku pokajniku Isljamu Kalenderu kojem je Turković vjenčani kum. Svjedočeći u korist Tužilaštva, dobio je imunitet i status zaštićenog svjedoka. Niko ne zna gdje se danas nalazi.

Još jedan od svjedoka koji je priznao učešće u ovoj grupi je i Sead Dumanjić. Dumanjić je na Sudu priznao učešće u nekim ubistvima, optužujući Turkovića za organizaciju. Osuđen je na pet godina zatvora.

Uz Dumanjića krivicu su priznali i Željko Đurić, Dragiša Rajak, Mirza Drinić, Danijel Paninčić i Hajrudin Memović.

Kako je tokom suđenja u više navrata navela tužiteljica Dijana Kajmakovićovaj predmet otkrio je do sada najmonstruoznija ubistva po mafijaškom receptu koja su se dogodila u Sarajevu.

„To se može pričati kao iz filmova. Bila jedna mala grupa koja se širila, pa su malo počeli da rade s drogom, malo da kradu, pa su onda počeli međusobno da se ubijaju“,  kazala je Kajmaković.

U završnoj riječi Kajmaković je rekla da su neki od članova Turkovićeve organizacije ubijeni zbog njegovog straha da bi mu u budućnosti mogli biti prijetnja, otkrivanjem tajni njegovog poslovanja. Upravo je Tolićevo ubistvo doprinijelo rasvjetljavanju cjelokupne situacije, nakon što je njegova obitelj prijavila nestanak

Optužbe za svirepa ubistva

Tokom istrage i suđenja predočeni su stravični detalji pogubljenja, poput onoga iz kuće u naselju Hadžići kod Sarajeva, gdje su  iz “heklera” kalibra devet milimetara 2010. godine brutalno izrešetani Mithat Mekić i njegova djevojka Lucija Salas-Cortez, koja je bila u poodmakloj trudnoći. Kao nalogodavc ubistava naveden je Zijad Turković, dok se kao neposredni izvršilac, osim Turkovića, navodi i optuženi Milenko Lakić zvani Laki. Tijela su kasnije prevezena u vikend naselje Šavnici i posuta živim krečom,a kasnije prebačena na drugu lokaciju na Šavnicima.

Tokom suđenja vođa grupe, Zijad Turković je u više navrata pokušavao osporiti da je umiješan u bilo kakve radnje koje mu se pripisuju. Ipak, priznao je da je uzeo novac za naručeno ubistvo Nasera Keljmendija i nedvosmisleno se pred Sudom izjasnio krivim za njegov pokušaj ubistva. Turkovićev branilacFahrija Karkin pred sudom je naveo kako je ovo priznanje bilo iznenađenje i za njega.

„Zijad je i mene iznenadio tim priznanjem, jer o tome nismo tada uspjeli razgovarati. Međutim, u pravnim stvarima nakon takvog priznanja se izriče sankcija, a u ovom slučaju nemamo procesnu odluku po tom pitanju“ , iznio je Karkin.

Novinarka Slobodne Bosne Suzana Mijatović, koja je i autorica brojnih tekstova o kriminalnim grupama, kazala je kako je u slučaju Turkovića trebalo dugo da se pravosuđe i s njim pozabavi.

„On je tu bio jedna vrlo značajna figura, ma koliko se držao postrani. Ko god prati odnose među njima, zna da je Turković bio jako bitna faca u tom društvu. To nije iznenađujuće, ali da je konačno došlo vrijeme da se neko pozabavi ozbiljno s njim. I ranije je on bio dovođen u vezu sa različitim kaznenim djelima, ali osim nekoliko simboličnih kazni, nije bio procesuiran“, kaže Mijatović.

Turković je optužen i za nasilno preuzimanje vlasništva u Tvornici čarapa Ključ u Sarajevu.

Pojedini članovi grupe tokom suđenja dovođeni u vezu s drugim nerazjašnjenim ubistvima, poput ubistva Ratomira Rate Spaića i Milijana Marinkovića. S ovim ubistvima dovođen je u vezu prvenstveno, Lakić koji je kazao da je u vrijeme kada su ta ubistva počinjena bio u pritvoru u Okružnom zatvoru u Bijeljini.

Turković je svojevremeno odbio nagodbu s Tužilaštvom BiH navodeći kako je nevin. Također je uputio i ozbiljne optužbe na račun državnog tužioca Olega Čavke kojem je kako tvrdi dao mito u iznosu od 30 hiljada eura. Protiv Čavke je podnio i prijavu.

Zanimljivo je da je u svojoj završnoj riječi Turković zamolio sudsko vijeće da iskoriste svoj autoritet i moć da se u BiH ne dogodi Zoran Đinđić i rekao da treba izvesti “bosansku Sablju”.